Zlatko Jovanović za "Glas": Pritisak mora da postoji

Zlatko Jovanović se nalazi na novoj prekretnici. Mladi stručnjak je na početku ove sezone preuzeo ekipu Albe Fehervar u Mađarskoj s kojom želi da se upusti u borbu za vrh.

FAKTI

• U Iranu ostavio dubok trag

• Dolazak u Borac bio prekretnica karijere

Kao i tokom igračke karijere i u trenerskoj ne žuri, ide korak po korak naprijed sa željom da se dodatno usavršava te da svaki naredni angažman bude bolji. Tokom igračke karijere je brzo postajao ljubimac navijača u svakom klubu gdje je nastupao.

Zapamtili su ga po dobrom navijači Borca, Slobode, u nekoliko iranskih klubova je bio najkorisniji igrač tima, kao i u rumunskom Temišvaru. Za Glas Srpske otkriva sve oko svoje trenerske karijere uslovima i kvalitetu lige Mađarske, ali se prisjeća i boravka u BiH.

Angažman u Albi

Na početku je objasnio kako je došlo do angažmana u Albi. Jednostavno u tri godine je u potpunosti ispunio očekivanja u Honvedu i trebao mu je novi izazov.

-Još prošle godine sam bio u kontaktu sa Albom Fehervar i već tad su željeli da me angažuju, ali  želio sam da zaokružim posao u Honvedu i da ih maksimalno ispoštujem. Osjetio sam da jednostavno nije pravi momenat da napustim klub i odradio sam sezonu kojom itekako mogu da budem zadovoljan jer smo izborili plasman na finalni turnir kupa dok smo treću godinu zaredom igrali plej-of. U plej-ofu smo bili bolji upravo od mog sadašnjeg kluba, ističe mladi trener.

Alba Fehervar je ekipa koja želi da bude non-stop u vrhu prvenstva i da se bori za trofeje dok je Honved više orjentisan na stvaranje igrače. Zato nas je zanimalo donosili to dodatni pritisak.

- U dosadašnjem dijelu ova dva kluba su se razlikovala po svojoj filozofiji. U Albi se uvijek tražio rezultat oni su uvijek morali da budu u vrhu među prva četiri tima u Mađarskoj, dok je Honved orjentisan na stvaranje domaćih košarkaša. Sad se situacija malo promijenila. Prošla sezona nije bila dobra za Albu tako da sad žele da prave novi tim i da krenu u izgradnju sistema. Biće to izazov da se napravi sistem koji će da donese rezultate. Iako u Honvedu nisam imao taj rezultatski imperativ, uvijek sam sebi nabijao pritisak. Jednostavno ako želiš da napreduješ kao trenera a i da ekipa napreduje onda mora da postoji pritisak rezultata, da se ekipa bori za nešto. Za mene je to normalno, istakao je Zlatko.

Trener je imao još nekoliko ponuda ali želi da se dodatno usavršava i napreduje tokom karijere prije nego što preuzme kvalitetniji tim.

-Tokom igračke karijere sam išao korak po korak, tako je sad i u trenerskoj. Imao sam i pred ovu sezonu neke ponude iz ABA lige ali sam želio da prvo napravim iskorak u Mađarskoj i da ostavim još veći trag u ovoj zemlji. Jasan je plan koji tim ima i radujem se izazovu. Već sam krenuo sa stvaranjem ekipe za narednu sezonu. Nigdje ne žurim. Ako bih rekao da sam negdje žurio to je bilo samo na startu. Počeo sam u Komarnu odmah kao glavni trener gdje mi je šansu dao Boban Tomić i pružio mi sjajnu podršku tako da mu se nikad neću moći dovoljno zahvaliti. Nakon toga sam išao stepenik po stepenik i mislim da ono najbolje tek slijedi. Naravno da želim da se svakim danom usavršavam i napredujem i da vodim sve bolje timove, otkrio je svoje ciljeve.

Učio od najboljih

Tokom karijere Jovanović je bio odličan plejmejker, pa mu je sigurno i to pomoglo u bržem napredovanju.

-Meni je to puno pomoglo kao treneru što sam igrao na poziciji plejmejkera, gdje sam morao da pamtim akcije i da bude praktično produžena ruka struke na parketu. To mi sad pomaže da u određenim momentima brže reaguje i da brže mislim na akcije. Svakako da mi koristi sve što sam naučio tokom igračke karijere. Trenerski posao je svakako drugačiji jer moraš da vodiš računa o ekipi, o atmosferi da pronađeš pravi balans i igrače koji su u formi. Kao igrač samo sprovodiš ono što trener traži i akcije dok ovdje moraš da vodiš računa o svakom  detalju, jasan je trener Albe.

