100 godina FK Borac: Klub smisao života

BANjALUKA - Slavu Fudbalskog kluba Borac širom bivše Jugoslavije, Evrope i svijeta najviše su pronijeli njegovi igrači i treneri.

Tokom 100 godina uspješnog postojanja i rada hiljade fudbalera i desetine trenera prodefilovalo je kroz klub. Svi oni ostavili su svoj trag u njemu i dali lični pečat u svim utakmicama koje su odigrali.

Ipak, samo određena nekolicina njih ostavila je dublje tragove u istoriji pa se o njihovim nastupima, kao i odnosu prema dresu, i dalje govori sa sjetom među onima kojima su crveno-plave boje bliske srcu.

Legende kluba teško je pobrojati. Period od jednog vijeka dosta je dug i svaka generacija iznjedrila je svog velikana ili više njih. Šampionske generacije uvijek su imale nekoliko vedeta koji su bile "u prvom planu", ali bilo je i onih koji su "iz drugog plana" pisali istoriju ekipe.

"Glas" je kontaktirao sa velikanima kluba i pokušao da dočara šta Borac predstavlja onima koji su igrali za njega, vodili ga sa klupe, pisali o njemu i navijali za njega.

Dragan Kime Marjanović

- Meni je Borac život i sve na svijetu. Faktički sam 50 godina u Borcu, kao igrač deset godina sam bio u klubu, poslije kao trener, a iz Borca sam otišao i u penziju. Nema dalje. Pamte me po golovima "makazicama". Jedan od najdražih takvih golova sam dao 1975. godine u Osijeku. Poslije tog gola, na "Koševu", dao sam jedan intervju. Bio je "ružan", zato poslije toga i ne pričam za medije. Rekao sam tada dao sam gol, Ratomir Dujković je bio na "krivoj" nozi i to je bilo to.

Muhamed Ibrahimbegović

- Borac je za mene oduvijek bio više od kluba. Uvijek sam ga posmatrao kao dio svoje porodice, koju sam često zapostavljao upravo zbog njega. U njemu sam proveo najljepše godine života, neke od najljepših, ali i najtužnijih trenutaka u životu. Borac je sinonim ne samo za sport, već i za pravo drugarstvo i prijateljstvo, koje traje do kraja života.

Zoran Smileski

- Borac je simbol Banjaluke. U njemu sam proveo sjajne godine kao igrač i trener i taj period je bio fantastičan. Posebno pamtim doček kada smo 1970. godine ušli u Prvu ligu Jugoslavije. To je uspomena dok sam živ. Takođe osvajanje Mitropa kupa u nemogućim uslovima 1992. godine, a pamtiće se i poraz u finalu Kupa od Hajduka. Razočaran sam što nisam dobio pozivnicu za Akademiju povodom 100 godina kluba, ali 550 mečeva za moj Borac kao igrač i više od 100 godina kao trener, kao i najljepše uspomene.

Damir Špica

- U Borcu sam igrao 11 godina, a to nije malo. Dao sam Borcu puno, a i meni je Borac dao isto puno. To je jedna neraskidiva veza. To je sigurno osvajanje Kupa Jugoslavije sa mojim saigračima, koje i dan-danas svi, kao i naši navijači pamtimo do detalja.

Stojan Malbašić

- Za mene Borac znači nešto najveće u životu. To je klub u kojem sa odrastao, u kojem sa živio i radio pa i ostario. Klub u kojem sam bio praktično sve, od igrača, trenera, sportskog direktora, direktora, predsjednika, predsjednika Skupštine. Dok sam živ i zdrav, biću uz Borac. On je za mene simbol poštovanja i moj život.

Božur Matejić

- U Borcu sam proveo najljepše godine karijere. Najveći uspjesi ostvareni su u tom periodu i to su uspomene koje ću pamtiti čitav život. Dva meča će ostati vječno upisana u istoriji kluba i naših navijača. To su svakako osvajanje Kupa Jugoslavije kada smo u finalu savladali veliku Crvenu zvezdu, a zatim i legendarni meč protiv Proletera, kad smo izborili plasman u Prvu ligu Jugoslavije. Tih penala se često sjetim, kao i sreće koju smo donijeli Banjaluci.

Milorad Bilbija

- Borac je za mene druga kuća i to ona u kojoj sam praktično proveo dvije trećine svog života. Svaki moj dan i danas je u vezi sa klubom i najveći do mog života je vezan za klub. Donio mi je mnogo sreće i lijepih trenutaka u životu i želim da moj voljeni klub na najljepši način proslavi 100. rođendan, ali i da dočeka još brojne jubileje u budućnosti.

