Borikova fudbalska bajka koja traje pola vijeka

BANjALUKA – Turnir u malom fudbalu, koji se održava pod svodovima banjalučkog hrama sporta, jedan je od zaštitnih znakova Sportske dvorane "Borik" i Banjaluke, a kako i ne bi bio kada će ova sportska manifestacija uskoro započeti 50. epizodu.

Naime, 26. novembra počeće jubilarni turnir u malom fudbalu "Borik 2025", čija je tradicija počela još davne 1975. godine. Nedugo poslije otvaranja 1975. godine, za to vrijeme impozantnog objekta, trojica radnika Boško Stanišljević, Momo Joksimović i Dušan Crnogorac došli su na ideju da u zimskom periodu organizuju turnir u malom fudbalu.

- Gledajući TV program vidio sam da se u sarajevskoj "Skenderiji" igra mali fudbal na golovima od pet metara širine. Tako se rodila ideja da i u Banjaluci organizujemo takvu manifestaciju. Nas trojica otišli smo kod direktora "Borika" Milana Prleta Tošića, koji je čitav život posvetio sportu, predložili smo mu tu našu ideju, koju je on bez razmišljanja prihvatio. Bio je to vizionarski potez, ali eto pokazalo se da je bio pun pogodak, jer traje pola vijeka - naglasio je Stanišljević. Te premijerne godine u borbu za prvo mjesto prijavile su se 92 ekipe, a broj je iz godine u godinu rastao.

- Prijavljivale su se raje, ekipe iz ulica, naselja, klubovi, a dolazili su i iz drugih mjesta. Sredinom osamdesetih godina bilo je zlatno vrijeme, rekord je oboren na "Boriku 83" kada se prijavilo čak 380 ekipa, pa je on trajao gotovo tri mjeseca - istakao je Stanišljević.

Nije to bio turnir samo za ljubitelje fudbala u Banjaluci, već su dolazile ekipe iz svih dijelova bivše Jugoslavije.

- U "Boriku" su igrali majstori malog fudbala iz Beograda, Zagreba, Novog Sada, Ljubljane, Gradiške, Prnjavora, Doboja, Prijedora…..Turnir je postao magnet za sve ekipe, svi su na njemu željeli da igraju kako zbog kvaliteta tako i zbog odlične organizacije. I dok su se mnogi turniri, koji su postojali kao onaj sarajevski ili novosadski ugasili, "Borik" je postajao sve jači, bolji, organizovaniji, zato nije čudo što su mnogi željeli da ga osvoje, da se popnu na pobjednički tron. Kada se turnir igrao, dvorana je bila krcata, a one završne često je pratilo i više od 5.000 gledalaca – nastavio je Stanišljević, koji je penziju "stekao" radeći u "Boriku".

Po njegovim riječima bilo je mnogo sjajnih poteza, utakmica, igrača, tako da je veoma teško izdvojiti najbolje.

- I danas se pamti Božur Matejić, on je bio čudo od igrača, driblinzi, rolanje izluđivali su protivničke igrače, ali i dizali publiku na noge. Matejić je obilježio period prije rata, a poslije rata on je bio u znaku Mile Simeunovića. I on je bio velemajstor. Mada se moraju spomenuti i Emir Jusić, Orhan  Kuhar Jamaković, Eso Bašić, Anđelko Grahovac, Predrag Rajić, Milenko Devušić, Igor Mirković,… - dodao je Stanišljević.

Jedini koji je tri puta proglašavan za najboljeg igrača je Matejić.

- Ima njih dosta koji su po dva puta bili ispred svih, ali jedino sam ja proglašen tri puta za najboljeg. Ali, šta mi to vrijedi kada nijednom nisam osvojio turnir. Prvi put sam kao redovan vojnik nastupao za ekipu "Petar Drapšin". Bila je to moćna ekipa za koju su nastupali između ostalih tadašnje zvijezde jugoslovenskog fudbala Stjepan Štef Deverić, Veselin Đurasović, Goran Sivac ... Drugi put je to bilo u ekipi Šustera, koja je bila sastavljena uglavnom od igrača iz juniorskog pogona Borca, a treći put sam bio član Jugoprogresa – istakao je Matejić, koji je danas zaposlen u banjalučkoj dvorani.

