Ispovijest Asmira Avdukića za "Glas Srpske": Prelazak u Radnik spasio mi karijeru

BANjALUKA - Fudbalski klub Borac ove godine proslavlja vijek postojanja, a jedan od igrača koji je dao veliki doprinos uspjesima kluba tokom istorije je i golman Asmir Avdukić.

Bio je član prve šampionske generacije koja je osvojila titulu u BiH, zatim je branio u kvalifikacijama za Ligu šampiona, a pored toga se tri puta vraćao u banjalučki tim. O svom odrastanju i karijeri govorio je za "Glas Srpske", kako je sve počelo u rodnoj Brezi pa do odlaska na Svjetsko prvenstvo u Brazil i iskustva u Iranu.

Fakti: 

• Tri puta se vraćao u Borac
• Bio sa BiH na Mundijalu u Brazilu 2014
• Oduševio ga Iran

AVDUKIĆ: Počeo sam trenirati 1989. godine u rodnoj Brezi. Ne sjećam se kako je sve počelo i zašto sam odlučio da budem golman, ali sam se dobro snašao na golu. Volio sam sport, odlazio na treninge. Tokom rata je dolazilo do prekida u treniranju. Rudar je imao sjajnu generaciju kadeta i za moju karijeru je bilo najznačajnije prvenstvo Zeničko-Dobojskog kantona. Bili smo tad šampioni, a ja sam svojim partijama skrenuo pažnju. Uspjeli smo kasnije i da igramo seniorsko prvenstvo BiH. Branio sam za Rudar iako sam imao samo 16 godina i morao sam da imam specijalno uvjerenje. Iako smo te sezone ispali iz prvenstva BiH meni je to zaista puno značilo. Nastavio sam da branim i u nižem rangu i onda je došla ponuda Čelika.

GLAS SRPSKE: Da li ste tada odlučili da se posvetite fudbalskoj karijeri?

AVDUKIĆ: To je bila prekretnica. Nakon završetka školovanja otac je rekao da moram da odlučim čime ću se baviti u životu. Poručio je da se moram ozbiljnije posvetim fudbalu ili da idem sa njim raditi na građevini gdje me čeka mistrija. Već sam mu pomagao i znao sad da se ne šali. Sjeli smo , razgovarali i on mi je dao podršku pa sam otišao u Zenicu.

GLAS SRPSKE: U seniorskom timu Čelika proveli ste pet godina, djeluje da je bilo puno oscilacija tokom tih sezona?

AVDUKIĆ: Igrač sam koji pamti samo one lijepe trenutke. U Čeliku je bilo zaista puno dobrih, lijepih stvari, ali svakako i onih teških. U tom periodu sam i debitovao za reprezentaciju BiH, branio sam zaista dobro, ali nakon toga nisam bio standardan. Mene je to najviše bolilo. Došlo je tu do neke zasićenosti i odlučio sam se da promijenim sredinu.

GLAS SRPSKE: Otišli ste u Kamen Ingrad koji je postao hit u Hrvatskoj?

AVDUKIĆ: Kamen Ingrad je bio odličan klub. Te sezone završili smo u Ligi šest za šampona Hrvatske i bili ispred Dinama. Te sezone su krenule i promjene u zagrebačkom klubu upravo zbog tog neuspjeha. Imali smo odličan tim, a ja sam imao sjajnu sezonu. Statistički sam bio najbolji golman Hrvatske lige, ali je sve propalo kad smo izgubili investitora. Ostali smo bez sponzora i sve se srušilo i klub je propao.

GLAS SRPSKE: Nakon te sjajne sezone ipak je došlo do povratka u BiH. Zar u tom momentu nije mogao da se nađe neki bolji angažman?

AVDUKIĆ: Iako sam bio odličan te sezone nisam uspio da pronađem angažman. Da li je do mene, što se nisam nametao kroz medije ne znam, ali uglavnom sam se vratio u BiH i to na nagovor Midhata Sarajčića. Te sezone Zvijezda Gradačac je bila favorit u prvoj ligi FBiH, imali su i prednost tokom sezone, ali je Travnik imao sjajnu ekipu. Bradarić, pokojni Varupa, Sarajčić. Osman Bajrić je to sve posložio i uspjeli smo da stignemo Zvijezdu a zatim smo ih u derbiju i prestigli i izborili Premijer ligu BiH. Bila je baš dobra odbrana, igrali smo čvrsto.

GLAS SRPSKE: Uprkos tome prešli ste u Slobodu i čini se prema broju nastupa da niste donijeli dobru odluku?

