Hercegovac u ravnici: Vladimir Gaćinović niže uspjehe u Srbiji

Čudni su trenerski putevi! Trebinjac Vladimir Gaćinović se ove sezone četvrti put vratio u subotički Spartak. Kad jedan klub odluči da toliko puta pokloni povjerenje nekom treneru, onda je jasno da je ostavio sjajan utisak u svakom od ranijih boravaka.

A Gaćinović je u većini klubova u kojima je radio ostvario odlične rezultate. Dovoljno je spomenuti samo neke uspjehe. Spartak je odveo u evropsko takmičenje, gdje je eliminisao slavnu Spartu iz Praga, Novi Pazar je pod njegovim vođstvom bio hit u prvenstvu Srbije i borio se za prvo mjesto s beogradskom Crvenom zvezdom, dok je Železničar iz Pančeva uveo u Superligu Srbije.

Do ovih rezultata je došao poštenim i kvalitetnom radom, zalaganjem i svojim znanjem, te stvaranjem odlične atmosfere. Većina trenera bi to znala da iskoristi, ali hercegovački trener nije tip koji želi da se nameće u medijima niti širi bombastičnim izjavama. Nenametljiv i tih, kao da je poprimio osobine Vojvodine u kojoj je proveo najveći dio svoje igračke i trenerske karijere, vjerovao je samo u znanje i rad.

GLAS: Gospodine Gaćinoviću, kako biste ocijenili ovaj period proveden u Spartaku? Čini se da ste za kratko vrijeme postigli zaista dosta, ekipa djeluje puno bolje, što na kraju potvrđuju i rezultati.

GAĆINOVIĆ: Pa mogu da budem zadovoljan ovim periodom otkako sam preuzeo klub. Naš cilj je bio da stabilizujemo ekipu jer smo u momentu kad sam preuzeo tim imali samo devet bodova. Uspjeli smo zatim da podignemo ekipu. Malo sam vratio igračima samopouzdanje, "zasukali smo rukave" i zatim smo napravili seriju od sedam mečeva bez poraza, tako da smo popravili učinak na tabeli. Jedino za čime žalim su ova dva posljednja poraza koja su donekle pokvarila sliku. Imali smo u njima problema s povredama ključnih igrača, osjetilo se to na našoj igri jer nemamo preveliku rotaciju. Ipak, na kraju smo osvojili 21 bod i stekli dobru osnovu za nastavak sezone, gdje očekujem da budemo još bolji. Ono što me raduje je da ličimo na ekipu, da se zna ko šta radi u timu i to je preduslov za dalji napredak.

GLAS: Čelnici Spartaka su u veoma teškoj situaciji odlučili da Vas još jednom pozovu u pomoć. Četvrti put ste na klupi subotičkog kluba i jasno je onda koliko Vam svi ovdje vjeruju?

GAĆINOVIĆ: Prija mi povjerenje čelnih ljudi Spartaka. Jednostavno, kad vas neki klub vrati četvrti put na svoju klupu, znači da ste u prethodnim boravcima ostavili dobar utisak i da ste stekli simpatije i ostavili kvalitetan trag. Spartak je u momentu kad sam preuzeo ekipu bio praktično otpisan, mnogi nisu vjerovali u ekipu, ali ja jesam. Znao sam da ovi momci imaju kvalitet, to sam im odmah rekao. Vjerujem u njih, a oni moraju to da opravdaju na terenu. Odigrali smo veoma dobro, mislim da smo premašili naš neki cilj i da će to biti još bolje. Naravno, biće nam potrebna pojačanja na određenim pozicijama, gdje nemamo kvalitetna rješenja sad. Vjerujem da ćemo na proljeće biti još bolji i pobjeći iz ove opasne zone.

GLAS: Već nekoliko puta se dešava da u ovakvim situacijama, kada je ekipa praktično otpisana, preuzmete klub i da ga sačuvate u tom rangu. Koliko je teško u takvim situacijama vratiti samopouzdanje igračima i šta je najbitnije uraditi kako bi se ekipa izvukla iz krize?

