Poslije pobjede protiv selekcije Brazila ušli su među osam najboljih selekcija na Mundijalu. Ipak, malo ko zna kakva priča se nalazi iza selektora ovog nacionalnog tima, Stalea Solbakena.
Naime, ovaj čovjek napustio je ovaj svijet na sedam minuta! Upravo tako, Solbaken je bio klinički mrtav za to vrijeme, kada je bio na treningu Kopenhagena nakon što je doživio srčani udar i kolabirao na licu mjesta.
Tada je imao 33 godine, kada mu se srce nakratko zaustavilo 13. marta 2001. godine. Njegovi saigrači su hitno pozvali timskog doktora Franka Edgarda u akciju i hitna pomoć stigla je osam minuta kasnije.
- On je bio klinički mrtav. Čudo je kako je i dalje živ. Njegovo srce prestalo je da kuca - rekao je klupski doktor Frank Edgard.
Solbaken je potom bio postavljen na aparate za održavanje života u bolnici i bio je van svijesti sljedećih 26 časova. Situacija je bila toliko dramatična da su predstavnici kluba otišli kod njegove žene Aniken da je obavijeste o lošim vijestima.
Potom je otkriveno i kako je Stale Solbaken bio rođen sa srčanom manom, ali operacija je bila uspješna i doktori su uspjeli da umetnu pejsmejker i Solbaken se polako, ali sigurno povratio. Morao je, naravno, momentalno da se penzioniše.
Nakon igračke karijere posvetio se trenerskoj. Stale Solbaken je i sam potvrdio da je njegova porodica čak planirala sahranu kada je čula da je doživio srčani udar.
- Bilo je to zaista dramatično, ali bilo je gore za moju porodicu, nego za mene, jer ja ništa nijesam osjećao. Kao da je neko samo isključio svjetlo. Moji roditelji su doletjeli u Dansku momentalno. Rečeno mi je da je moja majka već počela da planira sahranu u avionu. Bili su zabrinuti da li ću preživjeti, da li će mi mozak biti oštećen - rekao je Solbaken pa dodao:
- To su bile misli koje su proganjale moje saigrače i porodicu, koji su me vidjeli kako kolabiram, umirem i ponovo se vraćam u život. Nešto poput toga vam mijenja sve. Nakon što se sve smirilo, vidio sam šta je bitno u životu, a šta nije.
Tokom trenerske karijere Stale Solbaken je potom vodio ekipe Hamakameratene, Kopenhagen, Keln, Vulverhempton, potom ponovo Kopenhagen, prije nego što je 2020. godine sjeo na klupu Norveške. Sada sa njom piše novu istoriju, prenosi Telegraf.
