Zanimljiva priča Sloginog Bojana Letića za "Glas": Dobojska misija "zabranjenog" u Azerbejdžanu

DOBOJ - Sloga se nalazi u opasnoj zoni u Premijer ligi. Izabranicima Nedima Jusufbegovića do kraja šampionata slijedi grčevita borba za opstanak u kojoj bi trebali, već od narednog kola, biti jači za Bojana Letića.

Iskusni lijevi bek od 10. marta član je dobojskog premijerligaša. Vrijedno trenira i sprema se da bude od pomoći svojim novim saigračima u velikoj borbi koja je pred njima. Ovaj 33-godišnjak u razgovoru za "Glas Srpske" otkrio je da je na "Luke" došao na poziv trenera Jusufbegovića sa kojim je sarađivao u mostarskom Veležu.

Dotakli smo se i Letićeve bogate internacionalne karijere, odnosno zanimljivih iskustava iz dalekog Azerbejdžana, ali i Španije, te druženja sa Milanom Škrinijarom i Davidom Hanckom u Slovačkoj.

Prisjetio se ovaj pouzdani bočni igrač i gola koji je dao Partizanu u kvalifikacijama za Ligu konferencije, priznavši nam da je od malih nogu navijač "crno-bijelih".

Bojan je karijeru počeo u bračnskom Jedinstvu, odakle ga je put, prije Azerbejdžana i Sloge, vodio u Orašje, Kozaru, Borac iz Šamca, Velež, te u slovačke klubove Žilinu i Karvinu. Uslijedio je povratak u BiH, u Sarajevo, pa avantura u niškom Radničkom, prije odlaska u Mirandes na Pirinejima.

Početak ovog razgovora fokusirali smo na ono što je aktuelno, Slogu.

- Sloga je, na prvi utisak, odličan klub, igrači su me sjajno prihvatili. Momci su top, ima dosta kvaliteta, nadam se da ćemo opstati. Uslovi su dobri. Treniram sa ekipom, bio sam na klupi protiv Posušja, očekujem da ću debitovati u sljedećoj utakmici protiv Rudar Prijedora.

GLAS: Otkud baš u Slogi?

LETIĆ: Ovdje sam došao sasvim slučajno, Nedim Jusufbegović me je zvao svaki dan da dođem. Zanimljivo da sam prvi put odbio, međutim on me je "pritiskao", dugo se znamo, 13-14 godina. Došao sam zbog njega da pomognem ekipi, koliko mogu. Do kraja sezone ću ostati u Slogi, tako smo se dogovorili. Poslije ću ponovo tražiti neki klub "vani". Meni je zabranjen ulaz u Azerbejdžan, inače ne bih bio ovdje.

"Pakt" sa Sabahom i gol "svom" Partizanu

GLAS: Zabranjen ulaz u Azerbejdžan?! Objasnite nam to malo.

LETIĆ: U minulom zimskom prelaznom roku imao sam zabranu da dođem u bilo koji klub u Azerbejdžanu. Imao sam jednu povredu ligamenta zgloba, zbog koje me u mom bivšem klubu Sabahu nisu registrovali, jer su vidjeli poslije pregleda magnetnom rezonancom da ću pauzirati tri mjeseca. Nije mi bilo pravo, četiri godine sam bio tamo, stekao sam i neko ime u Azerbejdžanu. Htio sam ih tužiti. Oni su tražili da ih ne tužim, rekli su da će mi sve isplatiti do kraja, jer sam imao ugovor do 30. juna 2026. sa Sabahom. Sporazumno smo raskinuli ugovor 30. decembra prošle godine. Sve su mi isplatili, uz uslov da ne pređem u redove nekog od rivalskih klubova tamo u Azerbejdžanu. Dakle ta "zabrana" je neki dogovor između Sabaha i mene. Imao sam poslije nekih ponuda iz inostranstva, koje me nisu zadovoljile. Nisam htio da idem bilo gdje za neke male pare. Htio sam do ljeta da budem slobodan, ali javio se Nedim i predložio mi Slogu, u kojoj sam i završio. Odradiću ovo do kraja, pa ću onda gledati da se vratim u Azerbejdžan, ako bude moglo, ako ne, onda nešto drugo.

GLAS: Vi ste pažnju sa sebe, ljudima na ovim prostorima, najviše skrenuli odličnom partijom i golom u dresu Sabaha protiv Partizana (2:0) u prvom meču trećeg kola kvalifikacija za Ligu konferencije, prije nepune tri godine.

