Muhamed Ibrahimbegović Fišer prisjetio se dvomeča Borca sa Anderlehtom

BANjALUKA - Prve evropske nastupe Borac je zabilježio prije 50 godina, kada je u prvom kolu u dva meča deklasirao luksemburški Rimelanž, da bi potom u drugom kolu Kupa pobjednika kupova snage odmjerio sa osvajačem ovog trofeja te sezone belgijskim Anderlehtom, od kojeg je časno eliminisan.

A svi koji se sjećaju tog vremena pamte da je centralna figura u tim evropskim debitantskim nastupima bio Muhamed Ibrahimbegović Fišer, koji je postigao šest golova, a samo u prvom meču protiv Rimelanža u pobjedi od 9:0 na Gradskom stadionu čak pet. Tog 17. septembra 1975. godine mrežu "jedinice" Rimelanža Žan-Pola Bodeona načeo je Miloš Cetina u šestom minutu, a onda je na scenu stupio Fišer i pogađao redom u 14, 48, 57, 58. i 86. minutu. Cetina je evropskom prvencu pridodao pogotke u 16. i 60. minutu, a jednom je mrežu pogodio i Dušan Jurković u 82. minutu.

- Da sada date nekom pet pogodaka u evropskoj utakmici, o vama bi govorila cijela planeta. Meni se tada posrećilo i to ću zauvijek pamtiti i naravno da mi je to najdraža utakmica u karijeri. Banjaluka je nekoliko dana prije meča odisala pravom fudbalskom atmosferom. Svi su pričali samo o našoj utakmici i jedva čekali da dođe taj dan. Poslije naše ubjedljive pobjede slavlje je dugo trajalo. Bila su to neka ljepša i mnogo manje komplikovana vremena. Vremena kada se nekako više uživalo u svemu, kada je sport imao dušu - istakao je Ibrahimbegović, koji je 12. oktobra proslavio 72. rođendan.

Revanš je odigran 2. oktobra, ali je i prije njega bilo jasno da će Borac u drugo kolo. Međutim, i u Luksemburgu su Banjalučani bili na visini zadatka i zabilježili su pobjedu od 5:1. Sjenku na tu utakmicu bacio je sukob između trenera Borca Borisa Marovića i fudbalera Vladimira Ćulafića. Marović je po povratku u Banjaluku odlučio da ode sa kormila, a za njegovog nasljednika je imenovan Miljenko Mihić, koji je vodio ekipu protiv Anderlehta 22. oktobra u Briselu i 5. novembra 1975. godine u Banjaluci.

 - Nismo imali praktično puno vremena da se upoznamo, a već je pred nama bio prvi susret drugog kola u kojem je na stadionu "Hejsel" u Briselu trebalo da se sastanemo sa Anderlehtom. Belgijanci su tada imali jedan od najboljih timova u Evropi, koji je predvodio slavni Holanđanin Rob Rensenbrink, strijelac dva gola u prvom meču. Većim dijelom susreta smo se dobro nosili, ali nismo izdržali. I danas mislim da bismo daleko bolje prošli u tom prvom meču da je trener Mihić sa nama bio više vremena i da nas je bolje upoznao. U revanšu na našem stadionu, na koji nije ni igla mogla da padne, bila je drugačija priča. Uspio sam da postignem gol u 38. minutu, imali smo još nekoliko velikih prilika, pogodili smo stativu i bili bolji tokom cijele utakmice, ali je Anderleht otišao dalje. A onda su se u nastavku takmičenja Belgijanci naprosto prošetali i osvojili pehar. Tako je završena prva evropska priča Borca u kojoj sam eto ima značajnu ulogu sa šest pogodaka. Od njih šest posebno sam ponosan na onaj Anderlehtu - nastavio je Ibrahimbegović.

Malo je poznato da je Borac imao jako težak put godinu dana ranije u Kupu Jugoslavije, preko kojeg je izborio taj prvi evropski nastup. Prvi protivnik u šesnaestini finala bila je Crvena zvezda, koju su Banjalučani savladali na "Marakani" sa ubjedljivih 4:1.