GAĆINOVIĆ: To se desilo već nekoliko puta, da sam preuzeo ekipu koja je u lošoj situaciji i da sam zatim uspio da je vratim na pobjednički kolosijek i da se izbori čak i Evropa. Mislim da sam jednostavno stekao dovoljno iskustva da znam kako da priđem igraču i da imam dovoljno i znanja da to sprovedemo na terenu. Diplomirani sam profesor fizičkog vaspitanja, tako da znam koliko je važno da priđem svakom igraču pojedinačno. Treba trener sad da bude i kvalitetan psiholog. Veoma je važno znati prići igračima u određenim situacijama i stvoriti dobru atmosferu jer je u njoj odmah lakše raditi. Posvećen sam svom poslu, radim praktično stalno sa svojim saradnicima. Mislim da je najvažnije da se stekne povjerenje igrača. Treba da shvate da im želite najbolje i da sve što radite, radite za njihovo dobro. Onda je sve lakše.

GLAS: Kako se jedan Hercegovac snašao u vojvođanskoj ravnici? Veći dio svoje igračke, a i trenerske karijere proveli ste upravo u Vojvodini i čini se da ste pomalo poprimili i taj dio mentaliteta. Djeluje da ste mirni i nenametljivi, a autoritet stičete svojim znanjem.

GAĆINOVIĆ: Pola svog života sam proveo u Vojvodini kao igrač i trener i za ovaj kraj me vežu prelijepe uspomene. Nastupao sam za Bečej, gdje sam proveo veliki dio svoje igračke karijere i gdje sam ostvario i najbolje rezultate. Zatim sam kao trener radio s mlađim kategorijama Vojvodine, pa bio u stručnom štabu tog tima. Na kraju sam, eto, četvrti put na klupi Spartaka i, iskreno, prijaju mi ljudi ovdje. Njihova dobrota i mirnoća mi baš prijaju, to što se ne žuri. Ni ja ne volim ništa preko noći, već da sve stvaram i stičem svojim radom. Istina, stvari su se sad malo promijenile kao i ljudi, malo je više neke žurbe i nervoze nego prije, ali mi je Vojvodina postala druga kuća. Mada nekad pokažem i dio svoje hercegovačke krvi. Geni su tu čudo, nema greške.

GLAS: Ono što je obilježilo Vašu trenersku karijeru svakako je i afirmacija mladih igrača. Počelo je to u Leotaru, nastavilo se u Vojvodini, Spartaku, Novom Pazaru, pa i Napretku. Ne plašite se da pružite šansu mladim igračima? 

GAĆINOVIĆ: Moj prvi trener u Leotaru Dušan Radoja mi je jednom kao mladom igraču rekao da trener mora imati znanje da pronađe mladog igrača, ali i da mora prepoznati kad je vrijeme za njega. Tada nisam razumio šta je želio da mi kaže, ali sam kasnije to shvatio. Postoji pravo vrijeme kad osjetite da treba da ubacite mladog igrača u vatru da ne sagori prerano. 

GLAS: Već u Leotaru ste prepoznali nekoliko igrača koji su napravili lijepe karijere.

GAĆINOVIĆ: Upravo tako. U Leotaru je bilo zaista talentovanih igrača. Hercegovina je izuzetno talentovana ne samo u fudbalu već i u ostalim sportovima. Ima tu odlične genetike, ali i našeg ponosa i želje da uspijemo. U momentu kad sam preuzeo ekipu Leotara, Gojko Cimirot je bio rezerva u timu i nije praktično ni ulazio u igru. Dao sam mu šansu jer sam prepoznao kvalitet i želju da napreduje, a on mi je uzvratio dobrim partijama i napravio je odličnu karijeru. Bilo je tu još mladih igrača, Mihojević, Mrkaić i još neki koji su iskočili i napravili lijepe rezultate.

GLAS: Nastavili ste rad u mlađim kategorijama Vojvodine s generacijom '95, iz koje su mnogi igrači postali reprezentativci. Tada je čak 11 igrača potpisalo profesionalne ugovore. Bila je to, mnogi smatraju, jedna od najtalentovanijih generacija u ovom klubu?

GAĆINOVIĆ: Volim da radim s mladim igračima jer tu najviše možete da utičete na njihov razvoj, da ispravljate uočene greške i popravljate njihove mogućnosti da sazrijevaju kroz mečeve. Treba znati i da se istrpe njihove greške jer sve je to dio sazrijevanja. Kad sam radio u mlađim kategorijama Vojvodine, vidio sam Sergeja Milinković- Savića. On nije bio u prvom planu, a imamo je zaista sjajan talenat. Ubacio sam ga u vatru i on je krenuo da napreduje. Jednostavno, mislim da imam tu sposobnost da prepoznam talenat i da želim da im pomognem. Naravno, dosta je i do samog igrača, koliko on želi da radi i kvalitetno trenira. Meni je želja bila da svakog od njih izvedem na pravi put.

