Dragana Svitlica za "Glas Srpske": Mongolija me prijatno iznenadila

Milan Zubović
Dodaj glassrpske.com kao Google izvor
Foto: Dragana Svitlica za "Glas Srpske": Mongolija me prijatno iznenadila

Već četiri mjeseca Darkhan u Mongoliji adresa je stanovanja Dragane Svitlice. Košarkaški trener iz Banjaluke odlučila se na taj korak prošle godine kada se rastala sa klubom iz Švedske, a na daleki put krenula je početkom oktobra.

Za sada je zadovoljna uslovima rada i života, mada niske temperature vazduha kvare idiličnu sliku pitoreskne države smještene u centralno-istočnoj Aziji između Kine i Rusije. Svitlica radi kao trener u klubu Garkhan basketball Association gdje vodi selekciju djevojčica uzrasta od 13 do 15 godina. U intervju za "Glas Srpske" Svitlica se dotakla odlaska u daleku zemlju, uslovima za rad, odnosu Mongola prema njoj, kao i njihovoj zainteresovanosti za sport, posebno za košarku.

GLAS: Otkud u dalekoj Mongoliji?

SVITLICA: Iskreno, puno toga se dešavalo preko ljeta. Bilo je ponuda koje su propale i nekih koje mi se nisu svidjele. U jednom trenutku stigla mi je ponuda iz Mongolije i odmah sam pomislila da je to to. Imala sam neki pozitivan osjećaj i sama Mongolija bila mi je na listi država koje želim da posjetim pa se sve poklopilo te ispalo kao dobra opcija. U početku nisam ni razmišljala da je u pitanju drugi kontinent i da ljudi imaju predrasude, ali meni je bilo drago što idem tamo jer imaju sjajan projekat da započnu popularizaciju ženske košarke i rad sa mladima. Meni je to super, jer praviš nešto novo i jedno sasvim novo iskustvo koje je totalno drugačije od onoga što sam radila. Znala sam da neće biti pritiska i tenzije, da me neće prevariti, čula sam dobre stvari o ljudima i to je prelomilo da odem.

GLAS: Kako je izgledao Vaš dolazak u Mongoliju?

SVITLICA: Kada sam došla bila sam zbunjena. Svi oni drugačije izgledaju u odnosu na mene i na početku su me čudno gledali čak i dodirivali, jer nisu imali mnogo kontakata sa Evropljanima. Kada su se navikli, sve je postalo sasvim druga priča i sve je bilo mnogo lakše.

GLAS: Kako baratate mongolskim jezikom?

SVITLICA: Nikako. Tek sam prije nekoliko dana naučila da kažem jednu riječ i to majmunče, a do tada sam pokušavala da kažem ljudi i svinja, ali ne ide. To je zbog njihovog izgovora kojeg je teško naučiti iako oni imaju želju da mi objasne mada ne ide. Odustajem na vrijeme. Lakše je naučiti mađarski ha-ha-ha. 

GLAS: Koliko Mongoli poznaju sport?

SVITLICA: Oni su najbolji u rvanju i to je najpraćeniji sport. Imaju želju da podignu nivo košarke i odbojke pa su krenuli da rade na tome. Meni se sviđa način na koji to rade, a primjera radi direktor kluba u kojem sam trener jako voli košarku i prije tri godine krenuli su da rade sa mlađim selekcijama, dok su sada krenuli i sa ženskim ekipama. Čovjek je prepoznao šta treba da učini da bi napravio dobru bazu za dalji razvoj. Sviđa mi se što nije kao čelnici pojedinih klubova kod nas koji misle da znaju sve, a znaju vrlo malo. On želi da razgovara, traži savjet, nudi pomoć, otvoren je za svaku vrstu saradnje, jer želi napredak kluba tako da je za sada lijepo sarađivati sa njim, ali i sa ostalima u klubu.

GLAS: Da li Mongoli išta znaju o srpskoj i svjetskoj košarci?

SVITLICA: Znaju, zato i hoće srpske trenere, odnosno Balkance, jer prepoznaju naše trenere kao što je to slučaj u Kini. Kod nas se treneri ne poštuju dok to nije slučaj u zemljama Istočne Azije koje su prepoznale momenat. Oni znaju da im niko drugi neće naučiti djecu ako nemaju nekoga ko će im prenijeti znanje.

GLAS: Ima li neki trener sa ovih prostora u Vašoj blizini?

SVITLICA: Ima. Branislav Gregorić koji je radio u Kini, Kazahstanu i Srbiji. On je u muškim mlađim kategorijama istog kluba gdje sam i ja. Znam da ih ima i u klubovima iz Ulan Batora, ali ih još nisam upoznala.

GLAS: Koliko su djeca u Mongoliji talentovana za sport s obzirom na to da nisu posebno sportska zemlja?

