Milina Mišeljić za "Glas": Došla sam po duplu krunu

BANjALUKA - Nova-stara članica Orlova Milina Mišeljić raduje se ponovnom dolasku u Banjaluku iz koje je 2021. godine ponijela lijepe uspomene.

Mišeljićeva je i tada odigrala završnicu sezone u kojoj je banjalučki tim stigao do titule šampiona BiH što će pokušati da ostvari i ove sezone zajedno sa njom u timu.

Djevojka rođena u Trebinju 1998. godine dolazak u Banjaluku vidi kao novi početak, jer je imala mnogo problema prošle godine.

- Imala sam tešku povredu prošle sezone i bila je to velika patnja za mene. Zbog problema sa koljenima mnogo sam se mučila tokom treninga. Kada sam prošlog septembra vidjela da nisam spremna za sezonu odlučila sam da pauziram i ne idem nigdje te da sačekam drugi dio sezone. Ponude su stizale redovno, ali su bile veoma loše pa sam odlučila da pauziram cijelu sezonu. Ipak, poziv Orlova me mnogo obradovao. Oni su predstavili plan i ciljeve do kraja sezone što je meni zvučalo sasvim O. K. pa sam pristala da dođem i pomognem djevojkama. Znam da su imale nekih problema tokom sezone, da je bilo odlazaka i dolazaka igračica kao i promjena trenera, ali to je sve što znam, jer ih nisam pratila. Nisam očekivala njihov poziv, ali se radujem novom dolasku - izjavila je Mišeljićeva za "Glas Srpske".

Jedan od razloga njenog povratka među Orlove vrlo je jednostavan.

- Ovo predstavlja moj neki novi start i raduje me što sam na našem prostoru. Orlovi su me veoma lijepo dočekali kada sam prvi put bila njihov član i sada ne bih otišla u 95 odsto klubova na našim prostorima. Jedan od razloga što sam prihvatila ponudu Orlova jeste to da im na neki način zahvalim za sve ono što su mi pružili u prvom mandatu - navela je Mišeljićeva.

Evocirajući uspomene na pomenutu titulu šampiona BiH uvijek se sjeti poraza u trećoj utakmici finalne serije plej-ofa protiv Feniksa.

- Košarku igram zbog trofeja. Sjećam se dobro slavlja nakon titule, jer smo zaista bile presrećne kada smo to ostvarile i to je nešto što se pamti cijelog života. Pored toga, i dalje pamtim trojku na kraju treće utakmice kojom smo izgubili pa smo morali da igramo četvrtu utakmicu. Bio je to težak šut van svih zakona fizike i logike kojeg je pogodila moja Trebinjka Nikolina Džebo. Bio mi je to jedan od težih poraza u karijeri, ali smo se nakon njega skupile i dobile narednu utakmicu pa je time naše slavlje bilo još veće - naglasila je Mišeljićeva.

Njeni lični planovi su jasni, osvajanje trofeja.

- Želim duplu krunu i zbog toga sam došla. Da ne želim trofeje ne bih ni došla. Želim da pomognem ekipi koliko mogu, biću tu da radim sve što je potrebno, poštovaću odluku trenera kakvu god ulogu da mi dodijeli. Nisam se još upoznala sa djevojkama mada vjerujem da sve zajedno imamo isti cilj - istakla je Mišeljićeva.

Nije mogla dati precizan odgovor na pitanje koliko je spremna u ovom trenutku.

- To ćemo vidjeti kada dođem na trening (ha-ha-ha). Malo sam trenirala sa ekipom Leotara, dok sam individualno pokušavala da održim neki nivo forme, ali tek kada odradim prvi trening znaću u kakvoj sam kondiciji. Generalno, super se osjećam, nemam bolova ili tegoba i spremna sam za rad - poručila je Mišeljićeva.

Priznala je da ne zna tačan broj medalja i trofeja koje je osvojila.