Amir Durgutović

- Velika je stvar dočekati 100. rođendan. Imao sam ludu sreću da dočekam 100. rođendan Zvijezde Gradačca pa 100. rođendan Borca iz Šamca, evo sad i mog Borca. Posebno pamtim osvajanje Kupa maršala Tita i plasman u jedinstvenu Drugu ligu, jer smo se "ugurali" u posljednji čas, kao sedmi. To mi je ostalo u sjećanju. Igrali smo sa Jedinstvom iz Brčkog. Bilo je 1:0 za nas, dva minuta prije kraja. Njihov igrač prošao je i Tonču Jakovljevića, imao je prazan gol... Odakle se Milorad Bilbija pojavio to mi je i danas misterija, pet metara je letio kroz vazduh, izblokirao šut i poderao kopačku. Dugo, dugo je čuvao tu kopačku kao suvenir. Možda je i danas ima.

Vlado Jagodić

- Borac je moja druga kuća. Ostvario mi se dječački san da budem fudbaler u jugoslovenskoj ligi. Poslije toga sam skoro dvije trećine života proveo u klubu u svim ulogama. Borac mi je pružio priliku da igram fudbal na vrhunskom nivou. Sedam godina igranja, dva mandata po godinu dana kao sportski direktor sa osvojenim titulama, četiri godine pomoćni trener i pet puta šef stručnog štaba sa 109 zvaničnih utakmica na klupi Borca je nešto čime se mogu pohvaliti i ponositi. Ujedno smisao života dječaka koji je maštao da bude u ozbiljnom fudbalu je ispunjen. Pet puta biti šef stručnog štaba sa osvojenom titulom i sa četiri kupa je nešto što je udarilo pečat mojoj trenerskoj karijeri.

Vinko Marinović

- Borac meni predstavlja sinonim za fudbalsku, ali i trenersku afirmaciju. Naravno i jedno i drugo je počelo u Kozari, ali sam pravo iskustvo stekao igrajući i trenirajući Banjalučane. Kao igrač sam iz Borca otišao u Crvenu zvezdu, potom u Belgiju, a kao trener sam sa Gradskog stadiona stigao u Zrinjski, kasnije i u Sarajevo, sa kojima sam osvajao titule, a sve sam to začinio sa još dva šampionska pehara, radeći kao trener "crveno-plavih". Sve to u meni budi velike emocije, tako da sam pomen Borca za mene predstavlja veličanstven osjećaj.

Stojan Vranješ

- Borac je za mene više od kluba. To je porodična tradicija koja traje decenijama i koja se prenosi s koljena na koljena. Od malih nogu sam učen da je Borac ponos grada i moj dječački san je bio da jednog dana igram za Borac. Kada se to ostvarilo, sanjao sam pobjede i trofeje, a na kraju sam uspio da dođem i to tog cilja. I dan-danas se, poslije toliko godina, naježim se svaki put kada dođem na Gradski stadion i kada istrčim na teren. To je posebna emocija koja ne može da se opiše i koju čovjek može samo da osjeti. Borac je za mene i ljubav i život, a tako će biti zauvijek.

Darko Ljubojević

- Borac je temelj mog sportskog života. Klub iz rodnog grada u kojem sam ponikao i započeo prve korake, tako da ga volim od djetinjstva. Formirao i edukovao me u fudbalskom i životnom smislu, tako da Borcu mnogo dugujem. Sto godina je veliki jubilej kojim se ne može pohvaliti mnogo klubova sa ovih prostora. Posljednjih godina Borac je postao vrlo ozbiljan klub i ovo su vremena kada je u najboljem stanju. Stalno je u vrhu, osvaja titule, takmiči se u Evropi i sve to zahvaljujući ljudima koji ga vode pravim putem. Borac i Banjaluka su to zaslužili i samo neka potraje.

Branislav Krunić

- Borac je najveći klub i brend Republike Srpske po svim parametrima... Po organizaciji, rezultatima i navijačima. Čast mi je što sam bio dio Borca u više uloga. Kao igrač osvojio sam titulu i bio sam sportski direktor, ali u to vrijeme klub se nalazio u teškoj situaciji, skoro pred gašenjem. Srećom, pojavila se jedna pa druga uprava koje su dovele klub na vrh i on je postao najbolji u BiH. Lično, srećan sam i zadovoljan što sam dio Borčeve stogodišnje tradicije.

Jovo Šmanja

- Borac mi mnogo znači jer sam skoro deceniju proveo u njemu. On za mene predstavlja porodicu pa tek onda klub koji je najveći na ovim prostorima. Ima posebno mjesto u mom srcu. San svakog dječaka koji šutne loptu je da zaigra u Borcu, a posebno dječacima iz manjih mjesta poput mog Šipova to je bila misaona imenica. Ipak, meni se to ostvarilo. U Borac sam došao 1999. godine sa pokojnim kumom Predragom Divljakom, kada je klub bio kao kula od karata pri samom rušenju. Srećom, to je iza nas i sada je situacija stabilna. Nije mala stvar održati klub 100 godina na našim prostorima gdje se suočavamo sa brojnim nedaćama.

