Saša Čađo za "Glas": Nisam očekivala da ću odigrati 100 mečeva za Srbiju

Košarkašice Srbije izborile su učešće na Evropskom prvenstvu, a kraj kvalifikacija obilježio je i 100. nastup Saše Čađo u dresu sa nacionalnim grbom.

Košarkašica iz Banjaluke godinama je neizostavni član selekcije koju sa klupe predvodi Marina Maljković i jedna je od rijetkih koja je stigla do tog impresivnog broja. Uramljen dres sa brojem 100 dodijeljen joj je pred utakmicu petog kola sa Sjevernom Makedonijom (105:60), a upravo je Saša ubacila 100. poen za svoju ekipu na ovom meču. U tih stotinu mečeva stalo je mnogo toga. Bilo je nekih teških poraza, ali mnogo više slavlja i radosti, o čemu svjedoče dvije zlatne medalje sa evropskih prvenstava, kao i bronza sa šampionata Starog kontinenta, dok posebno mjesto zauzima bronza sa Olimpijskih igara u Rio de Žaneiru. Kako je sve bilo Saša je opisala u intervju za "Glas Srpske".

- Prije početka utakmice tim menadžer Ilija Kovačić rekao mi je da imaju iznenađenje za mene i da će mi uručiti uramljen dres sa brojem 100 povodom mog stotog nastupa za reprezentaciju Srbije. U prvi mah mislila sam da se šali sa mnom, ali kada sam vidjela da je ozbiljan, suze su mi same krenule... Realno, mislila sam "ko to još broji", ali eto ima ljudi koji vode brigu o tim detaljima. Bilo je baš preemotivno, jer je to bila prva utakmica nakon povrede koju sam dobila na Olimpijskim igrama. Baš sam bila srećna i lijepo od njih što su se sjetili da obilježe taj jubilej. Sto utakmica. Nisam mogla da vjerujem u taj broj. Baš je bilo nevjerovatno. Malo ko je dobacio do tog broja. Uz mene u reprezentaciji to je još učinila Nevena Jovanović, jer smo skoro svaku godinu bile u nacionalnom timu - izjavila je Čađo.

GLAS: Da li ste očekivali da ćete odigrati 100 utakmica za reprezentaciju?

ČAĐO: Ne. Nikada. Uopšte nisam razmišljala ni brojala odigrane utakmice pa mi to djeluje sasvim nestvarno. Ponekad razmišljam: "Bože, da li je moguće da sam odigrala toliko utakmica". Nakupilo se svega tokom godina. I ne razmišljaš o brojevima, već samo igraš, mada je to stvarno jedan lijep broj.

GLAS: Sjećate li se prve utakmice u dresu Srbije?

ČAĐO: Ne. Ha-ha-ha-ha. Ali, znam da se moj tata sjeća te prve utakmice. Ja ne. Zaista se ne sjećam, ali sam sigurno bila dosta nervozna zato što je prva. Kao što sam bila i za 100. utakmicu. Baš na tom meču Marta Jovanović je prvi put ušla među 12 i kaže ona meni: "O bože Saša, meni prva, a tebi 101, ha-ha-ha". Onda smo se svi tome smijali. Ona ima samo 21 godinu i praktično je na početku karijere.

GLAS: Gdje ste nalazili energiju za 100 utakmica do sada, jer je svaka bila posebna za sebe?

ČAĐO: Igrati za reprezentaciju je nešto sasvim posebno. Za reprezentaciju ne treba motiv, tu ideš glavom kroz zid. Baš sam nedavno bila u FIBA kući košarke u Ženevi, a pošto sam nastupala za juniorke BiH, oni imaju zapisano da sam u nacionalnom timu od 2005. godine. Znači, sada je tačno 20 godina od kada igram evropska takmičenja, kao i reprezentativna. Okruglo 20 godina. Ne znam ni sama odakle mi snaga za sve to. Nekako se izganja kad se voli.

GLAS: Vaš 100. nastup obilježio je i zvanični oproštaj Nevene Jovanović, Tijane Ajduković Anđušić i Tine Krajišnik.

