Fudbal
Foto: GS
BEOGRAD - Još jedna potencijalno romansirana priča dolazi nam iz španskog fudbala. Novi trener Real Ovijeda Veljko Paunović trijumfalno je počeo misiju povratka jednog od najpopularnijih klubova sa sjevera Španije u Primeru.
Srpskom stručnjaku palčeve drži i nekadašnji saigrač iz igračkih dana u Ovijedu Milan Martinović.
Ljeta 2000. godine sagrađen je moderan "Karlos Tartijere" stadion koji je svečano otvoren prijateljskom utakmicom protiv Partizana. Razloga je bilo više nego dovoljno. Tog ljeta na klupu Ovijeda se vratio Radomir Antić koji je sredinom devedesetih sa velikim uspjehom vodio klub iz Asturije kada je u njega doveo Slavišu Jokanovića i Roberta Prosinečkog.
Antić je u početku drugog mandata u ekipi zatekao Alberta Nađa, a tog leta je doveo još trojicu Srba: Đorđa Tomića, Veljka Paunovića i Milana Martinovića. Najmlađi među njima, Martinović, iz Rada je u Španiju došao za tadašnjih 3,5 miliona njemačkih maraka. Ambicije su bile velike, ali se sezona završila katastrofalno. Ovijedo je ispao iz lige. I krenuo je sunovrat kluba… Dvije godine kasnije je izbačen u četvrtu i nalazio se na ivici bankrota. Desetak godina klub iz Asturije igrao je trećeligaški i četvrtoligaški fudbal dok se nije stabilizovao finansijski i organizaciono zahvaljujući podršci bivših igrača. Velika imena poput Santija Kazorle, Huana Mate, Mičua i još nekih su donirala više od 2.000.000 evra i Ovijedo se uhvatio za "zelenu granu". Klub je potom kupio tada najbogatiji čovjek na svijetu Karlos Slim i Ovijedo se 2015. godine vratio u Segundu, u kojoj se stabilizovao. Od tada su krenuli ozbiljni planovi za povratak u Primeru. Prošle sezone je Ovijedo bio na korak od povratka u elitu nakon 23 godine, ali je poražen u finalu baraža od Espanjola.
Ove sezone opet drži visok nivo, ali je u posljednjih mjesec dana pao u formi. I morao je da promijeni trenera. Na klupu je došao Paunović skoro dvije i po decenije nakon igračke epizode na "Tartijereu" riješen da ispravi neuspjeh od kojeg se Ovijedo dugo nije mogao oporaviti. Njegov tadašnji saigrač Milan Martinović vjeruje da će bivši selektor zlatnih "orlića" sa Novog Zelanda uspjeti u misiji povratka kluba u Primeru.
- Paun je jedan od najboljih momaka koje sam upoznao preko sporta. Jak je motivaciono. Čak mislim da je dosta stvari pokupio od mistera. Slušao sam govor koji je održao kada je došao u klub, kao da sam slušao Antića. Mislim da će uspeti da ispravi naš kiks od pre 20 i kusur godina, kada smo ispali - rekao je Martinović za "Glas Srpske".
Nekada odlični libero prisjetio se kako je te 2000. godine izabrao Asturiju iako je imao brojne ponude od jakih evropskih timova, ali i Crvene zvezde, odnosno Partizana.
- U Ovijedo sam došao isključivo zbog Radomira Antića. Kad mister pozove, sve ostale ponude padaju u drugi plan, iako su me tada zvali Ajntraht Frankfurt, Verder, Bordo... Već tada, kada sam došao, smo mi imali problema sa finansijama. Veljko je došao na zimu, kada je Nađ otišao na pozajmicu u Elče. Tada su ekipe mogle imati četiri stranca, a trojica su mogli biti na terenu. Stranac je morao da menja stranca. Pored Đoleta, Pauna i mene, tu je bio i Rus Viktor Onopko. Nije baš ni dobro kada imaš puno Srba u ekipi, iskreno. Ja sam imao sreću što su oni svi dobri momci. Antara nas je odveo na pripreme, veliki je gospodin bio u svakom pogledu. Gledao nas je kao svoju decu - naglasio je Martinović.
Potom je dodao:
- Imao sam jednu zanimljivu situaciju sa Antićem. Igrali smo na "Santijago Bernabeuu" protiv Reala - igramo dobro, 0:0. Radim obezbeđenje kod kornera za nas. Na Raulu imamo igrača i ja sam iza, libero, poslednji igrač. Ide posle kornera jedna lopta, ja umesto da vratim golmanu lagano, driblam Fernanda Morijentesa, on mi uzme loptu, da pas Luisu Figu i ovaj pogodi za 1:0. Meni se sve srušilo, razimšljam: "Gde ovde da pogrešim..." Sutra još idem na reprezentativno okupljanje, pa kad me dovate ovi moji... Odemo u svlačionicu i Antić će na mene: "Nije ti ovo srpska liga, ne možeš se ovde igrati..." Počeo posle nešto na španskom da priča... Pitam ja Đoleta o čemu se radi, kaže on: "Isto priča što je rekao i tebi, samo na španskom". Pred izlazak na teren ostao sam poslednji, imao sam dužu kosu, pa sam hteo da je namestim... Kad zove mister i kaže: "Polako, sine, tako se postaje igrač, Real je Real, nemoj to više da radiš, glavu gore..." - prisjetio se Martinović riječi legendarnog Radomira Antića.
Iako je dobro počela sezona za taj tim Ovijeda, kraj je bio tužan, ispadanje iz elite.
- Mi smo na polusezoni bili sedmi ili osmi, slagaću vas. Januar nas je pokopao. Za klubove sa malim fondom igrača najopasniji su januar i februar. Klub je doveo Stena Kolimora sa 150 kila viška, ha-ha-ha. Inače odličan dasa, voleo je nas Srbe. Čudne stvari su se dešavale, mi smo taj januar i februar pali. Recimo, u dve uzastopne utakmice kod kuće protiv Viljareala sa Martinom Palermom i Huanom Rikelmeom, vodimo sa 2:0 i izgubimo sa 3:2. Protiv Osasune isti scenario. Bili su ogromni pritisci, klub je već imao 100 miliona u dugu. Pretposlednje kolo igramo protiv Real Madrida, treba nam pobeda, a odigramo 1:1 - promašili smo "boga oca". Odemo posle na Majorku, trebalo je tamo da dobijemo, međutim, izbacili su nas zasluženo - zaključio je Martinović.
Dug
Otkrio je Martinović da mu Ovijedo i dan-danas duguje novac iz te jedne sezone koju je odigrao u Asturiji. Ne samo njemu već i ostalim njegovim bivšim saigračima.
- Ostali su dužni Nađu, Tomiću, ne znam za Veljka. I meni su ostali "kratki" neke pare. Nisu nas finansijski ispoštovali - priznao je Martinović.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.
