Sve dok Vrbas Banjalukom teče, Borac će pamtiti Žižovića

BANjALUKA - Sve dok Vrbas Banjalukom teče Borac će pamtiti Mladena Žižovića.

Rečeno je to na komemoraciji fudbalskom treneru koji je preminuo prije dva dana tokom utakmice u Lučanima u susretu domaće Mladosti i kragujevačkog Radničkog kojeg je predvodio sa klupe. Od popularnog Žiže ili Žileta oprostio se veliki broj njegovih saigrača, cijeli tim Fudbalskog kluba Borac, rukovdostvo "crveno-plavih", predsjednik Fudbalskog saveza Republike Srpske Vico Zeljković, a među prisutnima bio je i Milorad Dodik.

- Dragi Mladene, desila se velika tragedija u koju još ne mogu da povjerujem. Prije dva dana čuli smo se telefonom i to prije utakmice, zezali onako to obično radimo. Uvijek će ostati u mom sjećanju kao veliki radnik, veliki čovjek i veliki gospodin. Što se tiče tvoje igračke karijere, imao si veliki kvalitet, ali te nažalost omela povreda da napraviš još bolje rezultate mada si ipak stigao do reprezentacije i kao igrač ostavio veliki trag u našem Borcu iz Banjaluke. Imao sam čast da te upoznam kao trenera gdje smo zajedno napravili istorijski uspjeh u Evropi kada si svima nama donio veliku radost. Nažalost, prerano si otišao, ali ćeš uvijek ostati u našim srcima i vječno ćemo te pamtiti po dobrom. Hvala ti za sve i drago mi je što sam imao čas da te upozam - rekao je predsjednik Borca Zvjezdan Misimović.

Kapiten fudbalera Borca Srđan Grahovac jedva je birao riječi kojima se oprostio od svog bivšeg saigrača i trenera.

- Dragi naš Žile. Prije godinu proživljavali smo svoje najljepše fudbalske snove. Ponosno smo sa borčevim grbom na srcu koračali Evropom. Bili smo hrabri i svima smo pokazali da je u životu važno biti Borac. Još ne možemo vjerovati da te nema. Još odbijamo misao da te više nećemo vidjeti pored zelenog terena, da nećemo gledati tvoje utakmice i da nećemo dobiti fudbalske ili životne savjete. Putevi su nam se ukrstili na fudbalskom terenu. Prvo smo bili saigrači, onda se pogodili da mi postaneš trener. bio si čovjek fudbala, igrač vica. Iz igračikih dana sjećam se anegdota i tvog neobičnog smisla za humor. Kako na svoj tako i na tuđi račun. Sada, kao da gledam sliku kako ti, Gruja i Žara sjediti u svlačionici i "mjerite" svaku riječ i svaki potez i smišljate šale na račun nas klinaca koji smo bili mlađi. Nema tog novca koji se može dati da se ta škola ponovi koju smo "dobili" od vas starijih igrača. Od tebe smo naučili mnogo toga, kako na terenu tako i van njega. Koliko si nam samo golova namjestio onims vojim dodavanjiam koja i danas pamtim. Uvijek si bio majstor fudbala i kao takvog te svi pamte iz igračkih dana. Kao trener pazio sei na svaki detalj. Bio si posvećen do srži, a tvoja radna etika tjerala je sve oko sebe da budu bolji. Sjećam se priprema u Slovenijikada smo pravili ekipu za Evropu kada nam je rijetko ko davao šanse da napravimo iskorak. Nije nas bilo puno i skupljali smo se u hodu, ali isto tako vjerovali od početka. Vjerovali, sanjali i dosanjali evropski san. Nema toga čovjek koji je ostao ravnodušan na vijet koja je stigla tog ponedjeljka.. žile, cijeli Balkan i šire tuguje zbog tvog prevremenog odlaska. Dao si nam puno toga i nikada to nećemo zaboraviti, en samo na fudbalskom terenu već i van njega. Pamtićemo tvoju vjeru u uspjeh i da je svaki cilj dostižan ako mu se čovjek posveti na pravi način. To si pokazao na djelu a pa će  Borac i Banjaluka da vječno pamte onih naših evropskih 1740 minuta, ali, pamtićemo i sve one dane koje smoproveli zajendo, a bilo ih je puno. Nek stvari zadržaću samo za sebe da me sjećaju na tvoj osmjeh, smisao za humor, na tvoje vrline, na tvoje vrijednosti koje si čuvao u svom srcu i sa kojima si koračao kroz život. Žile, šefe naš Borčeva porodica niakda te neće zaboraviti. Neka ti je vječna slava i hvala - naveo je Grahovac. 

Predsjednik Fudbalskog saveza Republike Srpske Vico Zeljković naglasio je da će biti zapamćeno sve ono što je uradio za ovdašnji fudbal.

