Bojan Ljubišić, golman izraelskog Ramat Hašarona, za Glas Srpske: Izraelci kopiraju Nijemce

Banjaluka - Bivši golman Rukometnog kluba Borac Bojan Ljubišić već četiri sezone nastupa u Izraelu gdje važi za jednog od najboljih golmana.

Pored dresa velikana iz Gospodske ulice, dubok trag ostavio je igrajući za Crvenu zvezdu i portugalsku Benfiku.

Banjalučanin nastupa za Ramat Hašaron i sa 34 godine pruža odlične partije na golu kluba koji se takmiči u evropskom Čelendž kupu. Osvojio je prvenstvenu titulu sa bivšim klubom Hapoelom, a tada je proglašen za najkorisnijeg igrača (MVP) finala. Dvije godine biran je za najboljeg golmana lige.

- Stvarno sam zadovoljan klubom, ali i svojim igrama. Nastupam drugu sezonu u Ramat Hašaronu i utisci su dobri. Liga je svake godine sve jača, kvalitet je u porastu i sve je više zanimljivih utakmica. Posljednjih godina mnogo se ulaže u rukomet, organizacija lige je bolja nego u BiH. Izraelci se dosta ugledaju na njemačko prvenstvo, trude se da prekopiraju sve dobre stvari počev od televizijskih prenosa i marketinga. Nemaju talente kao mi, ali nažalost kod nas je problem novac. Mladi igrači odlaze prerano i ne razvijaju se do kraja pa tako ne uspijevaju da taj talenat pretoče u kvalitet - rekao je Ljubišić.

Na život u Izraelu navikao se brzo, a kako kaže igrači se tamo veoma poštuju.

- Život je jako skup, ali se može živjeti, jer su primanja redovna. Slobodnog vremena nema mnogo zbog silnih obaveza, ali uglavnom ga provodim u druženju sa saigračima. Konstantno sam na vezi sa suprugom Natašom i sinom Danilom koji su mi velika podrška. Sa mnom u ekipi je Obrad Radulović kojeg poznajem od ranije i često se sastajemo sa ostalim igračima sa naših prostora - kazao je Ljubišić.

Imao je priliku da nosi dres Crvene zvezde i tako osjeti čar "vječitog" derbija.

-  U Zvezdi sam proveo tri godine. Tu sam doživio igrački vrhunac, jer sam igrao Ligu šampiona sa najboljim svjetskim igračima. Uvijek je bilo zadovoljstvo igrati derbi, koji nije kao fudbalski ili košarkaški, ali te utakmice su posebne, atmosfera je napeta i to je divan osjećaj. Iz Beograda nosim pomiješane emocije, jer sam finansijski jako loše prošao, ali sam radio sa Zlatanom Arnautovićem i od njega najviše naučio - rekao je Ljubišić.

Mnogi će reći da je Ljubišić najtalentovaniji banjalučki golman poslije rata, ali uprkos tome priznaje da nije bio veliki radnik.

- Da li sam bio najtalentovaniji, ne znam, ostavio bih stručnjacima na procjenu, ali ima istine da nisam bio veliki radnik. Bio sam mlad i nisam prihvatao sugestije i kritike, a u takvim situacijama najviše sam ispaštao, ali to je sad prošlo. Skrenuo bih pažnju mladim igračima da budu maksimalno posvećeni, jer je to za njihovo dobro. Stekao sam mnogo prijatelja kroz rukomet i to je veliko bogatstvo. Naravno da je kod kuće najljepše kada si sa svojim prijateljima, ali moram izdvojiti Benfiku i Lisabon gdje sam uživao u svakom smislu - zaključio je Ljubišić.

Automobilom na trčanje

Da baš nije volio treninge, a naročito ove bez lopte, svjedoči i jedna anegdota.

- Sjećam se kad smo trčali na Banj brdo dok sam nosio dres Borca. Svi igrači su krenuli, a moj kum Nemanja Bjelić i ja malo kasnili za njima. Stanemo i kupimo po lepinju, pojedemo i zaustavimo auto, čovjek nas doveze do sadašnjeg restorana "Novak", mi odatle dotrčimo do spomenika i još dobijemo pohvale od trenera kako smo dobro trčali - otkrio je malu tajnu Ljubišić.

Srećan zbog Borca

Borac je velika ljubav i uspijeva da isprati sva dešavanja u klubu u kojem je napravio prve korake i afirmisao se kao igrač.

- Naravno da pratim Borac i moram javno da zahvalim ljudima u upravi koji nisu dozvolili da se velikan ugasi, a bio je jako blizu toga. Ako nastave sa radom smatram da će ići nabolje. Bitno je da su u klub došli ljudi koji su ostvareni kao ličnosti i ne traže svoj interes u svemu tome - rekao je iskusni golman.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.