LETIĆ: Pa ko će kome nego svoj svome. Tako uvijek biva. Tu utakmicu sam odigrao vrhunski. Bio sam baš motivisan, imao sam veliku želju da se dokažem. Od malih nogu navijam za Partizan. Bila je jedna situacija u kojoj su srpski mediji prenijeli jednu moju izjavu, koju sam dao tamo u Azerbejdžanu, kako je meni san bio da dam gol Partizanu. To nije istina, pogrešno je preneseno. Poslije toga je bilo "drvlje i kamenje" po meni. Svašta su mi i navijači Partizana pisali po društvenim mrežama. Ali ne ljutim se, razumijem naš mentalitet i naše ljude. Mada, teško mi je pala ta eliminacija od Partizana. Bio sam nervozan. Prvu utakmicu smo trebali dobiti ubjedljivije. Upozoravao sam saigrače šta nas čeka u Beogradu. Nisu mi vjerovali, ali kad su došli, neki od njih su se uplašili atmosfere, a onda nam se desio onaj gol Bibarsa Natka nakon greške našeg golmana. Prvi put sam vidio takav gol. Kasnije smo ispali na penale.

GLAS: Da li ste nekad imali ponudu Partizana?

LETIĆ: Iskreno nije bilo ništa konkretno. Priča jeste bilo, ali konkretno ništa.

Španija je zemlja snova

GLAS: Kakva iskustva nosite iz Španije, odnosno Mirandesa, u kojem ste igrali?

LETIĆ: Španije ću se sjećati do kraja života. Bio mi je san da igram u Španiji ili Italiji. Ostvario mi se. Zemlja je prelijepa, ljudi opušteni. Sijesta je čudo, radi se dvokratno od 8 do 14, pa tri sata odmor i ručak. U tom periodu nigdje "žive duše" nema u gradu, pa onda ponovo se radi od 17 do 20 časova. Sve je u njih lagano. Ne obaziru se ljudi na druge. U gradu gdje sam ja bio Miranda de Ebro ima veliki broj ljudi od 90, 95 godina, lijepo žive, lijepo se hrane... Od 365 dana, 300 je sunčanih, još je tu more... Ja sam bio u periodu korone. Prvu godnu je bilo malo teže, jer smo recimo pred svaki trening i utakmicu imali testiranje na koronu, pa ako si pozitivan ideš nazad kući. U drugoj godini su pustili publiku, pa je bilo vrhunski sve, ambijent... Pa, Drugu ligu uz nas tada su igrali Espanjol, Valjadolid, Đirona, Rajo Valjekano... Kvalitet igrača je na visokom nivou. Recimo, ja čuvam krilo, on prvi put odigra iz prve, drugi put dva dodira, treći put ulazi u prostor, a već četvrti put ne znaš kako da ga čuvaš. Segunda je nepredvidiva. Dvije utakmice pobijediš gore si, dvije izgubiš, ideš dole. Sjećam se jednom smo igrali protiv lidera na tabeli, a mi bili deseti. Lagano smo ih dobili 2:0. Odemo, isto tako, Alkorkonu u Madrid. Ljudi su već ispali iz lige. Idemo tamo, mislim(o) lako ćemo. "Sašili" su nas sa 4:0.

Moj drug Hancko i ja...

GLAS: I u Slovačkoj Vam je bilo sjajno. Igrali ste sa Milanom Škrinijarom, asom Fenerbahčea, odnosno nekadašnjim igračem Intera i PSŽ-a, te Davidom Hanckom, uzdanicom madridskog Atletika...

LETIĆ: Sa tim momcima se i dan danas čujem. Drago mi je što su napravili takve karijere. Sa Hanckom sam bolji. Kad sam bio u Žilini, Hancko i ja smo znali kod mene u stanu zajedno gledati Ligu šampiona... Vrhunski momci. Napravili su sjajne karijere. Drugovao sam i sa Laslom Benešom, i on je otišao u veliki klub iz Žiline, u Borusiju Menhengladbah... Žilina ima vrhunsku akademiju, od koje živi. Imaju dobar sistem, od U15 do A tima svi treniraju isto. Onda je mladima lako ući u prvi tim, u koji kad uđu, nakon neke dvije sezone idu dalje.

 

Mediji

GLAS: Poslije gola Partizanu nisu Vam dali da dajete izjave ovdašnjim medijima, tačnije onima van Azerbejdžana?

LETIĆ: Pravilo u Azerbejdžanu je takvo, u ugovoru stoji da igrač ne može bilo kome da daje izjave. Imate čovjeka u klubu koji je zadužen za odnose s medijima. Klub, odnosno portparol određuje kome mogu dati izjavu, sve ide preko njega. Zato nisam mogao dati izjavu ni Vama, ni srpskim medijima kada su me kontaktirali posle gola Partizanu.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.