Cijene i loše utakmice rastjerale publiku

Banjaluka - Cijene ulaznica za utakmice najpopularnijih sportova, fudbala, košarke i rukometa u Republici Srpskoj i BiH kreću se od dvije do 20 maraka, što je u poređenju sa kvalitetom prikazane igre veoma skupo.

Pojedini klubovi su odlučili čak i da ne naplaćuju ulaz, ali opet nema pozitivnih pomaka, pa tribine najčešće zjape prazne. Zašto je to tako i do kada će biti glavna su pitanja koja tište sve sportske radnike, sportiste, vjerne gledaoce, novinare i ostale ljubitelje sporta.

Sociolozi ističu da je jedan od glavnih razloga takvog stanja ekonomska kriza, koja se toliko uvukla u svaku poru društva da je prosječnom građaninu ponekad previše izdvojiti dvije ili tri marke za gledanje utakmica.

- Neki će reći da je cijena pristupačna, što vjerovatno i jeste, ali postavlja se pitanje da li kvalitet učesnika i igra koju prikazuju realno vrijedi novac koji treba izdvojiti. U zemljama okruženja nesumnjivo je kvalitet sporta na višem nivou, a cijene su podjednake, čak i manje u nekim slučajevima - kaže sociolog Ivan Šijaković.

Strah od huligana

U poređenju sa sportskim priredbama u Srbiji, Hrvatskoj i drugim balkanskim zemljama dolazi se do potvrđivanja teze da su cijene ulaznica u RS i BiH dijametralno suprotne kvalitetu sportske priredbe.

Tako je ulaz za posljednji “vječiti derbi” između Crvene zvezde i Partizana koštao od devet do 17 maraka, što je relativno jeftino, s obzirom na fenomen derbija, koji, istina ne bilježi najsvjetlije dane svoje istorije. Slična situacija je i sa košarkaškom Evroligom, za koju Partizan prodaje ulaznice po cijeni od 25 maraka, a ljubitelji košarke mogu da posmatraju najbolje košarkaše Starog kontinenta.

U medijima se može čuti da je klubovima cilj povratak porodica na stadion, ali je to u praksi rijetka pojava, a pored čestih nereda na tribinama i straha za sopstvenu bezbjednost. Posljednji primjer neprimjernog ponašanja na sportskim priredbama je utakmica između Borca i Željezničara, kada je pomoćni sudija Nikica Tomas pogođen u glavu tvrdim predmetom, pa je meč prekinut.

- Više je razloga koji su doveli do gotovo pustih sportskih borilišta, a svakako da je huliganstvo jedan od glavnih. Svjedoci smo brojnih ekscesa koji se dešavaju, pogotovo na stadionima i baš oni su rastjerali i ono malo ozbiljnih gledalaca koji su u kulturi ličnosti nosili odlazak na stadion. Huliganima je nasilje način izražavanja i bunt neopravdanog nezadovoljstva koje iskaljuju na potpuno pogrešnom mjestu - rekao je Šijaković.

Pored nasilja, porodičan odlazak na stadion iziskuje i ne tako male troškove. Tako bi prosječnu četvoročlanu porodicu odlazak na utakmicu koštao minimalno dvadesetak maraka, s tim da u cijenu nisu uključeni popratni sadržaji (osvježavajuća pića, grickalice, pivo i sl.), što je na Zapadu dio kulture prilikom posjete sportskih borilišta, da ne govorimo o kupovini suvenira, dresa, šala ili slično.

Loša sportska infrastruktura

Veliku ulogu igra i televizijsko “bombardovanje” najkvalitetnijim evropskim fudbalom, ali i košarkom i rukometom, tako da vikendom, kada se najčešće igraju domaće lige, imamo priliku da iz tople kućne atmosfere posmatramo najveće svjetske majstore, pa se relativno mali broj ljudi odlučuje na odlazak na utakmicu koja se kvalitetom i cjelokupnom atmosferom ni u jednom segmentu ne može porediti sa evropskim sportom, čak i ako ga gledamo putem televizije.

- Svi će prije gledati Mančester ili Čelzi nego otići da se smrzavaju i gledaju vjerovatno jednu od najmanje kvalitetnih fudbalskih predstava u Evropi. Kod nas postoji mnogo pasivnih ljubitelja sporta, koji radije provedu popodne pred malim ekranima, nego da odu na stadion ili u dvoranu kako bi uživo posmatrali utakmicu - rekao je Šijaković.

Pored toga, veliku stvar čini i infrastruktura, koja je kod nas, blago rečeno u katastrofalnom stanju. Rijetko koji stadion ili dvorana imaju koliko-toliko pristojan komfor, a još manje ih ispunjava uslove za odigravanje međunarodnih utakmica. Ovaj problem pogotovo se odnosi na stadione, jer se na prste jedne ruke mogu izbrojati oni u koje je u posljednjih petnaestak godina uložen novac za rekonstrukciju ili nadogradnju. Sa dvoranama je donekle drugačija priča, pa je nova zdanja minulih godina dobilo nekoliko gradova u Republici Srpskoj, što se odmah odrazilo i na posjetu.

Tenis

Iako se u Banjaluci održava vrlo respektabilan čelendžer, koji je svake godine jači i jači, za sve popularniji sport na ovim prostorima takođe nema previše zainteresovanih. Ulaz za sve mečeve na terenima TK “Mladost” u parku “Mladen Stojanović” je slobodan, a gledaoci imaju priliku da gledaju igrače koji zauzimaju pozicije u prvih 100 na ATP listi. Samo završnica turnira okupi pristojan broj gledalaca, koji su proteklih godina mogli da uživaju u partijama Viktora Troickog, Ivana Dodiga, Danijela Himena Travera, Perea Ribe, Blaža Kavčića, Ilije Bozoljca, Flavija Ćipole i drugih tenisera koji se polako probijaju ka vrhu ATP liste.

Vrijeđanje

Ivan Šijaković smatra da se u BiH više gledalaca okupi samo kada je slučaj da se igraju međuetničke utakmice.

- Tako je to kod nas. Gledaoci dolaze na utakmice samo ako igraju međuetničke utakmice, ali ne zbog fudbala nego zbog vrijeđanja i iskaljivanja mržnje prema igračima druge vjeroispovijesti - zaključio je Šijaković.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.