Ekonomski savjeti Dejana Kelhara mladim fudbalerima

LjUBLjANA - Ima tih razgovora koji odu u skroz drugom pravcu od zamišljenog. Dođete pred sagovornika sa jednom temom, odnosno idejom, a onda vam se tokom priče otvori skroz nešto treće, zanimljivije, korisnije, nešto što niste imali priliku da čujete prije.

Ekipu "Glasa Srpske" intervju sa Dejanom Kelharom odveo je u sferu ekonomije, doduše povezane sa sportom, jer ipak je naš sagovornik dugogodišnji fudbalski internacionalac i čovjek koji je mnogo toga prošao u karijeri. Javnost na ovim našim prostorima pamti ga kao jednog od junaka povratka titule na "Marakanu" te 2014, nakon šestogodišnje dominacije Partizana. Iako je svega šest mjeseci nosio crveno-bijeli dres zauvijek će pamtiti Beograd i Srbiju. To, ali i iskustva iz Njemačke, Belgije, Poljske, Izraela, Turske, Azerbejdžana, Engleske, Austrije, te matične Slovenije učinili su ga kompetentnim da priča o mnogim temama, pa i onim ekonomskim. Uz to može da se podiči i fakultetskom diplomom. Nekada sigurni štoper danas pokušava prenijeti neka svoja iskustva na mlađe fudbalere, u smislu kako najbolje investirati novac i ostaviti nešto istog i nakon završetka karijere.

- Nisam ostao kao trener ili agent u fudbalu, ali sam pomogao nekim prijateljima. Fokusirao sam se da završim fakultet, pa sam radio u firmi moga tasta. Radio sam u prodaji, sarađivao i sa Nijemcima kroz taj posao. Međutim, pored fudbala, uvijek me interesovalo nešto drugo, tačnije stvari iz ekonomije, kako od jednog evra napraviti dva ili tri. Nisam ja sad zaradio ne znam kakav novac u karijeri, ali sam ga znao uštediti. Danas to isto radim sa prijateljem, pokušavam mlade igrače naučiti kako najbolje uložiti pare, odnosno investirati. Recimo statistika u američkoj košarci kaže da nakon pet godina, poslije završetka karijere veliki broj igrača bankrotira. Ne znači da nema više para, već ne može da živi istim stilom života kao tokom karijere kada je zarađivao 100-ine miliona. Mlad igrač treba da je svjestan da sa 35 i kasnije neće imati više ta primanja - istakao je Kelhar.

GLAS: Šta bi Vi, onda, savjetovali mladim fudbalerima?

KELHAR: Gledajte, nema veze koliko čovjek zarađuje, nas dvojica uvijek možemo jesti isto. Suština je da svoj nivo života, kroz karijeru, uvijek držiš istim. Daj Bože da nastaviš tako i poslije karijere. Ali uvijek moraš imati prave ljude oko sebe, to je najbitnije. I da danas, kad zarađuješ puno ulažeš u pametne stvari. Bar kod nas država nije napravila to da imamo svi istu penziju, iako svi plaćamo isti porez. Jedan sportista nema 40 godina dugu karijeru. To država mora da niveliše, da ja platim manje državi, jer kraće radim od prosječnog radnika ili da se osnuje neki fond kojim država pomaže bivše sportiste.

Investicione ideje

GLAS: Po Vašem mišljenju, u šta je najbolje da mladi igrači investiraju?

KELHAR: Mnogi moji saigrači nisu bili svjesni, da tako kažem, da će sutra završiti karijeru. Za razliku od njih mladi danas razmišljaju šta će biti sutra. To me je prijatno iznenadilo. Idu, ulažu, štede. Evo ja, baš prodajem stan jer malo donosi. Imaš neke stvari koje donose više. Neko se obogatio ulazeći u svijet kripto-valuta. Ne predlažem to, ali zašto ne, igraj se...Recimo nije loše ni oročiti novac. Taj novac je siguran. Neko napravi kuću, pa je proda. Najbolje je od svega pomalo. Najlošije što jedan fudbaler može da uradi, eto pošto sam iz fudbala rekao sam fudbaler, je da kupuje silne automobile. I najbitnije je da se okružiš pravim ljudima, moraš gledati ko su ti prijatelji. Kad imaš velike pare, svi se javljaju, onda imaš previše prijatelja, a to nije realno.

GLAS: Jeste li oduvijek tako razmišljali, šta raditi poslije karijere?

KELHAR: Svugdje pomalo sam prikupljao iskustvo. Uvijek sam se plašio šta ću raditi sutra, kada prestanem da igram fudbal. Stalno sam o tome razmišljao. Volim da kažem, kad si Kristijano Ronaldo, teško je, jer on ne može normalno da sjedi, pije kafu...A kad si neko kao što sam bio ja, teško je jer nemaš taj kvalitet da dobiješ veliki ugovor na tri, četiri godine. Ja sam uvijek mogao da igram drugu slovenačku ligu, kao moji prijatelji, ali sam malo odskočio, imao sam tu sreću. Možda ne toliko zbog kvaliteta, ali se poklopilo. Na kraju uvijek dođe sve na svoje. Imam dvoje djece i stalno im pričam: "Nije fora da si danas dobar, bitno je da imaš kontinuitet i doćeš na svoje".