- Poštovana porodico, okupili smo se u Banskom dvoru da odamo počast čovjeku koji je svojom posvećenošću, znanjem i mirnoćom ostavio dubok trag u našem sportu. Njegov odlazak ostavio je prazninu koju je teško riječima opisati. Mladen je bio istinski zaljubljenik u fudbal. Kao igrač davao je sve od sebe, kao trener prenosio je vjeru, mir i snagu na sve oko sebe. Bio je primjer kako se poštuje igra, klub, čovjek. Njegov doprinos našem našem fudbalu ostaće zauvijek zapisan. Posebno ćemo pamtiti trenutke kada je sa Borcem iz Banjaluke ostvario vrhunski rezultat vrativši ponos i vjeru u klub, grad i sportsku zajednicu. Tada je pokazao da uspjeh ne dolazi slučajno. On dolazi iz rada, skromnosti, zajedništva i onoga što je Mladen nosio u sebi. Meni nije bio samo kolega već i prijatelj. Čovjek kojem se moglo vjerovati. Čovjek koji je znao ohrabriti i svojim primjerom pokazati kako se ostaje čovjek u pobjedi, ali i porazu. U ime Saveza i svih nas koji smo ga poznavali i sa njim dijelili snove i uspjehe hvala ti. Hvala ti na svemu što si dao našem sportu. Hvala ti na ljudskosti, na miru i primjeru koji ostaje. Počivaj u miru dragi prijatelju. Tvoje ime, tvoj duh i tvoj trag nikada neće biti zaboravljeni - poručio je Zeljković. 

Na kraju komemoracije prisutnima se obratio Mladenov stariji brat Darko. On je jedva smogao snage da kaže nekoliko riječi koje su rasplakale sve prisutne u Banskom dvoru, a on sam nekoliko puta je zastao u svom govoru.

- Hvala vam svima koji ste došli i pokušaću da ne slomim dok budem govorio. Gledajući Mladenove slike, žalim što ne pričamo o sportskim uspjesima i onome što je napravio iz nemogućeg. Desilo se što se desilo. U ime porodice zahvaljujem se svim pristunima. Mladen mi nije bio samo mlađi brat, već i više od toga. Bio mi je prijatelj koji je znao da me postavjetuje i da vjetar u leđa. Takvog čovjeka niste mogli da ne volite. Bio je poseban u svakom trenutku. U familiji je bio najvoljeniji, vjerujte mi. Svako voli svoga, ali njega smo svi najviše voljeli. I u svakom društvu u koje je došao imao taj autoritet i svima je prilazi sa nekim povjerenjem i bio je poseban. Kažu ljudi da Bog uzima one najbolje od nas. Ovo je prilika da mlađim pokoljenima da se može poštenim i predanim radom napraviti nešto u životu. On je sa 18 godina otišao iz Rogatice sa jednim koferom u ruci jer nismo bili nekog dobrog imovinskog stanja. Otišao je u Bijeljinu pa u Ugljevik zatim u Mostar... Gdje god je bio ostavio je neizbrisiv trag. Mladen je znao sa ljudima i to morate znati u životu da imate povjerenje. Onda je došao u svoju Banjaluku koju je smatrao svojom drugom kućom. Svi mi koji smo pratili njegove utakmice vrlo rado smo dolazili da gledamo. Imao je tu emociju da je znao nekad da me nazove u 23 časa sa tog slavlja nakon pobjede da mi prenese atmosferu jer zna koliko sam ga volio. Koliko je volio i štitio svoje igrače to samo ja znam iz razgovora i koliko je to pridavao srcu. Uvijek je biranim riječima govorio o svojim prijateljima Puzi, Jandri, Misketu, Čedi, Gruji, Siniši... ali moram istaći da je poštovao i volio Vica Zeljkovića. U ime porodice mu se zahvaljujem jer od prvog trenutka kako se ovo desilo Zeljković je s nama u ove dvije neprespavane noći. Moram se zahvaliti i ljudima iz Kragujevca koji su bili veoma korektni. Kao se prema nam odnose ljudi iz Borca naprosto sam imao obavezu da dođem u Banjaluku jer znam da on sada gleda odnekud. U nevjerici gledam njegovu sliku i dalje sam u šoku jer sa 44 godine kada mislite da ste sve stekli ostanete bez svega. Imam situaciju da mu kao mlađem bratu kažem da ga mnogo volim. Ako me odnekud odozgo gleda da mu kažem da ću paziti njegovu suprugu Ljubanu koja se već dvije noći guši u suzama, da ću biti uz njegovog sina jedinca Luku, koji je njegov ponos... Na njegovu Lanu koja je preslikana on... djevojčicu koja nije propustila nijedan njegov meč koja je odlazila sa krštenja da gledal fudbal... njegovu mjezimicu Nađu... Ne mogu opisati tu sreću i radost koju je on stvarao kod njih... Tvoj Vuka ti daje riječ da će biti uz tvoju porodicu do kraja i hvala ti na svemu što si uradio za sve nas - kroz suze je rekao Darko Žižović. 

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.