- Bile su drugačije prilike u tadašnjem fudbalu, jer je praktično svako svakog mogao pobijediti. Zvezda je poslije prvog poluvremena vodila sa 1:0, a onda su se "kola okrenula na naš mlin". Naime, njihov tadašnji trener, a kasnije naš Miljenko Mihić već je bio izvršio dvije izmjene, tako da je poslije povrede Nikole Jovanovića ostao sa deset igrača na terenu. Veoma brzo Dževad Kreso je izjednačio, dva gola je potom postigao Abid Kovačević i jedan Miloš Cetina za ubjedljivu pobjedu - istakao je Ibrahimbegović.

U osmini finala Borac je eliminisao Sarajevo poslije boljeg izvođenja penala sa 4:2 (0:0 u regularnom toku), a u četvrtfinalu u Ljubljani Olimpiju na isti način sa 5:4 (1:1, poslije produžetaka 2:2). Na Gradskom stadionu u Banjaluci je u polufinalu savladan Željezničar sa 2:1, a onda je na Dan republike, 29. novembra 1974. godine, uslijedilo veliko finale protiv Hajduka, koje je igrano na stadionu JNA u Beogradu.

- Tada je u Beogradu bilo pola Banjaluke, baš kao 11. maja 1988. godine. Nažalost poslije junačke borbe protiv Hajduka poraženi smo sa 0:1, ali 13 i po godina kasnije uspjela je jedna druga generacija mog Borca, koja je tada savladala moćnu Crvenu zvezdu istim rezultatom. A, s obzirom na to da su Splićani te sezone, kada su nas pobijedili u finalu, osvojili duplu krunu, mi smo se prvi put dočepali evropske scene. Sve ostalo je istorija - sa velikom sjetom i osmijehom na licu prisjetio se Ibrahimbegović.

Mnogi ga smatraju možda i najboljim centarforom u istoriji Borca. Još je najefikasniji igrač ovog kluba na evropskoj sceni, a ostaće upamćen i kao najbolji strijelac Banjalučana u Prvoj ligi Jugoslavije, gdje je pogađao 78 puta.

- Imao je Borac tih godina sjajnu ekipu, a sigurno najbolji igrači sa kojima sam igrao su bili Husnija Fazlić, koji je bio već pri kraju karijere i Abid Kovačević. Ne smiju biti zaboravljeni ni sjajni golman Marijan Jantoljak, Miloš Cetina, Zoran Smileski, Zvonko Vidačak... A tek kako je jaka bila Prva liga. U Hajduku najveće zvijezde su bili Slaviša Žungul, Ivica Šurjak i Jurica Jerković, u Dinamu Zlatko Cico Krnjačar, u Partizanu Momčilo Moca Vukotić, u Zvezdi Vladislav Bleki Bogićević, Dragan Džajić... U svakom klubu je bilo po nekoliko sjajnih fudbalera. Drago mi je što sam igrao u to vrijeme, što sam obilježio jednu epohu u Borcu, ali smatram da je bilo i boljih napadača od mene na Gradskom stadionu. Uz golove u Evropi jedan od najdražih mi je onaj protiv zeničkog Čelika, kada smo se u direktnom okršaju borili za opstanak. Dao sam pogodak u samom finišu utakmice, izborili smo opstanak, a nas šest ili sedam je tada dobilo stanove. Da nismo pobijedili, ostali bismo bez krova nad glavom - prisjetio se Ibrahimbegović.

Godinama ga je u svojim redovima htio zagrebački Dinamo, ali to se nikada nije desilo.

- Dinamo nije štedio novac da me dovede u svoje redove, ali to se nije desilo. Uz pristojnu sumu novca nudili su i četiri mlada igrača da dođu na kaljenje u Banjaluku. Bili su to: Stjepan Deverić, Tomislav Ivković, Marko Mlinarić i Duško Popovski. Međutim, u Borcu nisu htjeli ni da čuju. Odmah bi mi zaprijetili sa odlaskom u vojsku, sa kojim sam odugovlačio dok god sam mogao, jer sam smatrao da će mi se odlazak u JNA odraziti na karijeru. Meni tada nije ostalo ništa drugo nego da se primirim i nastavim da igram za Borac - naglasio je Ibrahimbegović.

Tada se u inostranstvo nije moglo prije navršenih 28 godina.