GLAS: U tom periodu je u Vojvodini bio i Vaš sin Mijat. Koliko je teško biti trener sinu? 

GAĆINOVIĆ: Veoma je teško. Samo Mijat zna šta je sve prošao i koliko je morao da se dokazuje da zaslužuje svoje mjesto u timu i da ništa to nije zbog mene. Zaista nije imao nikakav popust. On sam je sve shvatio i radio je mnogo jače nego drugi da bi napredovao i da bi opravdao svoje mjesto. Drago mi je zbog njegove karijere jer je, kao i otac, sam bio zaslužan za sve. Nisu ga zaustavile ni nepravde, ni povrede, stalno je radio na sebi i na kraju napravio sjajnu karijeru. Kao otac sam ponosan na njega, ne samo kao igrača već i kao čovjeka.

GLAS: Vojvodina je u tom periodu imala sjajnu školu fudbala iz koje su kasnije izašli brojni reprezentativci.

GAĆINOVIĆ: Zaista, tu u Vojvodini je bila sjajna ekipa mladih igrača. Mnogi od njih su kasnije postali i prvaci svijeta na Novom Zelandu, kao i šampioni Evrope u Litvaniji. To mi je jedna od najdražih uspomena, taj rad sa generacijom '95. Vojvodina je imala sjajnu školu i stvorila je mnogo reprezentativaca, koji su kasnije napravili sjajne karijere i postali seniorski reprezentativci. Upravo u tim godinama se zaista kvalitetno radilo i okupili smo sve što je bilo talentovane djece. Braća Milinković-Savić, Pankov, Rockov, naravno, tu je bio i moj Mijat. Sjajni igrači i ljudi.

GLAS: Sa afirmacijom mladih ste nastavili i u Spartaku. A tu ste imali i zaista sjajan uspjeh u Ligi Evrope. 

GAĆINOVIĆ: U Spartaku je zaista bilo i sad je sjajno raditi. Tad sam trenirao grupu veoma posvećenih momaka koji su željeli da se afirmišu i da naprave što bolji rezultat. Bili su tu Nemanja Nikolić, Dejan Kerkez, Nemanja Ćalasan i ostali. Ekipa je igrala sjajno, izborili smo plasman u Evropu. Zatim je klub prodao nekoliko važnih igrača, a igrali smo Ligu Evrope i svima će nam ostati u sjećanju eliminacija Sparte iz Praga, koja je u to vrijeme bila sjajan tim.

GLAS: Upravo te utakmice će navijači Spartaka vječno pamtiti. U prvom kolu ste eliminisali Kolerajn, a zatim ste napravili senzaciju i izbacili češku Slaviju. Kako sa ove vremenske distance gledate na te mečeve?

GAĆINOVIĆ: Već sam rekao da mi je taj period u Spartaku zaista bio najdraži u dosadašnjem dijelu karijere. Imao sam brojnih uspjeha, ali tu eliminaciju ću vječno pamtiti ne samo ja već i svi oni kojima je Spartak na srcu. Odlično smo spremili meč i savladali slavnu Spartu iz Praga. Ekipa je te sezone samo na pojačanja potrošila 20 miliona evra. Ali ne igra na terenu novac. Odlično smo spremili taj meč i zatim ih pobijedili na našem terenu 2:0. U revanšu je bilo 2:1 za njih i mi smo prošli dalje. Česi su nas tad zbunjeno gledali. Bili su uvjereni da će sigurno proći, ali mi smo im pokvarili sve planove timskom igrom. Za njih je tada igrao sadašnji igrač Zvezde Gelor Kanga. Bili su tu i Mihajlo Ristić, Srđan Plavšić, a pored čeških reprezentativaca bili su Rumuni Stanči, Kipčiju, zatim Tal Ben Haim. Tadašnji sportski direktor kluba Tomaš Rosicki nije mogao da vjeruje da smo ih pobijedili. Izašao je iz svog "poršea" i gledao u moje momke nakon što smo ih eliminisali i koliko smo srećni svi zbog toga. Klub je prije toga morao da proda igrače kako bi nastavio normalno funkcionisanje, a ja iskreno vjerujem, da smo sačuvali sve naše igrače, da bismo prošli i Brondbi. Igrali smo zaista sjajan fudbal u tom periodu.

