Sergej Monja i Viktor Hrijapa o detaljima iz bogate karijere: Niko kao Miloš Teodosić

BANjALUKA – Košarkaški "Turnir prijateljstva U16" počeo je u Banjaluci. Pored domaće selekcije Republike Srpske, te U15 i u 16 reprezentacija Srbije gosti grada na Vrbasu su i mladi igrači Rusije do 16 godina. Delegaciju "zbornaje" predvode Sergej Monja i Viktor Hrijapa.

Monja je danas na poziciji direktora reprezentacija u Košarkaškoj federaciji Rusije, dok je Hrijapa prvi asistent svog nekadašnjeg dugogodišnjeg reprezentativnog saigrača.

Obojica dobro raspoloženi pričali su o svojim iskustvima sa srpskim igračima i trenerima, fascinirani su Nikolom Jokićem, a nisu zaboravili ni čuveni pohod na evropsku krunu sa "zbornajom" 2007. godine. Za početak su istakli da je iza njih dug put do Banjaluke, ali da je vrijedilo doći u Srpsku, jer su sjajno primljeni ovdje.

- Iza nas je dug put, skoro 24 časa smo putovali. Iz Moskve smo letjeli u Istanbul, odatle u Beograd, pa iz Beograda pet časova autobusom do Banjaluke. Ali vrijedilo je, imali smo jak razlog i nije nam teško palo. Važna je košarka i povezivanje – istakao je Hrijapa.

Danas kada se kaže košarka svi pomisle na Nikolu Jokića, koji dominira u NBA ligi. U najelitnijem takmičenju igrali su i Monja (Portland i Sakramento) i Hrijapa (Portland i Čikago)

- Ja sam igrao jednu godinu tamo, Viktor pet, šest godina. Gledamo Jokića, nevjerovatan je. Potezima malo podsjeća na Arvidasa Sabonisa. Kada sam bio mlad imao sam priliku da gledam Sabonisa kako igra. Ali Jokić može sve, pogađa za tri, skače, tim čini tim boljim. Ima sjajan osjećaj za igru – istakao je Monja.

Isto misli i Hrijapa.

- Sjajan igrač. Uči košarci tamo velike momke, igra se košarke. Svestran je.  Došao je mlad tamo i napredovao je, sad je na vrhuncu, ali počeo je ovdje. Ovdje je naučio košarku i želim mu sve najbolje u budućnosti – istakao je Hrijapa.

Viktor je igrao sa Milošom Teodosićem, Nenadom Krstićem. Izuzetno cijeni srpske igrače.

- Lako ih je bilo razumjeti i lako je sa njima igrati košarku, jer su Srbi i Rusi dosta slični. Brže se razumijemo, lakše nego sa igračima iz ostatka svijeta. Sličnog smo mentaliteta Srbi i mi. Kao braća smo. Zadovoljstvo je igrati sa Srbima. Što se Miloša tiče, on je unikat. Lako je kada imaš takvog plejmejkera uz sebe. Moje je samo da se otvorim, budem slobodan i spreman i Miloš će me naći sa svojim dodavanjem. U modernoj košarci nema igrača koji slični njemu – rekao je Hrijapa. 

Monja ističe saradnju koju ima sa Nenadom Krstićem.

- Krstić je sad u KSS. Na vezi smo. Prošlog ljeta smo preko njega dogovorili mnogo utakmica protiv srpskih selekcija. Hvala mu još jednom na tome – naglasio je Monja, a dobro pamti i srpske trenere:

- Kada sam igrao u Saratovu, trener mi je bio Boško Đokić. Moj prvi srpski trener. Pamtim ga po dobrom. Naučio je mene i moje saigrače mnogim cakama u igri u odbrani, napadu...Mnogim stvarima. Kada sam prešao u CSKA sarađivao sam sa Dušanom Ivkovićem, tri godine, Viktor dvije. Za nas je on donio nešto novo. Učio nas je disciplini, poboljšao nam je igru u odbrani. Ivković mi je to usavršio. Pešić je odličan trener bilo je to nezaboravno iskustvo u Dinamu. Ivanović je veliki radnik, taški su treninzi – otkrio je Monja.

Nadovezao se i Hrijapa.

- Duda je bio košarkaški filozof, on nas nije učio samo košarci, već i životu. Pokazao nam je zašto neke stvari radimo, kako da se krećemo...Digao nas je na viši nivo, a mi smo bili mladi momci koji smo htjeli da učimo. Fantastično iskustvo – istakao je Hrijapa.

Monja i Hrijapa bili su dio ruske selekcije koja je u Španiji 2007. preko domaćina došla do titule prvaka Evrope.

- Igrali smo protiv favorizovanog rivala. Braća Gasol, Navaro, Rudi, Ljulj...svi su bili u timu. Sećam se da smo gubili 18 razlike na poluvremenu. U drugom dijelu smo odigrali sjajno, Viktor i Andrej Kirilenko odradili su veliki posao. Holdenov šut za pobjedu je bio nevjerovatan. Španci su imali posljednji napad, Pau Gasol je pokušao šutirati preko mene. Išao sam da ga blokiram, bojao sam se faula, ali sam pomjerio ruku. Nisam htio sudiji dati šansu da mi svirne fazul. Jedan od najboljih momenata u mojoj karijeri i mom životu – zaključio je Monja.

Braća

Stariji brat Viktora Hrijape, Nikolaj igrao je za Ukrajinu. Dijelili su megdan na reprezentativnom nivou, a zajedno su, na početku karijere igrali u Avtodoru.

- Dvaput smo u dresu reprezentacija igrali jedan protiv drugog. Dva puta smo igrali jedan protiv drugog u finalu ruske lige. Igrao sam za CSKA, Nikolaj za Uniks. Kada su roditelji došli da gledaju meč. Bili su nervozni. Dva brata igraju jedan protiv drugog. Nisu znali za koga da navijaju. Međutim, ja sam uvijek znao reći: "Mama, ne brini donijećemo dvije medalje u porodicu. Zlato i srebro, nije važno ko će koje". Naravno da je bitno, jer uvijek igram da pobijedim – rekao je Viktor.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.