Miodrag Belodedić za "Glas": Dukadam je odbranama zaradio velike pare!
BUKUREŠT - Otišao je Helmut Dukadam, preminuo je u 66. godini. Simbol jednog kluba, jedne zemlje, jednog vremena. Junak najveće Steauine noći kada se rumunski šampion popeo na krov Evrope, a on odbranio sve.
Slavni Rumun je prije mjesec i po dana primljen u bolnicu, a smrt je nastupila kao posljedica sepse. Dukadamova priča je jedna od najinspirativnijih u istoriji fudbala. Rođen je u porodici banatskih Nijemaca u malom mjestu pored Arada gdje je i počeo da trenira fudbal, a UTA mu je bila prvi klub u prvoligaškom fudbalu. Dobrim odbranama skrenuo je pažnju većih klubova i tako je stigao poziv Steaue 1982. godine. Najtrofejniji rumunski klub bio je tada pod kontrolom vojske, ali suština je da se u klubu za sve pitao "savjetnik" Valentin Čaušesku, najstariji sin tadašnjeg režimskog para Nikolaea i Elene Čaušesku. Stvoren je moćan tim, na čijoj klupi je bio Emerih Jenei, a u timu pored Dukadama bile su domaće zvijezde poput Marijuša Lakatuša, Gavrila Balinta, Viktora Picurke, Lasla Bolonjija, Miodraga Belodedića.
Pet titula prvaka Rumunije i svjetski rekord od 119 mečeva bez poraza koji je i dalje važeći. Vrhunac je došao već 1986. godine kada je Steaua postala prvak Evrope. U finalu u Sevilji bila je autsajder protiv Barselone koja je čekala prvu evropsku titulu u klupskoj istoriji. Po kvalitetu fudbala bilo je to jedno od najgorih finala u istoriji Kupa evropskih šampiona. Bez golova i mnogo šansi u 120 minuta. Rumuni su fizički bili dominantni u odnosu na Katalonce. Ono što se desilo nakon 120 minuta igre u Sevilji otišlo je u antologiju svjetskog fudbala. Dukadam je zablistao na penal ruletu, odbranio sva četiri penala igračima Barselone pa ni dva promašaja njegovih saigrača nisu bila bolna. Rumunima je bilo dovoljno da pogode dva penala za evropsku titulu. Bila mu je to posljednja utakmica u karijeri, u 27. godini na vrhuncu slave.
- Bio je sjajan čovek, miran, nije bio agresivan. Bio je ogroman, onako kad ga vidiš na golu. Zato nisu mogli gol da mu daju iz jedanaesterca u onom finalu, prosto nisu znali gde da mu šutiraju. To sve je pokazivao i na treninzima dok smo bili u Steaui. Šutirali smo mu jedanaesterce, padale su opklade. Tu nam je uzeo para i para - prisjetio se Belodedić.
Nekoliko nedjelja poslije finala Dukadam je suspendovan u Steaui. Ušao je u sukob sa porodicom Čaušesku jer je odbio da igra namještenu utakmicu u prvenstvu kako bi jedan igrač postao najbolji strijelac prvenstva. Odbio je, taj igrač nije postao najbolji strijelac, već mladi momak po imenu George Hadži. Dukadamu je smješteno suđenje za kršenje discipline koje je vodio moćni general Ilie Čaušesku, rođeni brat diktatora. Suspenzija je istekla, ali se Dukadam nije vratio na gol. Otkrivena mu je aneurizma zbog koje je operisan. Zabranjeno mu je da se bavi fudbalom, a izbačen je i iz vojske po naredbi Čaušeskua.
- Imao je nešto na ramenu, odnosno pored ramena, generalno taj problem sa rukom. Mada, imao je i drugih problema, lošu cirkulaciju, problem u vezi s krvi. Nisam neki stručnjak da vam tačno objasnim - rekao je Belodedić.
Dukadam je kasnije dobio posao u graničnoj policiji u svom Aradu, probao i da se vrati na gol u jednom trećeligašu, ali mu je ruka toliko bila nefunkcionalna da nije mogao ni osnovne stvari da radi sa njom. Otišao je u prijevremenu penziju i tek 2008. nagrađen visokim državnim odlikovanjem od tadašnjeg predsjednika Trajana Baseskua. Živio je i u Americi neko vrijeme nakon što je dobio vizu na lutriji, ali se vratio u Rumuniju gdje se kratko i neuspješno bavio politikom, bio i počasni predsjednik Steaue da bi posljednjih godina praktično nestao iz javnog života.
Milan
Steaua je u petogodišnjem periodu dominacije igrala još jedno finale Kupa evropskih šampiona, jedno polufinale i bila jedan od najjačih timova Evrope. Poslije titule u Sevilji pristigle su i druge domaće zvijezde poput Georgea Hadžija, Dana Petreskua, Silvijua Lunga, Tudorela Stojke. Međutim nisu ponovili uspjeh Dukadama, Belodedića i kompanije jer su ih Rud Gulit i Marko van Basten pregazili u finalu 1989. godine (4:0). Bio je to kraj moćne Steaue, ali i kraj strahovlade Nikolea Čaušeskua koji je šest mjeseci kasnije strijeljan u narodnoj revoluciji.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.