ČAĐO: One su se oprostile već na Olimpijskim igrama. Na toj posljednjoj utakmici u Parizu osjetile su da je već dosta, a ja sam u dogovoru sa selektorkom ostala da pomognem djevojkama da izbore još jedno Evropsko prvenstvo i to je bio moj glavni cilj. Uspjeli smo to da uradimo. Izboreno je još jedno EP, koje je na ljeto ove godine.

GLAS: Nastup na EP ste izborile sa učinkom 5-1. Koliko ste zadovoljne igrom?

ČAĐO: Jedini poraz bio je protiv Portugalije u posljednjem kolu i nekako je možda bolje da se sada desio nego kasnije. Portugalija se tim trijumfom prvi put uspjela kvalifikovati na EP, jer do sada nikada nije bila. Koliko mi je krivo što smo izgubili toliko mi je i drago što će one vidjeti šta je EP i  doživjeti ga iz prve ruke, jer je to jedno lijepo takmičenje. Bio je to poraz koji nije bolio i nije bio od nekog značaja, jer smo već prije toga izborile nastup. Putovale smo cijelu noć, igrale smo utakmicupa smo se odmah zatim vraćale. Ide kraj sezone, djevojke su već pomalo umorne, malo smo se "istumbali" do tamo, ali dobro, idemo dalje.

GLAS: Žrijeb grupa za protivnika vam je donio Sloveniju, Italiju i Litvaniju. Koliko ste zadovoljni protivnicima?

ČAĐO: Nije loše, ali nije ni dobro. Pred nama je Evropsko prvenstvo, a došlo je do velike smjene generacija. Mislim da ove djevojke mogu mnogo, ali moraju da postave temelje ekipe i da se počnu boriti same za sebe, bez mene i IvonAnderson. Vrijeme je da nađu način na koji će funkcionisati, bez obzira na to da li se s druge strane nalazi Slovenija, Litvanija ili Italija... Svaki protivnik je težak. Moja generacija je znala da bez veze izgubi utakmice na početku i same sebi napravimo veliki stres pa kasnije dobijemo težu utakmicu. Na EP nema pravila. Koga god da dobiješ znaš da će krenuti žestoko na tebe, to jest na nas, jer smo mi Srbija, koja 15 godina pobjeđuje sve. Djevojke će morati same da stvore svoj put i neće moći čekati da to neko uradi za njih. Bile smo tu i pomogle smo im da odu na još jedno EP, mada iskreno razmišljam da prestanem da igram. Da li će to biti ovo ljeto ili naredno, vidjećemo... Mislim da je vrijeme da neko drugi zauzme moje mjesto, ipak sam ja tu 20 godina i neko mlađi treba da dobije šansu da nastavi graditi to što smo mi gradili 20 godina te da jednostavno zadrži srpsku košarku na tom viskom svjetskom nivou, jer smo mi mnogo truda uložili da budemo tu.

GLAS: Da li ova Vaša izjava znači da se povlačite iz reprezentacije i da više nećete igrati za nju?

ČAĐO: Čekam taj neki konačan dogovor, ali kad malo pogledam unazad, mislim da sam dala sve od sebe. Na tu odluku dosta utiče i moje koljeno, koje je tri puta operisano. Na posljednjem sistematskom pregledu ljekar me je pitao da li planiram normalno da živim još 40 godina? Odgovorila sam da planiram, a on mi je rekao da razmislim i da smanjim fizičku aktivnost, odnosno da na vrijeme prestanem i sačuvam koljeno koliko još mogu. Kada sam počela da treniram uzor mi je bila Dijana Taurazi, jer je šuter kao i ja. Ona je starija od mene pet-šest godina i sada je prestala da igra pa mi je bilo smiješno što i ja razmišljam da prestanem da igram. Možda ovo i nije dobar tajming za to, jer ne mogu da se penzionišem kad i ona, ha-ha-ha. Vidjećemo. Još je sve otvoreno.

GLAS: Koliko ste blizu odluke o povlačenju?

