Fantomi iz Humske

BEOGRAD - Odlazak defanzivca Nikole Miličića u Španiju prošao je pomalo ispod radara.

Prošle godine u ovo doba "crno-bijeli" su angažovali Miličića, da bi ga posljednjeg dana tek završenog prelaznog roka proslijedili u Španiju, gdje će igrati za drugoligaša Burgos. Problem je u saznanju da "grobari" za sve ovo vrijeme nisu ni imali prilike da vide šta i koliko može štoper za koga se, u trenucima kad je dolazii iz Radničkog 1923, govorilo da posjeduje ogroman potencijal. Može biti da je to stvarno istina, ali Miličić je napustio Beograd bez zvaničnog debija za Partizan.

Između ostalog, zato što je, kako kažu, povrijeđen došao ili povredu ranije stečenu tokom boravka na "Čika Dači" nije sanirao. Tad je označen rješenjem za poziciju bonusa, međutim, kad je ustanovljeno da Nikola nije u stanju da pomogne, klub je brzopotezno opet izašao na tržište i doveo iz Čukaričkog novog mladog štopera Bojana Kovačevića, a i on se poslije samo nekoliko mjeseci, doduše i nekoliko utakmica, otisnuo na Pirineje. Miličić nije ni prvi, vjerovatno ni posljednji, slučaj "fudbalskog fantoma" u Partizanu. Bilo je tu još momaka koji su (u periodu od razdvajanja Srbije i Crne Gore) bili pod ugovorom sa Partizanom, ali nisu zaigrali, a kojih se javnost ne sjeća. Na primjer, Ivana Babića, koji je još 2004. stigao u "Zemunelo", ali nije imao sreće da se pojavi na prvenstvenoj, kup ili evropskoj utakmici. Sve dok mu nije istekao ugovor četiri godine kasnije i potpisao za Napredak, za koji je odigrao i najveći broj mečeva u karijeri.

"Grobari" jedva da se sjećaju kako je u Humskoj završio Igor Zonjić,  još jedan štoper. Doveden iz Banata 2012, kad je imao 21 godinu, trebalo je da predstavlja zalog za budućnost. U njegovom slučaju, bar što se "crno-bijelih" tiče, nikad nije stigla. Put ga je vodio u Mladost, Napredak, Bežaniju, Rad. Možda najzvučnije ime u ovom društvu je Žarko Tomašević. Kako zbog karijere prije, tako i biografije poslije Partizana. Potpisao je ljeta 2012. sa iskustvom igranja u Portugaliji, statusom reprezentativca Crne Gore, a kasnije nastavio da gradi lijepu karijeru u Belgiji i najpozantijem klubu Kazahstana, Astani, da redovno igra za državni tim. Samo za "crno-bijele" stoji "nula" u koloni utakmica.

Isto važi i za golmana Đorđa Lazovića koji je samo trenirao u Sportskom centru "Zemunelo", tokom posljednje šampionske sezone kluba (2016/17), poslije čega je bio redovan među stativama Javora u rodnoj Ivanjici. Slično može da se konstatuje za Strahinju Karišića, pristiglog iz mladog tima Vortforda 2018, ali mu se nije dalo da se nametne i zaigra za prvi tim. U tom košu je i štoper Dušan Lalatović, mimo svih rezona angažovan poslije neubjedljivih igara za DSC iz Dunajske Strede, koga su "crno-bijeli" predstavli kao "rješenje za sutra". To sutra nije svanulo. Baš kao ni momku iz Burkine Faso, pod imenom Salu Draman, za koga se govorilo da ima kvalitet za Teleopotik, iako je bio pod ugovorom sa Partizanom. Ne mogu baš svi da igraju u Humskoj. Čak i kad potpišu ugovor.

Stankovski

Partizan ima novu metu, u pitanju je centralni vezista Luka Stankovski. Pokušaće "crno-bijeli" da realizuju posao sa kolegama iz Radničkog 1923 do završetka zimske pijace na teritoriji Srbije (14. februar). Zasad nema detaljnijih informacija koliko "parni valjak" nudi i(li) pod kojim uslovima bi Šumadinci pustili 190 centimetara visokog fudbalera, ali je očigledno da se nešto "kuva". Stankovski je pažnju privukao tokom jesenjeg dijela šampionata, u kome je za ekipu Feđe Dudića odigrao 13 utakmica. Na njima je postigao tri gola.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.