Čarobnjaci ispred rukometnih mreža

BANjALUKA - Kažu da je golman u rukometu pole ekipe, čovjek koji ulijeva sigurnost i bez kojeg ni najbolji igrači na svijetu ne mogu prikazati i ostvariti ono što se od njih očekuje.

Bivša Jugoslavija već četrdesetak godina ima, ako ne najbolje, onda nekolicinu među najboljim golmanima na svijetu, koji su bezbroj puta donijeli slavlje narodu i najsjajnija svjetska odličja. Svojevrsni fenomen ovih prostora teško je objasniti, a možda najslikovitiji primjer dao je član slavne generacije banjalučkog Borca Rade Unčanin, koji je rekao da su se golmani morali razvijati, jer su branili šuteve najboljih igrača, a igrači su postali tako dobri zbog fenomenalnih golmana koji su ih uvijek tjerali da pokažu nešto novo. Ova uzročno-posljedična veza, kao i ogroman talenat ljudi sa ovih prostora iznjedrili su bezbroj golmana koji su bili najbolji na svijetu u vremenu u kojem su igrali.

Sve je počelo od golmana banjalučkog Borca, inače rođenog Dervenćanina Abasa Arslanagića krajem šezdesetih godina prošlog vijeka. Popularni Ako uveo je mnoge novine u rukometni svijet: prvi je napravio čuvenu "lepezu" i počeo da izlazi sa gol-linije prilikom odbrana.

Sedamdesete i osamdesete godine bile su zlatno doba rukometa ovih prostora, a samo neki od trofeja koje je Arslanagić osvojio sa Borcem su titula prvaka Evrope 1976. godine, četiri prvenstva i pet nacionalnih kupova, dok je sa reprezentacijom postao olimpijski pobjednik 1972. godine u Minhenu, a osvojio je i dvije bronze na svjetskim prvenstvima 1970. i 1974. godine. 

Uporedo sa Arslanagićem razvijao se još jedan golmanski velikan ovih prostora Zoran Tuta Živković, takođe osvajač zlata u Minhenu, koji je poslije uspješne karijere ostvario još bolju trenersku. Jedan je od najtrofejnijih stručnjaka koji je, pored niškog Željezničara, u više navrata trenirao nacionalni tim Jugoslavije sa kojim je osvajao zlatne medalje na Olimpijskim igrama u Los Anđelesu 1984. godine i Svjetskom prvenstvu 1986. Na Evropskom prvenstvu 1996. godine vodio je reprezentaciju do bronzane medalje, a trenirao je i nacionalnu selekciju Egipta sa kojom je izborio polufinale na Svjetskom prvenstvu 2001. godine, a u utakmici za treće mjesto izgubio je baš od svoje SR Jugoslavije. Ove godine je savjetima pomogao selektoru reprezentacije Srbije na putu do osvajanja srebrne medalje na Evropskom prvenstvu.

Legitimni nasljednici legendarnih golmana osamdesetih godina postali su Zlatan Arnautović, Elmir Velić, Mirko Bašić i Rolando Pušnik.

Arnautović i Velić su dugo igrali u Borcu i pored domaćih trofeja, prvi je osvajač olimpijskog zlata iz Los Anđelesa 1984. godine, dok se Velić okitio bronzom sa istog takmičenja 1988. godine u Seulu, baš kao Rolando Pušnik, koji je poslije raspada Jugoslavije branio za Sloveniju. Arnautović je učestvovao i u osvajanju titule najboljeg na svijetu 1986. godine u Švajcarskoj, a osvojio je i Kup IHF sa Borcem 1991. godine. Njihov kolega Mirko Bašić igrao je za Partizan iz Bjelovara, Zagreb i Metaloplastiku, kao i za reprezentaciju sa kojom je takođe osvojio medalju u Los Anđelesu i zlato u Švajcarskoj.

- Svi nabrojani bili su u jednom periodu najbolji golmani na svijetu. Postoji više razloga zašto su golmani sa ovih prostora toliko uspješni, a što se tiče tog perioda mislim da je kvalitet lige, koja je bila najbolja na svijetu od 1970. do 1985. godine glavni razlog. Drugi razlog je naš mentalitet, jer nam mnogo više odgovaraju ekipni sportovi, druženje, dobra atmosfera i međusobno bodrenje, koji su takođe ključni faktori za uspjeh. Arslanagić i Živković imali su sreću da rade sa jednim od najboljih trenera svih vremena Vladom Štenclom, koji je i pokretač rukometne revoluciju u Jugoslaviji - rekao je Rade Unčanin, legenda Borca, koji je dugo igrao sa Arslanagićem, postao prvak Evrope,  a danas sportski direktor ŽRK Borac.

Ratne godine nisu sputale razvoj novih čuvara mreže koji su nastavili tamo gdje su stali njihovi prethodnici. Ljubitelji rukometa rado se sjećaju derbi utakmica Crvene zvezde i Partizana, koji su tada predstavljali pravi praznik rukometa i iznjedrili nove golmane koji su opet postali među najboljim u svijetu. Goran Beli Stojanović, Slobodan Đorđić, Dejan Perić, Danijel Šarić, Nenad Puljezević, Arpad Šterbik, a danas Darko Stanić svakako spadaju među krem golmane u posljednje dvije decenije.