Upravo finale odigrano te 1988. godine između Karioka i njegovog Jugoprogresa mnogi smatraju za najbolju utakmicu u ovih pola vijeka turnira.

- Bio je to duel fudbalskih majstora. Za Karioke se igrali borčevci Slobodan Karalić, Mario Mataja, Stojan Malbašić, Zvonko Lipovac, Dragan Kime Marjanović, Boško Zd‌jelar, te Draško Marković, Drago Baković, Sead Kapidžić i Vlado Ivković, a za Jugoprogres, kojeg je vodio Slavko Roguljić pored mene Ivan Ferenčak, Kemal Beharić, Slavoljub Stojanović, Nebojša Uške Vučićević … Uške, koji je bio bivši as Partizana i sigurno tih godina jedan od najboljih igrača malog fudbala u Jugoslaviji odigrao je sjajnu utakmicu. Sjećam se da smo dali po dva gola, ali to nije bilo dovoljno, jer je za rivala samo Kime dao pet. Izgubili smo 5:7, a mnogi i danas smatraju da je to najljepša utakmica ikada odigrana na "petoparcu" "Borika" – prisjetio se Matejić.

Poslijeratnih godina broj ekipa u seniorskoj konkurenciji je ograničen.  U novije vrijeme u "Borik" dolaze ekipe iz Republike Srpske i cijele BiH, ali i Slovenije, Hrvatske, Srbije... Među njima je mnogo sjajnih fudbalera, a jedan od njih je i Igor Mirković, koji je 2013. godine proglašen za najboljeg igrača turnira, a čak osam puta je bio u ekipama koje su pobjeđivale u finalu seniorske smotre.

- Kada se spomene Banjaluka i "Borik" sigurno da je jedan od zaštitnih znakova turnir u malom fudbalu. Davnih godina turnir je bio znatno brojniji po broju ekipa, ali sada to nije slučaj. Naime, sve je manje ekipa, koje se prijavljuju da bi samo bile na spisku učesnika, već svi imaju samo jedan cilj da pobijede. I jedno i drugo imaju svoju čar, jer smatram da su one smotre na kojoj su nastupale raje, drugari, ekipe iz ulica bile znatno posjećenije u ranijim fazama takmičenjima, ali sada je drugačija priča. Međutim, i dalje je "Borik" ogromna priča, jedna od onih koja ima svoju tradiciju, ime i ponos praktično je svih Banjalučana, a ne samo neposrednih učesnika – rekao je Mirković. Iako je jedan od najtrofejnijih igrača na ovoj smotri naglasio je da se prvi pehari zauvijek pamte.

- Svaka utakmica je priča za sebe, pa tako i svaki pobjednički pehar, kao i onaj namijenjen najboljem igraču. Međutim, one koje sam osvajao po prvi put nekako se najviše pamte i zauvijek su urezani u sjećanju. Nadam se da će ih biti još i da ću na jubilarnom turniru postati prvi igrač koji je devet puta nastupao za pobjedničke sastave – dodao je Mirković.

Rekorderi

Na svakom turniru osim najboljeg igrača biraju se i najbolji strijelac i najbolji golman. Božur Matejić je tri puta bio najbolji igrač, nekadašnji fudbaler Borca, a danas šef stručnog štaba Radničkog 1923 iz Kragujevca Bojan Puzigaća tri puta najbolji strijelac, a Darko Milanović čak devet puta najbolji golman. Čak šest puta pobjednički pehar dizali su igrači koji su nastupali za ekipu Monting Teslić, a trojica futsalera po osam puta su osvajala turnir u seniorskoj konkurenciji. To su Igor  Mirković i Darko Milanović, te Željko Dragoljević.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.