- Otišao sam u vojsku sa praktično navršenih 27 godina, što je bio posljednji rok za služenje u JNA. Po povratku sa služenja vojnog roka u Borac je stigla ponuda iz Turske, koja nije mogla biti odbijena. Dobili su veliko obeštećenje za mene, ali da bih otišao u Tursku, morao sam da dobijem brojne potvrde, a jedna od njih je bila i da se izjasnim kao musliman turskog porijekla. Otišao sam u Fenerbahče koji je tada trenirao Branko Stanković. On je nekoliko godina kao šef stručnog štaba Crvene zvezde sa Beograđanima stigao do finala Kupa UEFA. Imao je nadimak Ambasador i bio je sigurno tada među pet najboljih trenera na svijetu. Bio je strog, oštar, ali i pravičan. Od njega se moglo mnogo toga naučiti. Igrao sam dobro kod njega, a sa Fenerom sam osvojio titulu i Kup Turske. I još neke pehare, jer su imali nekoliko kupova godišnje. Bio je to sjajan period za Fenerbahče. Tada sam napravio veliku grešku, jer sam odlučio da završim karijeru ranije nego što je trebalo. Bio sam prezadovoljan zarađenim u Turskoj i sa punim džepovima sam odlučio da se vratim u svoju Banjaluku. Stanković je htio da odigram još sezonu, dvije, ali ga nisam poslušao i kasnije sam se pokajao, jer sam mogao daleko više da zaradim nego u tom prvom ugovoru - iskren je Ibrahimbegović.

Sarađivao je sa mnogim trenerima i fudbalskim radnicima, ali je izdvojio dvojicu.

- Bio sam na kaljenju u Naprijedu i mogu da kažem da takvog predsjednika kao što je bio Duško Ožegović niko nikada nije imao. Bio je ljudina u svakom smislu riječi. Tada je trener u Borcu bio Gojko Zec i došao je na Mejdan (današnje Obilićevo) da gleda druge igrače. Vidio je mene i rekao da ja moram u Borac, a da ga ostali ne interesuju. On je od mene stvorio pravog igrača i na tome sam mu bio zahvalan - rekao je Ibrahimbegović i dodao da je iz tog vremena mnogo anegdota od kojih je većinu već zaboravio, ali zna da je za njih uglavnom bio zadužen Dragan Kime Marjanović.

Godine neumitno prolaze, sve je manje na Gradskom stadionu, ali će, kako je istakao, zauvijek biti u vezi sa ovakvim klubom.

- To je ljubav, koja je na neki način obilježila moj život. Naravno da pratim dešavanja u klubu. Borac je u prošloj sezoni napravio sjajne rezultate u Evropi, nadam se da će sada osvojiti titulu, koja će biti najljepši poklon za 100. rođendan. To je jubilej vrijedan divljenja i nadam se da će biti dostojno proslavljen - rekao je na kraju Muhamed Ibrahimbegović Fišer.

Nadimak

Rijetki su oni koji Muhameda Ibrahimbegovića zovu po imenu i prezimenu, jer je mnogo poznatiji, bar u rodnoj Banjaluci, po nadimku Fišer.

- Prije 53 godine, tačnije 1972, na Islandu u Rejkjaviku meč za prvaka svijeta u šahu igrali su Boris Spaski iz Sovjetskog Saveza i Robert Bobi Fišer (SAD). Svi su naravno navijali za Spaskog, koji je dolazio iz komunističke zemlje, a ja sam rekao da navijam za Fišera. Svi su me u čudu gledali. U inat sam skandirao Bobiju Fišeru i eto ostao mi nadimak - naglasio je Muhamed Ibrahimbegović.

 

Žal za reprezentacijom

Iako je godinama bio jedan od najboljih centarfora u Prvoj saveznoj ligi Jugoslavije, Muhamed Ibrahimbegović nije odigrao nijednu utakmicu za reprezentaciju Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije.

- Uvijek sam bio skroman i zadovoljan, ali to je jedna od stvari koje sam teško prebolio. Istina, tada je bilo stvarno dobrih fudbalera, koji su igrali na poziciji centarfora, ali bez obzira na to, vjerujem da sam zaslužio bar jednu šansu - istakao je Ibrahimbegović.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.