Baskija u suzama

Njegov jedini san bio je da zaigra za voljeni tim.

Nikad nije nastupio za Real Madrid, Barselonu ili Atletiko, za reprezentaciju je debitovao tek u 29, a pravu šansu dobio kao 35-godišnjak.

Uprkos svemu tome on je ipak postao simbol španskog fudbala. Aric Aduris je pokazao da su godine samo broj kada posjeduješ klasu.

U svojim dvadesetim godinama, kada većina fudbalera dostigne vrhunac karijere, Aduris se seljakao iz jednog kluba u drugi.

Iako je ponikao u Bilbau, na San Memesu nisu videli potencijal u mladom Adurisu. A i kako bi kada su u to vreme napad predvodi sjajni Ursais, Ečeberija i Eskero.

Tako je krenulo njegovo putešestvije kroz Pirineje, ali sa samo jednim ciljem – Atletik Bilbaom.

Preko Burgosa i Valjadolida “kupuje” povratničku kartu za Bilbao kod Havijera Klementea i u narednim sezonama postaje jedan od ključnih igrača u borbi za opstanak.

Međutim, zbog finansijske situacije Bilbao nije mogao da odoli ponudi koju su za Adurisa dobili sa Maljorke 2008.

Aduris nastavlja sa golovima i na Balearima i to mu 2010. konačno donosi šansu u “velikom” klubu – Valensiji.

Zatresao je mrežu odmah na debiju protiv Malage, ali brzo postaje “žrtva” sistema Unaja Emerija.

On je forsirao sistem sa samo jednim centarforom, a ta pozicija je bila rezervisana za Roberta Soldada.

Iako je uglavnom utakmice posmatrao sa klupe za rezerve, Aduris uspjeva da svoju prvu sezonu na Mestalji završi sa 14 golova na svom golgeterskom kontu.

U drugoj je nastupio na više utakmica, ali uz manju minutažu pa je opao i njegov učinak, ali 2012. će mu zauvjek promjeniti život.

Konačno se vraća na San Mames i u 31. godini, kada su svi očekivali da bude samo alternativno riješenje, on postaje “Zoro”.

Aduris na početku nije impresionirao baskijske navijače, ali su svi primjetili da se nešto promjenilo u njemu.

Odlaskom Fernanda Ljorentea u Juventus dobija maksimalan prostor u napadu, a zahvaljujući zrelosti i skupljenom iskustvu postaje gol-mašina.

Od 2012. do 2020. Aduris postiže 149 golova, više nego što je dao u prethodnih 13 godina svoje profesionalne karijere.

Kolika je bio pošast po protivničke golove najbolje pokazuje statistika da je od 2012. prosječno postigao gol na svakoj drugoj utakmici.

Koristeći svoju visinu i snagu postao je nezaustavljivi gospodar kaznenog prostora od koga je prijetila opasnost sa svih strana – i ljevom i desnom nogom, a posebno glavom.

U međuvremenu je krunisan za heroja San Mamesa.

Het-trikom je režirao senzacionalnu pobjedu Bilbaa nad Barselonom od 4:0 u prvom meču finala Superkupa, a potom trese mrežu i na Nou Kampu i donosi Baskima 30 godina čekani trofej.

Postaje kapiten i simbol Bilbaa, a potom i cijele Baskije obukavši dres nacionalnog tima ove španske regije (12 golova na 13 utakmica).

Bajkovita priča u Baskiji nastavlja se i na međunarodnoj sceni. Poslije 16 godina konačno dobija šansu da zaigra u Ligi šampiona.

Sa dva gola ruši Napoli u plej-ofu kvalifikacija za ostvarenje sna, sljedeće godine ga je videla i Humska, na putu Bilbaa ka četvrtfinalu LE, da bi 2016. ušao u istoriju kao najstariji igrač koji je postigao pet golova na jednom evropskom meču.

Tada 33-godišnji Aduris je čak pet puta tresao mrežu Genka na San Mamesu u Ligi Evrope.


Kako se ispostavilo, tačku na fenomenalnu karijeru je stavio prošlog avgusta.

Minut pre kraja meča sa Barselonom 39-godišnji Aduris postiže spektakularan gol “makazicama” za pobjedu.

Potez koji najbolje opisuje kvalitet i klasu koje posjeduje. Gol kojim se Aduris našao rame uz rame sa Mesijem i Serhiom Ramosom kao jedini igrač koji je postigao gol u svakoj od poslednjih 15 sezona u Španiji.

Međutim, tijelo mu nije dozvolilo da i dalje dominira španskim fudbalskim terenima.

Kako bi živio normalnim životom, prinuđen je da zamjeni kuk vještačkom protezom, zbog čega se i oprostio od igre.

Ova sezona mu je bila oproštajna, zbog čega je dobijao ovacije na svakom stadionu na kojem je Bilbao gostovao.

Nažalost, zbog pandemije virusa korona neće dobiti konačan oproštaj kakav je zaslužio na svom San Mamesu.

LaLiga će se nastaviti u junu, ali bez gledalaca na tribinama, zbog čega je Aduris i objavio kraj.

“Došlo je vrijeme. Često sam govorio da fudbal ostavi tebe pre nego što ti ostaviš fudbal. Doktori su preporučili operaciju, a bolje da to obavim danas nego sutra da bih mogao normalno da živim”, objasnio je Aduris na Instagramu.

Nije ostao ni da odigra finale Kupa kralja, koje je trebalo da bude posebno ove sezone jer će se za trofej boriti dva velika baskijska rivala.

Adurisov Bilbao će u Sevilji igrati protiv Real Sosijedada iz njegovog rodnog San Sebastijana.


“Voljeli bismo da smo mogli da se oprostimo u finalu naših snova. U svakom slučaju, bilo je zadovoljstvo igrati godinama protiv tebe”, poručili su sa rivalske “Anoete”.

Nema sumnje da će igrači Atletik Bilbaa zbog toga biti posebno motivisani i da će učiniti sve da osvoje trofej za svog “dedu”.

“Uspjeh je važan, ali je važnije da te ljudi pamte”, rekao je svojevremeno Aduris.

A Arika Adurisa će biti teško zaboraviti.



 

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.