Već tokom igračke karijere je znao da će nastaviti i ostati u ovom sportu.

-Negdje u dubini duše sam znao da ću ostati u košarci i da ću biti trener. Pri kraju sam krenuo da još više učim. Gledao sam šta moji tadašnji treneri rade i kako se ponašaju. Ono što često znam da istaknem da Zlaja Jovanović kao trener ne bi previše trpio Jovanovića igrača. Bio sam ponekad težak za saradnju, a sad s ove pozicije vidim da su oni bili često u pravu i da su mi samo željeli dobro,konstatuje uz osmijeh.

Košarkom je počeo da se bavi zbog sestre i nakon toga je ostao u ovom sportu. Iako Bečej nije toliko poznat po košarci.

-Svi klinci su išli na fudbal, dok sam se odlučio za košarku zbog starije sestre. Ona je trenirala košarku i ja sam krenuo s njom . Zavolio sam sport i onda sam ostao u njemu. Naravno uticaj je imao i otac koji je bio vezan za košarku. Imao sam čudan put počeo sam da treniram u malom mjestu a zatim sam veoma mlad otišao iz kuće i to u Crnu Goru u Rudar Pljevlja. Taj rani odlazak mi je pomogao da odrastem kao čovjek i košarkaš, jednostavno morao sam da se snalazim u životu i to me očvrsnulo, dodao je nekadašnji plejmejker.

Dolazak u Banjaluku

Jedna od prekretnica u karijeri bio je dolazak u Banjaluku. Iako je Borac tada igrao Prvu ligu Republike Srpske, tadašnji trener Drago Karalić je uspio da ubijedi Jovanovića da dođe u grad na Vrbasu.

-Dolazak u Banjaluku se ispostavio kao jedan od boljih poteza u karijeri. Do njega je došlo jer je supruga tadašnjeg trenera Drage Karalića iz Bečeja gdje je on čuo za mene. Vidio je kako igram i odlučio je da me angažuje. Iako je Borac bio Prva liga Republike Srpske privuklo me to što ću imati veću minutažu i ulogu u timu. Imali smo zaista sjajan tim i atmosferu u kojoj je tokom sezone bilo toliko dogodovština . A kakva smo ekipa bili najbolje svjedoči da sam sa većinom igrača i dalje u kontaktu. Ne samo sa njim već i sa dosta ljudi iz Banjaluke, prisjeća se bivši član Borca.

Ekipa je rasla tokom sezone.

-Bilo je zaista dosta dogodovština u tom periodu. Igrali smo i dugo putovali tako da su stalno bile smicalice. Ostalo mi je u sjećanju  gostovanje gdje u hali nije bilo grijanja u zimskom periodu. Bio je to meč gdje su svi igrači željeli da ih trener Drago Karalić ne vadi iz igre da se ne bi ohladili i smrzavali na klupi te možda zaradili prehladu, rekao je Zlaja.

Prva sezona u Borcu donijela je i odlične rezultate.

-Vrhunska je bila sezona. Osvojili smo Kup Republike Srpske i u finalu smo savladali Igokeu koja je bila kandidat za šampionsku titulu u BiH. Ušli smo rasterećeni. Eto Ranko Velimirović je spominjao to zaključavanje protivnika u dvorani. Jednostavno bili smo rasterećeni ali i željni da pokažemo da možemo igrati ligu BiH. Dobili smo Igokeu za koju su nastupali Aleksandar Gajić, Nikola Bulatović, Miljan Pupović, Dejan Ćup i Bojan Đurica, to je bila ekipa za Evropu. Kod nas su uz mene bili Danilo Palalić, Ranko Velimirović, Tomica Zirojević, Bojan Milinović, Nebojša Pavlović, Igor Josipović, generalno domaća djeca uz nas par kao pojačanje. Tada je Ranjo (Velimirović) odigrao sjajan meč. Osvojili smo i titulu šampiona Srpske te izborili plasman u Ligu BiH. Tad smo naučili važnu lekciju. Ne smije nikad da bude opuštanja. Tokom lige nismo imali nijedan poraz, dominirali smo a onda smo se u finalu baš namučili protiv Mladosti. Slavili smo tek u majstorici gdje su nas vile nosale, ali se srećno sve završilo po nas, prisjeća se tadašnji član Borca.