AVDUKIĆ: U Slobodi nisam dobio pravu šansu u sezoni. Bio sam baš onako nezadovoljan i čak sam na kraju sezone razmišljao i da napustim fudbal. Nije bilo pravih izazova. U FBiH i ligi BiH me nije niko tražio i onda se javio bijeljinski Radnik. Iskreno u prvi mah nisam želio da idem u Bijeljinu. Jeste to blizu kuće i sve, ali sam bio baš utučen zbog sezone u kojoj nisam dobio šansu u Slobodi.

GLAS SRPSKE: Da li je na tu odluku uticalo što bi tim transfer postali prvi igrač koji je iz lige FBiH došao u Prvu ligu Republike Srpske?

AVDUKIĆ: Znao sam da bih u tom slučaju bio prvi fudbaler koji je iz Lige FBiH otišao u Republiku Srpsku, ali o tome nisam mislio. Nije me to opteretilo, niti je tu bilo da kažem nekog straha kako će ljudi to prihvatiti. Već sam bio baš utučen. Međutim, Radnik nije odustajao, baš su bili uporni i zainteresovani. Ulogu je tu odigrao i Mirsad Alajbegović, koji je tad bio u Radniku. Došli smo i do pregovora o novcu i tu sam lupio cifru koja je bila iznad moje neke realne vrijednosti kako bi ih samo odbio. Međutim, oni su prihvatili. I šta ću krenem da vrdam. Govorim kako nemam čime doći u Bijeljinu, a Mirsad mi odgovara ako je samo do toga doći ću ja po tebe. I šta ću nije više bilo vrdanja dogovorimo se i potpišem ugovor. Mislim čak i da je Sloboda dobila neko obeštećenje.

GLAS SRPSKE: Ta sezona bila je prekretnica za dalju karijeru?

AVDUKIĆ: Upravo tako. Dobio sam šansu i branio stalno, tako da tu nije bilo problema. Odlično sam primljen u klubu, igrali smo veoma dobro i borili smo se za titulu šampiona Republike Srpske s Rudar Prijedorom. Na kraju nismo uspjeli i rival je ušao u viši rang. Ali te sezone sam zaista bio odličan i mislim da mi je to umnogome pomoglo u karijeri. Umjesto da prekinem karijeru vratio sam samopouzdanje i krenuo sa dobrim odbranama.

GLAS SRPSKE: Kao u romanima Alan Forda uslijedio je odlazak u Prijedor po onog frazi "ako ih ne možeš pobijediti, onda im se pridruži"?

AVDUKIĆ: Rudar Prijedor je ušao u Premijer ligu BiH i trebao im je golman. Oni su me doveli jer su tokom Prve lige već upoznali moje kvalitete. Bilo je tad već nekog interesovanja Borca, ali se to nije realizovalo. Ipak nakon sezone u Prijedoru, Muhamed Ibrahimbegović Fišer je insistirao da dođem u Banjaluku i dogovorili smo. Borac je tad krenuo da ide ulaznom putanjom. Na početku možda nismo razmišljali o tituli. Ali, kako je vrijeme odmicalo igrali smo sve bolje. Bili smo odlično uklopljeni i kad smo već na polusezoni vidjeli da imamo šanse za titulu dodatno smo se pojačali i na kraju to krunisali trofejom u prvenstvu BiH.

GLAS SRPSKE: Borac je dugo čekao na trofej. Šta je presudilo te sezone da osvojite prvu titulu?

AVDUKIĆ: Nema tu tajni. Jednostavno presudio je naš kvalitet. Ekipa je bila odlična u oba pravca. Sjećam se dobro kad je Amar Osim zbunio novinare jer je na jednoj pres konferenciji rekao da je Borac najefikasnija ekipa. Mi smo inače bili ekipa koja je davala malo golova. Osim je naime objasnio da mi iz jedne ili dvije šanse damo gol, dok je ostalima potrebno puno više šansi. Tako je i bilo, često smo u šali govorili da mi do gola dođemo i kad ne napravimo šansu. Imali smo odličnu odbranu koja je teško primala golove. Igrali smo baš kvalitetno u defanzivi. Te sezone smo primili samo 15 golova u čitavom prvenstvu. Sjećam se da smo te sezone savladali i Sarajevo. Dugo godina Borac nije slavio na "Koševu", a naša generacija je i to uspjela i oborila negativnu tradiciju.

GLAS SRPSKE: Po čemu pamtite prvi izlazak u kvalifikacije za Ligu šampiona i duele protiv Makabi Haife?