GLAS: Bilo je sigurno lijepo i u drugim sredinama. Posebno se pamte uspjesi u Novom Pazaru i Železničaru. Sa Novim Pazarom ste imali sjajnu seriju rezultata, od otpisanih igrača ste napravili nosioce koji su se borili za prvo mjesto. Čitav grad je, čini se, bio uz Vas?

GAĆINOVIĆ: Pamtim iz svih klubova samo lijepe stvari. Mislim da sam u svakom klubu dao svoj maksimum i da ljudi to cijene i da sam u svakom ostavio trag. Spartak je, naravno, posebna priča, ali bilo je lijepo i u Novom Pazaru, gdje smo bili hit šampionata Srbije, gdje su me ljudi zaista voljeli. Često kažem da nisam morao da nosim novčanik, jer mi ništa nisu dali da platim. Bili su presrećni zbog rezultata. I tu smo bili pravi tim. Mnoge otpisane igrače smo vratili u život i uspjeli da ostvarimo dobre rezultate. Bilo je lijepo i u Pančevu, gdje je  Železničar izborio plasman u viši rang. Mnogi su bili skeptični što sam otišao u niži rang, ali ja gledam samo da li klub i ekipa imaju potencijal i želju za napredak. Tako je bilo i tada. 

Počastvovan zbog priznanja

GLAS: Naš list Vam je ove godine dodijelio priznanje ambasador sporta Republike Srpske za afirmaciju rodnog kraja i sjajne sportske rezultate.

GAĆINOVIĆ: Bio sam iznenađen tim priznanjem, nisam znao da se moji rezultati toliko prate. Posebna je čast za mene jer dolazi iz moje Republike Srpske. Iskreno mi je baš prijalo. Već godinama radim u Srbiji i zbog toga mi je baš drago što su prepoznati rezultati koje postižem i što ste mi dodijelili priznanje. Nikada nisam bio tip koji voli da se nameće, već sam sve stekao  kvalitetnim radom. Zbog toga mi je baš drago bilo kad sam čuo da sam dobio priznanje za ambasadora sporta Republike Srpske za postignute rezultate. Hvala vam na tome. 

Ime po revolucionaru

GLAS: Vladimir Gaćinović je bio jedan od osnivača "Mlade Bosne", veliki revolucionar i esejista. Učestvovao je u balkanskim ratovima, a u Prvom svjetskom ratu služio je u francuskoj mornarici. Da li ste ime dobili po njemu?

GAĆINOVIĆ: Tako je! Mi smo potomci tih Gaćinovića. Ime sam dobio po slavnom revolucionaru i esejisti. Nedavno sam prvi put sa šurjakom otišao da posjetim njegov grob. Pješačili smo dva sata na vrh planine i kad sam se konačno popeo, shvatio sam kako ta zemlja očvrsne i očeliči ljude. To su surovi predjeli u kojima ljudi moraju brzo da sazriju. Nije čudo da je većina naših heroja iz takvih predjela jer su se čitav život naučili boriti za slobodu. Ponosan sam što nam je on predak. Neopisiv je to osjećaj. On je za 27 godina proživio što neko ne bi da je živio i dva vijeka. Družio se s tadašnjom svjetskom elitom, sa poznatim piscima, slikarima. Mogao je da bira šta će da radi, a opet je zadržao taj slobodarski duh i jedini cilj mu je bio da oslobodi svoj narod. Na to možemo da budemo samo ponosni.

Koban po beogradske klubove

Vladimir Gaćinović je tokom svoje karijere koban za beogradske timove. Doduše, u različitim ulogama. Kao igrač gotovo redovno je tresao mrežu u duelima protiv Crvene zvezde. Svi još pamte njegov het-trik u dresu Bečeja. Na drugoj strani, kao trener djeluje da nikako ne leži Partizanu. Beogradske "crno-bijele" je pobjeđivao sa tri različita kluba. Tradiciju je nastavio i ove sezone, kada je sa Spartakom slavio 2:1. Prije toga slavio je takođe sa Spartakom, Novim Pazarom i Napretkom.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.