Banjalučani su naredne sezone imali velike ambicije ali se sve srušilo tokom sezone. Bila su naime tri direktora u klubu, brojni problemi s novcem i dovođenjem igrača.

-Naredna sezone je bila zaista turbulenta. Sa ove vremenske distance mogu reći da su u klub ušli neki ljudi koji nisu trebali tu da budu. Oni su vidjeli samo šansu da se nađu i okoriste u Borcu. Generalno previše je bilo problema, promjena u timu. Sama činjenica da smo promijenili tri trenera, dovoljno govori o lutanjima. Smijenjen je trener Karalić, onda je došao Slobodan Nikolić a sezonu je završio tada veoma talentovani Miloš Pejić. Imali smo te sezone kvalitet, znam da smo bili pojačani dovođenjem bivšeg člana Makabija Roberta Rohbarta, došao je i Novak Popović, Stefan Atanacković, te kasnije Vil Frenklin. Kakva smo ekipa bili pokazuje da smo uspjeli da dobijemo na našem parketu Igokeu što je tad baš bilo iznenađenja pa zatim i Široki. Mislim da sam tu odigrao najbolji meč u Borcu i dao poene za pobjedu. Ono najvažnije vratili smo publiku ali žalim što nismo još više napravili jer smo imali kvalitet. Na kraju sam odigrao Super ligu BiH za Igokeu Banjaluka je svakako jedna od najljepših uspomena. Navijači su nas brzo zavoljeli, grad prelijep za život, tako da pamtim samo lijepe uspomene. Pobjede i drugarstva koja i dalje traju, ističe Jovanović.

Rastanak bio loš

Ipak kraj saradnje nije bio baš lijep.

-Rastanak je bio loš zbog pojedinih čelnika. Ostali su nam dužni i bilo je i nekih ružnih izjava u medijima. Otišli smo Velimirović i ja u Slobodu i to se pokazalo kao sjajna odluka. Jednostavno te sezone sam bio najkorisniji igrač lige i dodatno sam se afirmisao. Odlično sam primljen u Tuzli koja je sjajna košarkaška sredina. Zaista sam uživao te sezone. Dovoljno je reći da sam partijama dobio i poziv u reprezentaciju BiH.

Malo je nedostajalo da te sezone ostvariš i dječački cilj i završiš u voljenom timu.

-Tako je. Te sezone Crvenu zvezdu je vodio Svetislav Pešić koji je već doveo Elmedina Kikanovića i Milana Miloševića iz Slobode tako da je znao i moje kvalitete. Tokom sezone Malina (Marko Marinović) je slomio nos. I Zvezda je tražila rješenje na poziciji plejmejkera. Bio sam tamo trenirao i bilo je praktično sve dogovoreno. Trebao sam da debitujem protiv Budućnosti i onda je sve propalo. Ne znam šta se desilo u poslednji momenat da li se klubovi nsu dogovorili ili nešto ali sam ja ostao bez odlaska u tim koji sam želio. Ko zna kako bi se moja karijera dalje razvijala, objasnio je Zlatko.

Dodatni iskorak

Ipak odlična sezona je donijela dodatni iskorak, pa je Jovanović pronašao angažman u ABA ligi. Potpisao je za sarajevsku Bosnu.

-Naredna sezona s Bosnom u  ABA ligi je nažalost bila veoma turbulentna puna finansijskih problema. Iako smo izborili opstanak naredne sezone nismo igrali regionalno takmičenje i to dovoljno pokazuje šta se sve dešavalo. Ali pamtiće se puna dvorana, mečevi sa Partizanom koji je igrao F4, kao i pobjeda nad Zvezdom u poslednjem kolu. Drago mi je što se Bosna vratila u ABA ligi eto čekali su 15 godina da dođe Dubravko Baratanć i da ih vrati.

A onda je uslijedio kratak povratak u Borac i prvi pravi inostrani angažman. I to ni više ni manje nego u Iran.