Stojanović i Đorđić su najbolje godine karijere proveli u njemačkoj Bundesligi, a Beli je još aktivan i brani za Rajn Nekar Leven. Đorđić ima nasljednika Petra, koji je jedan od najtalentovanijih igrača Bundeslige i mogao bi da nadmaši oca ukoliko ovako nastavi.

Dejan Perić je ikona Celja Pivovarne Laško, sa kojim je postao prvak Evrope 2004. godine, a samo godinu kasnije ponovio je isti uspjeh i sa Barselonom. Poslije epizode u Vespremu, ponovo se vratio u Celje gdje i danas brani. Imao je malu nesreću da za reprezentaciju brani u trenucima kada nije funkcionisalo sve najbolje, pa su njegove fenomenalne odbrane nagrađene samo svjetskom i evropskom bronzom.

Najzaslužniji čovjek što je Srbija ove godine poslije 11 sušnih ljeta došla do medalje na velikom takmičenju je Darko Stanić. Čovjek sa čudnom životnom pričom uspio je da prebrodi sve probleme i postane jedan od najboljih za čije se usluge otimaju velikani. Svi će vjerovatno pamtiti drugo poluvrijeme polufinalne utakmice protiv Hrvatske kada je prosto "spustio roletnu" i donio finale "orlovima".

- Golman je jedan od najvažnijih "šrafova" u rukometnoj ekipi, jer po dobro poznatoj trenerskoj filozofiji, iz dobre odbrane proizlazi brz i efikasan napad. Dobre odbrane golmana vrlo često daju krila ostaloj ekipi. Radujem se svakoj svojoj odbrani kao i igrači koji postižu golove - kaže Stanić. 

Stanić trenutno brani u skopskom Metalurgu sa kojim, nažalost, nije uspio da se plasira u četvrtfinale Lige šampiona, a od iduće sezone vjerovatno će biti član Gepingena, čiji je trener Banjalučanin Velimir Petković.

- Poznate su dvije golmanske rukometne škole, skandinavska i balkanska, ali Stanić ne pripada nijednoj od njih. Čovjek ima svoj stil, iskače iz svih šablona, ali je među najboljim, ako ne i najbolji na svijetu. Zadivljujuća je njegova anticipacija, odlično se postavlja i čita šuteve i tako donosi neophodnu sigurnost igračima - rekao je Nebojša Golić, takođe bivši reprezentativac i trener u rukometnoj školi "Golić-Šarić". 

Pored navedenih golmana, naravno da postoji još mnogo čuvara mreže koji su svakako poznata i priznata imena širom Evrope i svijeta, ali zbog toga što su rođeni u pogrešno vrijeme nisu uspjeli da se ozbiljnije dokažu u nacionalnom dresu. U tu plejadu svakako spadaju Dimitrije Pejanović, Dragan Marjanac, Vladan Krasavac, Dane Šijan i mnogi drugi.

Danijel Šarić

Momak rođen u Doboju godinama je među najboljim čuvarima mreže španske Asobal lige. Sa Barselonom je osvojio titulu Lige šampiona prošle godine, a proglašen je za najboljeg golmana prvenstva Španije i za najboljeg golmana Evrope po izboru posjetilaca sajta  "Handball-planet.com", ali i zauzeo treće mjesto po izboru IHF-a za najboljeg igrača prošle sezone i bio jedini golman na toj listi. Branio je za reprezentaciju Srbije i BiH, ali zbog spora sa ljudima iz Saveza nije pozivan na posljednje akcije reprezentacije.

Svijetla budućnost Grahovca

Golman francuskog prvoligaša Šamberija, rođen je u Prijedoru, a poslije Borca i Bosne, otisnuo se u Francusku. Učesnik je Lige šampiona i vicešampion je Francuske, a standardni je član reprezentacije BiH. Ima 28 godina i pred njim su vjerovatno tek najbolji dani u karijeri, a u Šamberiju ima sve preduslove da pređe na još viši nivo.

Šterbik i Puljezević stranci

Dva odlična golmana napustila su reprezentaciju Srbije i otisnuli se u Španiju, odnosno Mađarsku. "Vojvoda" zbog srčanih problema nije stajao na golu Španije na Evropskom prvenstvu u Srbiji, ali je rutinski hirurški zahvat otklonio probleme i Arpad već brani za Sijudad Real.

Puljezević je uzeo mađarsko državljanstvo i nekoliko godina branio za sjevernog susjeda bivše domovine, a trenutno brani za bundesligaša Hanover.    

Hrvatska

Selekcija Hrvatske, koja je među najboljim selekcijama svijeta, takođe je imala svoje adute između stativa. Valter Matošević, Venio Losert, Vlado Šola i Mirko Alilović osvojili su gotovo sve što se moglo osvojiti, a prave nasljednike imaju u likovima golmana Zagreba Ivana Peršića i Marina Šega.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.