Miroslav Stevanović

- Taj kup sa Borcem vječno ću pamtiti, to mi je bio prvi osvojeni trofej u karijeri. Slavlje je bilo nezaboravno, bili su sa nama i naši navijači. Tih šest mjeseci u Borcu su mi bili odskočna daska za nastavak karijere. Banjaluka me je takođe oduševila kao grad i uvijek ću ga pamtiti po lijepom.

Saša Kajkut

- Borac je za mene način života. U njemu sam započeo i završio karijeru te se četiri puta vraćao u klub nakon svake neke pauze. U njemu vidim svoje djetinjstvo, tu sam odrastao, bez matura, ekskurzija, jer je samo fudbal bio u prvom planu. Ogromna je stvar to što klub slavi 100 godina. Malo koji klub se može pohvaliti time, pogotovo kod nas, gdje su bile velike istorijske transformacije. Klub je sve to prebrodio i uspješniji je nego ikada pa grad i navijači uz sve one koji su dio njega moraju da budu ponosni.

Marko Maksimović

- Od malih nogu Borac je bio moja druga kuća. To je bila moja prva ljubav. Odrastao sam u Borcu, ispunio sam neke životne ciljeve i kao trener i kao igrač. I u jednoj i u drugoj ulozi sam sa klubom bio šampion. To su trenuci koji se ne zaboravljaju i ostaju u sjećanju cijeli život. Kada god prolazim kraj stadiona, obuzmu me emocije, baš kao i na pomen Borca. Jednostavno, Borac je bio i ostaće neraskidivi dio mog života.

Vladan Grujić

Jako je teško ukratko objasniti šta mi znači Borac. To je moja vječna ljubav, dio života na koji sam izuzetno ponosan. Bilo je uspona i padova, ali ostale su najljepše uspomene. Rođen sam u ovom gradu, 1988. godine sam prvi put otišao na Gradski stadion, cijeli moj život je u vezi sa "crveno-plavim" klubom, tako da sam ponosan što sam nosio njegov dres.

Vule Trivunović

- Kao dijete koje je odrastalo u ratnom vihoru mogu slobodno da kažem da je Borac u tom periodu bio jedna od rijetkih svijetlih tačaka. Sa Borcem sam osvajao kup, titule, kao trener uveo klub u Premijer ligu. Borac je za mene smisao života, jer je u mojoj kući praktično sve u vezi sa ovom riječju. Sad moj sin trenira u Borcu, bratov sin igra u RK Borac, tako da nam porodično ova riječ puno znači. Znači nam ljubav, emocije zadovoljstvo, a Borac je ponos svih nas.

Srđan Grahovac

- Za mene Borac predstavlja način života i identitet. Borac me izgradio i kao igrača i kao čovjeka. Već 26 godina sam na stadionu i teško je opisati riječima koliko volim i koliko sam ponosan na naš klub. Vjerujem da najbolje tek predstoji i da ćemo ispisati još ljepše stranice istorije našeg kluba. Kao djetetu kluba i kao nekome ko je odrastao na Gradskom stadionu i u Banjaluci ogromna je čast, privilegija ali i obaveza biti kapiten našeg Borca. Naročito u ovoj godini, kada klub slavi vijek postojanja. Naravno da sam zbog toga svega u ovoj istorijskoj sezoni osjećao i dodatni pritisak, jer svi smo se željeli da našem klubu i navijačima podarimo titulu za stogodišnjicu. Čuvajmo, njegujmo i volimo naš klub, jer je naš, gradski i za nas je najbolji na svijetu.

Asmir Avdukić

- Borac je najvažniji klub u mojoj karijeri. Od prvog dolaska u Borac sve je bilo fantastično. U prvoj godini je osvojena titula šampiona. Zatim smo igrali kvalifikacije za Ligu šampiona. Tokom boravka u klubu bilo je puno više lijepih uspomena od onih loših. Svaki trener i generacija su imali nešto posebno. U Borcu sam postao i reprezentativac i kruna svega je odlazak na Svjetsko prvenstvo. Borcu želim sve najbolje za rođendan i da bude još bolji.

Vladan Danilović

Borac za mene nije bio samo klub - bio je čast, odgovornost i ponos. Imao sam privilegiju da nosim dres, ali i kapitensku traku, što ću zauvijek smatrati jednim od najvećih uspjeha u karijeri. Zahvalan sam što sam imao priliku da budem dio Borčeve priče. Borac se ne zaboravlja. Jednom Borac, uvijek Borac.