-U prvom odlasku sam igrao za Kašan koji je najreligiozniji grad u zemlji. Trener nam je bio Vlada Đurović a drugi stranac je bio Nenad Mišanović bivši igrač Zvezde. Uslovi su bili dobri i imali smo dobru sezonu. Vlada je zaista bio šmeker znao je da motiviše igrače ali i da nam omogući da vidim svoju tadašnju djevojku a sad suprugu doduše na prevaru. Eto zanimljivo da je moja sadašnja supruga bila prva žena koja je bila u dvorani gdje smo igrali. Pamtiće se i da smo svi igrači bili smješteni u jednoj kući. Domaći su bili na donjem spratu a mi stranci na gornjem spratu, ali sve je bilo zaista lijepo. Oni su baš preljubazan i otvoren narod. Na kraju sam bio i u stručnom štabu reprezentacije Irana, otkrio je bivši plejmejker.

Nakon Irana želio je da bude što bliže kući pa je uslijedio dolazak u Temišvar.

-Temišvar je možda najljepši period karijere. Došao sam u klub koji je dugo tražio šansu da osvoji trofej a onda sam kao kapiten vodio ekipu do Kupa Rumunije, pa je bilo sjajno slavlje. Zaista je bila veoma jaka liga. Ljudi su je gledali  s potjenjivanjem a tamo se svake godine ulagalo i napredoval . Želio sam da budem bliže kući, otac je bio bolestan a kuća nije daleko. Iako mi je privatno bilo teško, to se nije osjetilo na igri. Baš su me tamo zavoljeli dobio sam i traku. Kad već spominjem Rumuniju u tom periodu je tek počinjao da se probija Kluž. Eto oni su za 10 godina napredovali i došli do ABA lige i do nastupa u Evrokupu i to pokazuje koliko liga svake godine napreduje , ističe trener.

Nakon toga uslijedio je još jedan povratak u Iran koji je nudio dobre finansijske uslove

-Igrao sam još za Abadan, to je dio zemlje bogat naftom. Iran je prelijepa zemlja puna raznolikosti. Nadam se da će ovaj rat što prije da se završi jer su oni zaista divan narod. Naravno kao i svi imaju mana ali svakako da su veoma ljubazni, željni znanja.

Nakon Irana igrao je još u BiH za Sparse, zatim se vratio u Slobodu i nakon Previdže je završio igračku karijeru. Tada se odlučio da se posveti trenerskoj.

-Igračku karijeru sam gradio korak po korak pa tako i trenersku . Vjerujem u rad i usavršavanje i naravno da želim u budućnosti da vodim što kvalitetnije timove. Naravno jedan od narednih ciljeva je klub u ABA ligi , otkrio je na kraju.

Mađarski sistem

Tri godine provedene u Honvedu, Jovanović pamti po uspjesima ali ističe i sjajan sistem ulaganja u sport.

-Mađarska je zaista sjajan primjer. Fudbal je na prvom mjestu i to je već industrija ali oni ulažu i u druge sportove. Vaterpolo, rukomet, košarku. Ono što je najvažnije ulaže se u mlade i infrastrukturu. Klubovi su stabilni, finansiranje takođe tako da treneri mogu da misle samo na ekipu. Nema tih briga kao kod nas kako ćeš da motivišeš ekipu jer kasne plate. A uz to uslovi za trening su vrhunski, objasnio je Zlatko

Mekejleb najteži rival

Tokom duge i uspješne karijere Jovanović je igrao protiv brojnih vrhunskih igrača ali jednog ipak ističe kao najtežeg.

-Najteži ribal je svakako bio Bo Mekejlebb. Bilo je to dok sam nosio dres Bosne u ABA ligi. Kako je on bio jak na prodoru, prespreman. Spremao sam se za duel ali nikako nisam uspio da ga zaustavim. Imao je u tom periodu zaista sjajnu sezonu . možda je bio u najboljoj formi i ostao mi je baš u sjećanju. Naravno bilo je još puno kvalitetnih protivnika, ali jedino sam imao osjećaj da njega ne mogu da zaustavim, rekao je bivši plej.

Trenersko iskustvo

Brojni treneri su vodili Jovanovića a on je već tokom igračke karijere znao da će se baviti ovim poslom pa je učio.

-Ne bih izdvajao nikog od trenera. Svako od njih je imao nešto posebno, po čemu ga pamtim. Kupio sam ono najbolje od svih. Vlada Đurović je bio majstor za motivaciju, da preokrene atmosferu, dosta sam naučio od Drage Karalića, Miloša Pejića s kojim smo dobijali neizvjesne završnice ali i od Josipa Pandže. Jednostavno bili smo u različitim situacijama i onda naučiš kako da se ponašaš i kako da reaguješ,poručio je mladi stručnjak.

 

 

 

 

 

 

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.