AVDUKIĆ: Nedostajalo nam je iskustva s evropskih duela u tim mečevima koje na primjer sad ima ekipa jer je nekoliko sezona igrala protiv jačih rivala. Takođe, nedostajalo nam je i više vremena da se priviknemo na njihove uslove. Bila je u prvom meču baš velika vlažnost. Nismo u finišu mogli da dišemo, a oni su to znali da iskoriste. Možda smo trebali da odigramo malo drčnije u tom duelu, ali bila je to prva utakmica u kvalifikacijama za Ligu šampiona, tako da se to osjetilo. Uprkos teškom porazu (1:5 op.a.) pamtimo i poruku navijača nakon povratka: "Hvala Vam za najljepših 69 minuta", to nam je baš značilo da u revanšu odigramo što bolje možemo.

GLAS SRPSKE: U revanšu je bila druga priča. Čak mi je i trener Eliša Levi u izjavi nakon meča priznao da se u jednom momentu uplašio za konačan ishod?

AVDUKIĆ: Upravo tako, u revanšu smo odigrali možda i najkvalitetniji meč. Opustili smo se i zaigrali kako treba. Mislim da je tih prvih 30 minuta bilo odlično i da smo mogli i da stignemo njihovu prednost prema prikazanom i šansama. Pokazali smo u revanšu da možemo da se nosimo s njima a nakon meča su i nam priznali da su se u jednom momentu oni i prepali za ishod.

GLAS SRPSKE: Kako je onda došlo do odlaska u Iran? Sigurno je da je nastup u Evropi značajno podigao cijenu igrača, posebno jer je riječ bilo o šampionskom timu?

AVDUKIĆ: Imao sam tu nekoliko ponuda i trebao sam da odem u Poljsku. Navodno me je tražila Visla Krakov i nudila obeštećenje. U Poljsku su već otišli Vule Trivunović i Bojan Puzigaća. Ipak to se izjalovilo i ja sam otišao u iranski Persopolis. Tamo je bio naš Enver Lugušić tako da mi je to puno pomoglo na startu. Branio sam u azijskoj Ligi šampiona i navijači su me odmah zavoljeli. Prvu utakmicu sam odlično branio i to mi je puno pomoglo.

GLAS SRPSKE: Često ste isticali da je taj period u Iranu bio odličan?

AVDUKIĆ: Iran je zaista prelijepa zemlja, toliko prirodnih različitosti imaju, a ljudi su baš obrazovani i ljubazni. Uvijek su bili tu da mi pomognu šta god je trebalo. Jedno prelijepo iskustvo. Bio sam prezadovoljan znam da su čak mijenjali i neko pravilo o strancima kako bih mogao da ostanem, ali do danas ne znam šta se desilo i zašto nisam ostao. Bio sam zadovoljan uslovima, klubom, oni sa mojim odbranama i radom i ne znam šta se desilo pa nisam ostao. Navijači su me baš voljeli, zaradio sam brzo i skandiranja. Lugušić se tad smijao i govorio zavoliće te kao Ćiru (Miroslav Blažević) samo ako ostaneš.

GLAS SRPSKE: Uslijedio je povratak u Borac koji je upao u velike probleme?

AVDUKIĆ : Ta sezona je bila veoma teška. Sjećate se problema oko licence. Mnogi su nas otpisali na početku sezone međutim uprkos svim problemima finansijskim organizacionim odigrali smo dobru sezonu. Sjećam se odlazimo u Zenicu i svi nas otpisuju, a mi osvojimo bod i onda vežemo sedam ili osam mečeva bez poraza. Bila je dobra ekipa Stokić, Đelmić, Žarić, Raspudić, trener je bio Jović na početku sezone.

GLAS SRPSKE: Ostaće upamćeno i da ste bili učesnik Svjetskog prvenstva u Brazilu, gdje je BiH imala istorijski debitantski nastup. Kakav utisak je ostavio Mundijal na Vas?

AVDUKIĆ: Svakako da mi je drago što sam bio učesnik Mundijala. Sigurno da bi osjećaj bio potpun da sam zabilježio i nastup, ali šta se može. Ono što sam često isticao da na Mundijal treba otići kao navijač. Tad se uživa u svemu. Mi smo na Mundijalu bili u kampu, skoncentrisani na obaveze tako da nismo vidjeli nešto puno što se tiče Brazila. Išli smo u Manaus gdje je let trajalao tri četiri sata da bismo igrali. Ali svakako da je lijepo znati da si bio izabran u nacionalni tim i dio prve generacije koja je igrala na Svjetskom prvenstvu. Malo je nedostajalo da i rezultati budu bolji.