Milorad Dodik, predsjednik Organizacionog odbora

Fudbalski klub Borac iz Banjaluke dokaz je upornosti i istrajnosti. Borac je zaista riječ koja traje, kao što traje Banjaluka, Republika Srpska. Nema uspjeha ako ljudi oko kluba ne žive za njega. Uvijek imate mnogo odricanja da bi klub bio uspješan. Bez navijača koje Borac ima teško bi bilo išta ostvariti

Vico Zeljković, predsjednik FS BiH i FS RS

Borac je emocija, vjera, pripadnost. Ovih 100 godina nije samo jubilej, nego vijek ideje, upornosti, borbe. Borac je karakter ovog grada, simbol Banjaluke i Republike Srpske. Za mene je jubilej posebno emotivan, zato se sa velikim poštovanjem poklanjam svim generacijama Borca, svima koji su prošli kroz klub. Ko obuče crveno-plavi dres, nikada ga više ne skine, bez obzira na to kakve nedaće ga zadese.

Zvjezdan Misimović, predsjednik kluba

Za ovih 100 godina naš klub je postao nadaleko čuven, zasluga je to mnogih koji su pokazali da je u životu važno biti Borac. Fudbal traži odricanja, ali uvijek nagradi one koji istraju na putu do cilja. FK Borac nikada nije pognuo glavu i ustuknuo. Bilo je teških dana, ali ništa ga nije slomilo i neće slomiti! On je simbol prkosa koji prožima krajiške gene. Borac je sačuvao identitet. Na prošlost smo ponosni, sada gledamo u budućnost.

Željko Tica, novinar

- Fudbalski vijek, kako to jako, moćno zvuči. A, naš Borac, klub naše i mladosti i starosti, klub naše ljubavi, doživio je da proslavi 100. rođendan. Borac je Banjaluka, Banjaluka je Borac. Borac nije kao Real Madrid, nije ni kao Mančester junajted, a ni kao Pari Sen Žermen, on je nama, koji smo uz njega rasli, stasavali, starili, mnogo više. I mnogo draže. To je ljubav, ponos, tradicija, istorija. To je najljepša fudbalska priča, koja traje decenijama, to je priča o trofejima fudbalerima, entuzijastima, golovima, radostima, pobjedama, porazima suzama i tuzi. I tu nije kraj, nastavak slijedi. Zato oni koji srcem i dušom pripadaju Borcu mogu da se na minule decenije osvrnu sa ponosom, a onima koji dolaze klub je, kao svetionik osvijetlio put kojim treba da nastave dalje.

Slavko Basara, novinar

- Borac je simbol borbe, prkosa i trajanja našeg naroda na ovim napaćenim prostorima i perjanica Republike Srpske. Zbog toga i jeste izložen svakojakim udarima, pogotovo iz Sarajeva, a dok je živog Borca, biće i ovdašnjeg identiteta. Malo ko se sjeća da je trofej Mitropa kupa u Fođi 29. maja 1992. godine Borac osvojio kao posljednji jugoslovenski klub u Evropi, a ujedno je ponio i barjak novoformirane Republike Srpske. To je odredilo kasniju sudbinu kluba sa kojim se vezivao identitet krajiškog naroda.

Dragan Šutvić, novinar

Jubilej ima nemjerljiv značaj, jer sam odrastao uz ovaj klub, gledajući utakmice, kako na domaćem terenu, tako i na gostovanjima. Moji novinarski počeci su isto u vezi sa Borcem, koji je za mene način života, ali i stvar ličnog i lokalnog identiteta. Istražujući istoriju kluba i radeći klupsku monografiju prethodnih godina, zajedno sa Vladimirom Šutvićem i Danilom Zecom, imao sam priliku da se još dublje upoznam sa klupskom istorijom i tradicijom. Više nego ikada shvatio sam o kakvom se velikanu zapravo radi i koliki je "teret" zapravo navijati za Borac. Nije uvijek lako, ali je slatko.

Siniša Kotaraš, novinar

Drago mi je da Borac slavi ogroman jubilej, 100 godina postojanja i to pravi vijek, za razliku od nekih koji nastoje da navuku taj magični broj. Dobar dio života sam proveo na Gradskom stadionu i čast je što sam dio Borčeve porodice.

Borčev dres nosili su mnogi igrači sa strane i nisam čuo da je neko od njih pričao loše. Na to sam ponosan. Moram da spomenem dvojicu ljudi koji su proslavili klub, a koji su na mene ostavili sjajan utisak. To su Dževad Kreso i Marijan Jantoljak. Razgovor s njima me je učvrstio u namjeri da se bavim ovim poslom.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.