GLAS: Ima raznih izazova u karijeri.

KELHAR: Da, recimo potpišeš  ugovor na godinu, dvije i tu si, ali šta kad se promijeni sportski direktor ili trener, koji te je doveo? Tjeraju te, nemaš mira. Potrebno je dugoročno gledati, razmišljati.

Zvezda za sva vremena

GLAS: Hoćemo li malo o iskustvu iz Beograda, Crvene zvezde? Kako sad gledate na sve?

KELHAR: Svi znamo gdje je danas Zvezda. Tada nije to bilo to, ali Zvezda je Zvezda. Tek danas sam svjestan u kojem klubu sam igrao. Najviše me oduševilo, što Zvezda vodi računa o svojim bivšim igračima. Recimo meni je ovdje problem kada treba da nabavim karte za neke utakmice, za moje prijatelje, ali Zvezda o tome vodi računa. Veličina kluba je u manirima. Ja živim u Celju, pa imam problem da dođem do karata za mečeve Celja. A recimo jedan prijatelj je htio da ide u Beograd, na utakmicu Zvezda - Barselona i zove me, kaže da nema, odnosno da ne može da nađe karte za taj meč. Zamolio me je da nazovem ljude u Zvezdi, da to rešim. Samo ću vam reći da su mi ljudi iz Zvezde dali četiri karte, još te klub ugosti, ma sve što treba, pozovu te i na meč omladinaca u Ligi šampiona, ma sve...Još me medijski preko Zvezda TV-a ispoštuju, a to govori o veličini kluba - to puno znači. Mi to nemamo ovde, to je bar moje mišljenje.

GLAS: Koliko je, iz vašeg iskustva, "težak" crveno-bijeli dres?

KELHAR: Kad igraš u Zvezdi, kao mlad igrač, to je ogroman pritisak. Poslije, gdje god odeš lako ti je, makar to bio recimo Totenhem. Što se mene tiče, bilo je teško zbog rezultatskog pritiska, ali nisam bio svjestan šta znači igrati za taj klub. Ostalo mi je u sjećanju kada je jednom u karantin, pred neku utakmicu, došao Džaja (Dragan Džajić) i rekao nam: "Momci, slušajte, vi ste već dobili ovu utakmicu, jer svi žele da budu na vašem mjestu i nose dres koji vi nosite. Kad obučete taj dres vi već tada imate određenu veličinu, poštovanje protivnika, koji je poražen već u tunelu". Naježio sam se i stvarno, kada sam poslije ušao u tunel i stajao pored igrača rivala, vidio sam im taj strah u očima. Tad sam malo spoznao za koji klub igram, ali tek danas, iz ove perspektive i sa ovim iskustvom sam svjestan i vidim šta je Zvezda, koliko je to veliki klub i uvijek ću biti ponosan što sam nosio taj dres.

GLAS: Ta sezona 2013/2014 ovjekovječena je dokumentarnim filmom "Naša Zvezda prva(k) ponovo".

KELHAR: Da, dugo smo ga čekali, taj film sam gledao ženom prvi put, i su mi suze išle na oči. Nevjerovatno i prelijepo iskustvo nosim iz Beograda.

Od beogradskog sunca do "sumraka" u Šefildu

GLAS: Crvena zvezda i Šefild Venzdej, možete li povući paralelu kada je u pitanju Vaša karijera.

KELHAR: Kad sam dobio Slavetov poziv znao sam šta se od mene očekuje. Bio sam u Azerbejdžanu, nisam pola godine ni igrao. U Beogradu sam se vratio u život, ali sam se ugasio u Šefildu.

GLAS: Šta je krenulo po zlu u Engleskoj?

KELHAR: Došao sam gore na poziv trenera. Kad sam stigao, poslije Beograda, za mene je to bilo kao za***ancija. Dobro sam se slagao sa Glenom Lovensom, koji je bio i dugo godina kapiten Seltika. Međutim, nedjelju prije početka prvenstva sam pokidao ukrštene ligamente u prijateljskoj utakmici protiv Njukasla. Ta priča se brzo završila, pa sam otišao u Ljubljanu. Tu sam uzeo još jednu titulu i završio karijeru. 

Trener

GLAS: Da li ste razmišljali da uplovite u trenerske vode?

KELHAR: Nisam nikad razmišljao da budem trener, možda nekad da malo radim s klincima. Ne može svako ni biti trener. Kao igrač sam bio izložen stresu, ne želim to ponovo iskusiti. Želim da uživam sa porodicom.

Anegdote

GLAS: Još pamtite anegdote iz Beograda.

KELHAR: Neću zaboraviti kada sam došao, kada su mi rekli, dan prije utakmice da me novinari čekaju na terenu...Bilo je dosta za***ancija, bili smo odlična grupa. Skoro sam bio u Beogradu sa Nenadom Milijašem, Draganom Mrđom, popili smo kafu, divna su to prijateljstva. Mi smo imali veliko srce, svi, kao ekipa. Nismo imali sve uslove, ali ljudi nas poštuju zbog svega što smo dali.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.