- Prije nekoliko dana sam davala izjavu za jedan medij i nisam mogla odgovoriti koliko medalja imam, jer stvarno ne znam. Mnogo ih je iz omladinskih kategorija, a recimo one iz Slovenije su sve iste, na njima ništa ne piše tako da ne znam da li su iz kadetske, juniorske ili seniorske konkurencije, a i u Srbiji mi se desila slična situacija (ha-ha-ha). Uvijek sam igrala u timovima koji se bore za titulu i ponude koje sam odbila tokom ove sezone uradila sam upravo zato, jer se oni ne bore za titulu - rekla je Mišeljićeva.

Govoreći o uspjesima u karijeri navela je da se jednog posebno sjeća.

- Sjećam se prve titule sa Crvenom zvezdom. Taj trofej osvojen je nakon 13 godina i sezona je završena osvajanjem duple krune. Posebno sam ponosna na to što sam imala zapaženu ulogu u timu i dala svoj najveći doprinos. U nekim ranijim titulama nisam mnogo igrala tako da je ovo bilo nešto posebno, a uz to je i titula sa Zvezdom - izjavila je Mišeljićeva.

Igranje za beogradske "crveno-bijele" za nju je bila posebna emocija.

- To je bilo ostvarenje sna i svih sportskih ambicija. Mi smo zvezdaška porodica i pratimo sve što stignemo. Sjećam se kada sam bila član Celja da je na timskom sastanku trener od nas tražio da na papiriću napišemo ime kluba za kojeg bismo željele igrati. Jedna je napisala Fenerbahče, druga Jekaterinburg, treća neki francuski tim. Ja sam napisala Crvena zvezda iako smo je nekih 15 dana ranije dobili sa tridesetak poena razlike. Nakon toga jedna po jedna smo čitale imena klubova i govorile zašto želimo da igramo baš u njemu. Kada je došao red na mene trener mi je rekao da ne želi da čuje razloge nego da napišem ime nekog drugog kluba. Ja to nisam mogla da uradim, jer zaista nisam imala želju da igram za bilo koji drugi klub. Jednostavno morala sam da zaigram za Zvezdu i kada sam to ostvarila stvarno sam uživala - naglasila je Mišeljićeva.

Djevojka koja igra na poziciji krila košarku je zavoljela od malih nogu.

- Tata mi je bio fudbaler, a mama igrala košarku za školu mada joj je baka to branila (ha-ha-ha). Gledali smo fudbal i mušku košarku pa sam tražila da počnem trenirati. To je tada bilo teško, jer smo živjeli na jednom kraju grada, a klub je bio na drugom i nismo mogli stizati na vrijeme. Kada su treninzi počeli u mojoj školi tražila sam od roditelja da treniram i oni su pristali, a mama je vjerovala da će me to popustiti za mjesec dana. Međutim, ni dan-danas me nije popustilo (ha-ha-ha). Nakon toga igrala sam neke turnire u Italiji i otišla u Sloveniju što su moji roditelji podržali, iako je bilo i drugih opcija. Celje je bilo mjesto gdje sam odrasla. Celje je veliki klub i bilo mi je teško da uklopim sve obaveze u vezi sa školom i treninzima, a pri tome nisam znala slovenački jezik. Ipak, dobro mi je išla matematika i zahvaljujući njoj ostala djeca me nisu zadirkivala što ne znam njihov jezik tako da sam zahvalna matematici koja mi je otvorila neke puteve (ha-ha-ha). Trener u ekipi bio mi je Damir Grgić koji mi je prije svega bio oslonac i podrška u životu - rekla je Mišeljićeva.

Fakultet

Milina nije vodila računa samo o sportskoj karijeri, već i o školskoj pa je završila Fakultet za sport u Beogradu.

- Završila sam fakultet jer u životu morate da imate i neku drugu opciju pored sporta. Košarka je moj život i njoj sam maksimalno posvećena, ali poslije dvije teške povrede počneš da razmišljaš na drugi način. Igraću još nekoliko godina mada je jasno da ću jednog dana morati da prestanem i počnem se baviti nečim drugim. Fakultet je odlična stvar i podržavam svaku košarkašicu ili sportistu uopšte koji se odluči na taj korak. Problem je što mnogo njih ne završi ni srednju školu, jer se nadaju da će mnogo zaraditi od sporta što ne bude čest slučaj - navela je Mišeljićeva.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.