SVITLICA: Iznenadila sam se koliko ima dosta talentovane djece u uzrastu do 13 godina. Njih nekoliko ima sjajnu kontrolu lopte što sam ranije rijetko kada viđala pa razumijem njihovu želju da ta godišta iškoluju u narednom periodu. Ima talenta i iznenadila sam se da djevojčica od 12 godina izvodi sve što seniorke izvode. Naravno ima i onih koji su manje talentovani što je sasvim normalo. Kada pogledam kako se ophode prema sportu, čini mi se da će nas azijske države u narednom periodu prerasti. Koliko god oni ulažu, mi ne ulažemo. Kod nas se očekuju rezultati sa minimalnim ili nikakvim ulaganjima što je nemoguće napraviti.

GLAS: Kakvi su uslovi za rad?

SVITLICA: Dobri. S obzirom na to da mi je ovo prva godina tamo, a njima prva sezona stvarno je dobro i dvorana je dobra. Nisam znala šta da očekujem kada sam dolazila jer je drugi kontinent u pitanju kao i drugačiji mentalitet ljudi. Ovdje sam sama i nemam nikoga, ali šta god da mi treba ljudi iz kluba su tu da mi pomognu. Jednostavno žele da se osjećam dobro i to me čini srećnom.

GLAS: Kakav je sistem takmičenja?

SVITLICA: Utakmice Lige igraju se turnirski i to samo u Ulan Batoru i Darkhanu, jer u drugim mjestima nema adekvatnih dvorana. Velika arena u Darkhanu napravljena je prije tri godine gdje se još odigravaju odbojkaške utakmice. Većina utakmica je u glavnom gradu Ulan Batoru pa kada igramo idemo svi zajedno, dječaci i djevojčice i trebaju nam četiri sata da stignemo. Krenemo ujutro u šest sati, odigramo četiri utakmice pa se vratimo istog dana u 23 časa što nam je malo naporno.

GLAS: Šta Vam se posebno sviđa u Mongoliji?

SVITLICA: Ta njihova gostoljubivost, poštovanje i ljubaznost. Imaju respekt prema strancima, a svojom skromnošću ti "lupe nevidljivi šamar" i naučiš da budeš zahvalan na svemu što imaš i na svemu onome što mi uzimamo zdravo za gotovo. Oduševila me njihova porodična konekcija. Bila sam gost tradicionalne porodice koja živi u njihovom karakterističnom šatoru koji me dosta podsjetio na skromne seoske kuće koje su nekad bile. Kada sam ušla osjetila sam njihovu toplinu i to da si dobrodošao. To me vratilo u djetinjstvo.

GLAS: Kako ste se navikli na vremenske (ne)prilike?

SVITLICA: Sviđa mi se priroda i sve sjajno izgleda, čak i pod snijegom mada jedva čekam da okopni ha-ha-ha. Užasno je hladno i dnevne temperature su niže od minus 20, a idu i do minus 40 na šta nisam navikla, jer sam generalno veliki ljubitelj ljeta. Kada sam kretala na put govorili su mi da će biti veoma hladno, mada nisam mnogo vjerovala u to. Kada sam stigla vidjela sam da nije tako i bilo je još hladnije. Kažu mi da će do kraja februara otopliti, samo ne znam šta je to njihovo toplije vrijeme nakon ovih minus 30 ha-ha-ha. Prijatelji me pitaju da li ideš u štenje? Ma kakvi. Po ovakvoj hladnoći napolju sam samo onoliko koliko moram da budem i trudim se da budem što kraće, bar dok je zima. Taksijem idem od stana do dvorane i to je to.

GLAS: Ima li nostalgije?

SVITLICA: Uh, ima. Najgora mi je vremenska razlika za komunikaciju koja iznosi sedam časova. Kada ustanem, svi moji tada u Banjaluci su na poslu pa se ne možemo čuti. Kada ja završim s poslom, u Banjaluci je već skoro ponoć pa se i tada ne možemo mnogo čuti pa to uglavnom bude vikendima. Nedostaju mi porodična okupljanja, pogotovo za Božić koji je tradicija porodice i tu me baš hvata nostalgija. Porodica i familija su mi velika podrška mada je najteže bilo mojim roditeljima kada sam otišla ovako daleko. Ranije, tokom igračke karijere bila sam u Evropi i te države su bile mnogo bliže pa su oni mogli da dođe do mene ili ja da u nekoj pauzi dođem u Banjaluku. Ovako, iz Mongolije treba baš dosta vremena da se stigne kući, dva sata od Banjaluke do Istanbula i onda let od sedam sati do Ulan Batora pa još do Darkhana oko četiri časa, a nama treba viza za ulazak u državu.

Osvrt na Švedsku

GLAS: Kakva iskustva nosite iz Švedske gdje ste radili prošle sezone?

SVITLICA: Bilo je to posebno iskustvo za mene i neka nova škola. Ostvarili smo cilj koji smo postavili pred sebe i izborili plej-of. Nije bilo lako raditi u klubu koji je bio formiran spajanjem dva kluba iz dva različita grada pa su jednu domaću utakmicu igrali u jednom, a zatim drugu u drugom gradu, a slično je bilo i sa treninzima. Razlog njihovog spajanja bio je nedostatak finansija pa da zajedno više izdrže, ali su se ponovo razdvojili.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.