Jugovići na Rtu dobre nade

KEJPTAUN - Ma koliko god se Južna Afrika činila daleko od naših balkanskih, jugoslovenskih prostora, to demantuje veliki broj "jugovića" u Kejptaunu. Ne samo u ovom gradu, već i u ostalim u kojima se igra Svjetsko prvenstvo ima puno "naših ljudi".

Ne možete nigdje da sjednete, predahnete, popijete piće, a da ne sretne nekoga iz bivših republika SFRJ. Slučajan susret imali smo sa jednom Makedonkom koja radi u restoranu. Poslala je svog "portparola", tamnoputu konobaricu da nas ispita ko smo i odakle. Kada smo rekli, ljubazna crnkinja nam se nasmiješila i rekla:

- Bibi je moja radna koleginica, interesuje se za vas, prepoznala vas je po jeziku i garderobi. Želi da se upozna s vama, dolazite iz Republike Srpske? - pitala je konobarica.

Dobila je potvrdan odgovor, a za nekoliko minuta se pojavila Bibi, ili bolje punim imenom - Biljana. Odmah je počela priču, malo na srpskom, malo na makedonskom jeziku.

- Rođena sam u Skoplju. Učiteljica sam po zanimanju. Već dvije godine sam s mužem u Kejptaunu, a već četvrtu trošim u Južnoafričkoj Republici. Krajem avgusta planiram da se vratim u Skoplje. Ne mogu više ovdje da izdržim. Suprug i ja ne zarađujemo malo, skupimo oko 3.000 evra, što je dovoljno za nesmetan život. Ali ne mogu bez sestre, majke i oca. Nedostaju mi. Makedonija mi je ljepša - istakla je Biljana.

Zadovoljna je poslom, a radi vrlo naporno. Svaki dan po deset časova. U Južnoj Africi konobari nemaju platu. Ono što dobiju za bakšiš to je njihovo. Gosti obavezno na račun koji im se donese upisuju i napojnicu, koja u principu ne bi trebalo da bude manja od deset odsto.

- Ukoliko se napiše manje od deset odsto ili se ne upiše ništa, onda trebate da vidite konobare iza šanka. Psuju, ljute se, nerviraju, ali nikada neće pred gostom to da pokažu - rekla Biljana.

Posjetili smo Rt dobre nade. Put obalom Atlantskog okeana bio je prelijep. Pojedina mjesta su slična kao predjeli Crnogorskog primorja oko Herceg Novog. Na putu smo mogli da vidimo sve različitosti Južne Afrike, a svratili smo i u jedno kartonsko naselje u kojem stanuje desetak hiljada ljudi.

Poslije 60 kilometara stigli smo do naplatne rampe, ulaz na Rt je deset evra po osobi. Na ovom dijelu nema kuća ni stanovnika. Tu su pingvini, majmuni babuni, ptice... Dok smo gledali prelijepe predjele krajnjeg juga Afrike i bili duboko zamišljeni, trznuo nas je glas na srpskom:

- Zdravo, braćo, ja sam Jura iz Ljubljane. Drago mi je da vas vidim ovdje.

Jurina kćerka je udata za Južnoafrikanca i živi u Londonu, a Svjetsko prvenstvo je iskoristila sa suprugom da oca, majku i mlađu sestru upozna sa svekrom i svekrvom. Prvi put je Jura u Južnoj Africi i oduševljen je onim što je vidio. "Prebacili" smo nekoliko riječi i onda je svako otišao na svoju stranu. 

Johanesburg

U Johanesburgu, koji će biti domaćin finalnog susreta SP, živi nekoliko Sarajlija i Paljana. U ovom gradu je Milenko Janković, a pored njega tu su i Momo Šarović, Slaviša i Slađa Čolić, Predrag Turanjanin, Zoran Pecelj... Svi oni su najavili da će biti na stadionu i gledati najvažniju utakmicu na turniru.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.