ČAĐO: Ne volim da kažem da ništa nije nemoguće. Niko ni za mene nije mogao da kaže da ću tri puta otići na Olimpijske igre pa sam otišla. Ne volim kada nam neko govori šta možemo,a šta ne možemo. Još se ne zna da li će Marina Maljković ostati selektor, jer ništa nije zvanično. Čekamo tu odluku pa ćemo vidjeti šta će biti dalje. Najvažnije je da su kvalifikacije uspješno okončane, da je EP tu i da se pravi plan priprema.

GLAS: EP će prvi put biti održano u četiri različite države. Da li Vam se sviđa ta ideja?

ČAĐO: Iskreno meni se to nimalo ne sviđa. Atmosfera na EP uvijek je bila fenomenalna, jer su sve ekipe na istom mjestu pa je samim tim lakše i za navijače, ali i za nas, jer je manje putovanja i manje mijenjanja dvorana. Vidjećemo kako će funkcionisati, ali znam da je svim igračicama udobnije kada smo na jednom mjestu i kada dođemo nekoliko dana ranije, spremimo se na tom terenu i igramo na tom terenu. Lakše se naviknemo nego kadamijenjamo sredine.

GLAS: Šta Vas nove djevojke pitaju kao najiskusniju članicu reprezentacije?

ČAĐO: Ima svakakvih pitanja, ali se u suštini dosta razlikujemo u načinu razmišljanja. One su u nekom drugom sistemu, dok smo mi bile u nekom drugom kada smo odrastale. Velika je razlika u psihi. Imaju energiju i znanje i mislim da Marina i dan-danas tako bira tim, odnosno na osnovu toga koliko si posvećen, disciplinovan i koliko energije unosiš u ekipu.

GLAS: Nemate klub. Zašto?

ČAĐO: Koljeno sam uvijek čuvala za reprezentaciju i igranje preko ljeta, jer svi znamo kakve su Marinine pripreme, lude i nezaboravne, ha-ha-ha. Moto nam je: "Ko preživi pričaće". Te pripreme daju rezultat. Ćutimo, radimo i vjerujemo u njen sistem rada i na kraju uvijek ispadne nešto dobro.

GLAS: Čime se bavite kada ne trenirate individualno?

ČAĐO: Posvećena sam dječijem vrtiću koji drži moja sestra Vera, gdje sa njom rade Dajana i Suzana pa dosta vremena provodim sa djecom. Od njih najviše učim, kao i od Vere najstrožeg vaspitača, ha-ha-ha.

Pokret "Marina Maljković"

GLAS: Veoma ste aktivni u Pokretu za žensku košarku "Marina Maljković". Kako to funkcioniše?

ČAĐO: Imamo treninge u Osnovnoj školi "Branko Radičević", na Laušu, u Piskavici, a proširili smo se i na Bijeljinu. Polako se širimo u veća mjesta gdje nailazimo na lijep odgovor ljudi koji su zainteresovani da budu dio toga. Trenere pažljivo biramo, jer ne želimo da baš svako bude dio sistema, nego ljudi koji su zainteresovani da se posvete djeci i na osnovu toga ih uključujemo. Obezbijedimo im sredstva da djeca treniraju i oni to polako vode. Velika je zainteresovanost, jer ne postoji nijedan druga fizička aktivnost gdje djeca dobiju sve besplatno, od termina, opreme lopti i kvalitetnih trenera.

Vole utakmice

GLAS: Šta najviše radite na treninzima sa djecom?

ČAĐO: Djevojčice mnogo vole da se slikaju sa mojom olimpijskom medaljom i kada ih pitamo koji im je omiljeni igrač kažu Saša Čađo, ha-ha-ha... jer nisu čule za neke druge. Vole fizičku aktivnost, a utakmice najviše. One nikad ne bi trenirale, već bi samo igrale utakmice. Svaki dan kada dođemo ne pitaju me šta ćemo trenirati, već hoćemo li igrati pet na pet. I onda im moram objasniti da se ne može igrati svaki dan, već da se mora trenirati pa onda igrati. Ipak, raduje me ta njihova energija i želja.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.