GLAS SRPSKE : Uslijedio je drugi odlazak u Bijeljinu koji je krunisan trofejom?

AVDUKIĆ: Borac je tad baš imao krizu i dobio sam ponudu da se opet vratim u Radnik. U klubu je bio Mladen Krstajić, i napravljena je baš dobra ekipa. Bio je tu nažalost pokojni Mladen Žižović, zatim braća Jakovljević, Obradović, Memišević. Uspjeli smo da po prvi put u istoriji donesemo trofej Radniku u Kupu BiH i izborimo plasman u Evropu tako da je to bila istorijska sezona. Stekao sam u Bijeljini mnogo prijatelja i ostale su mi prelijepe uspomene.

GLAS SRPSKE: Bilo je čudno da ste nakon trofeja često mijenjali timove. Tako ste i nakon Radnika treći put završili u Banjaluci?

AVDUKIĆ: Nisam mogao da odbijem Borac, iako je tad bio u Prvoj ligi Republike Srpske. Vratio sam se da pomognem svom timu, već sam imao porodicu i želio sam da se skrasim. Uspjeli smo da vratimo ekipu u Premijer ligu BiH i te sezone sam odlučio da se posvetim i drugim obavezama.

GLAS SRPSKE: Na kraju te sezone ste otišli u Željezničar Sport Tim gdje ste krenuli i sa trenerskim obrazovanjem?

AVDUKIĆ: Došao sam u Željezničar, kako bih pomogao mlađim golmanima svojim iskustvom. Da im budem i trener i mentor dok neki od njih ne sazriju poput Nikole Ćetkovića. U Željezničaru sam branio za svoju dušu i već krenuo da razmišljam i o trenerskoj karijeri. Zaista smo u tom periodu imali cilj da afirmišemo mlade igrače i uspjeli smo u tome. Imali smo nekoliko sjajnih mladića koji su napravili veoma dobre karijere. Otišli su u inostranstvo ili Premijer ligu BiH. Zaista možemo da budemo ponosni na sve ono što smo uradili u tom ali i sadašnjem periodu. Evo braća Skakić su otišla u Grčku, Antonić je u Čukaričkom ranije je Strika prešao u Crvenu zvezdu gde je bio čak i starter. Tu je Sergej Šatara koji je sad potpisao za Zvezdu. Trenutno nam je problem što juniorsku ligu igramo s kadetima. U tom uzrastu svaka godina puno znači. Ako ovu preživimo biće to naredne sezone dobro i vjerujem da ćemo opet da budemo tamo gdje nam je mjesto.

GLAS SRPSKE: Trenutno ste i selektor reprezentacije reprezentacije BiH do 17 godine. Kakva je perspektiva te generacije?

AVDUKIĆ: Glavni cilj nam je da reprezentacija izbori plasman na veće takmičenje. Imamo kvalitet i radimo najbolje što možemo da krenemo naprijed. Ono što je važno imamo kvalitetne momke i uz dobar rad nadam se da možemo da ostvarimo te ciljeve.

 

Zadržavanje u Izraelu

GLAS SRPSKE: Pred meč protiv Makabi Haife 2011. godine dugo ste zadržani na aerodromu "Ben Gurion" u Tel Avivu?

AVDUKIĆ: Bilo je to iznenađenje za mene. Nisam ga očekivao. To duže zadržavanje na aerodromu me baš iznenadilo. Odveli su me na kontrolu i onda ispitivali o mojim precima dok me sjećanje služi ha-ha-ha. Pitali su gdje sam bio i šta sam radio, mislim nije bilo prijatno kad vas zadrže ali nije bilo ni nikakvih problema. Nakon nekog vremena su me pustili.

 

Golmani u problemu

GLAS SRPSKE: Kako gledate na zahtjeve u modernom fudbalu i da golmani sve više moraju da učestvuju u izgradnji napada?

AVDUKIĆ: Čini mi se da je sve otišlo predaleko. U želji da golmani učestvuju u izgradnji napada i da igraju nogom zaboravilo se na prvu i najvažniju ulogu, a to je sačuvamo svoj gol. Mislim ok je to za vrhunske ekipe, ali to građenje igre od golmana ne može da radi svaka ekipa, niti treba. Djeluje da je samo to bitno a ne kako čuvari mreže brane situacija jedan na jedan, kako reaguje na ubacivanja i sve ostale golmanske elemente. Nisam baš srećan u kom pravcu to sve ide jer smatram da se mora gledati golmanski kvalitet u cjelini. Golmani su uvijek pod lupom javnosti jer se naša greška najviše vidi. Često se bespotrebno gledamo kao krivci i kad to nismo.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.