Postoji li Evropa trideset godina od ujedinjenja Njemačke: Pod kišobranom Brisela stvoreno novo carstvo

Veljko Zeljković
Postoji li Evropa trideset godina od ujedinjenja Njemačke: Pod kišobranom Brisela stvoreno novo carstvo

Francuski predsjednik Fransoa Miteran, u jednom od svojih privatnih razgovora sa Margaret Tačer početkom 1990. upozorio je britansku premijerku da bi ponovnim ujedinjenjem Njemačka došla do više uticaja na evropsku politiku i ekonomiju, nego što je Adolf Hitler ikada imao. Vrijeme je pokazalo da je bio u pravu.

Njemačka trideset godina nakon ponovnog “srastanja” koje je zvanično zaživjelo 3. oktobra 1990. predstavlja najmoćniju i najuticajniju državu u Evropi. Jednostavno, Evropska unija koja je u početku služila kao kišobran za ratom podijeljenu Njemačku, danas se ne može zamisliti bez ove države. Međutim, i danas, baš kao prije 30 godina, mnogo je pitanja i dilema. Jedno od njih jeste i da li je proces koji je započeo rušenjem Berlinskog zida završen, te da li su ekonomske i kulturološke razlike između “zapadnjaka” i onih sa istoka vremenom prevaziđene? Šta je to što i danas muči generacije odrasle u nekim istočnonjemačkim gradovima, te koji su razlozi što u tim područjima danas “cvijeta” neonacizam? I na kraju, pitanje svih pitanja, da li ovako moćna Njemačka u jednom trenutku može pokazati i svoje  “drugo lice”?

Iz prve ruke

Njemački politikolog i istoričar Klaus Šreder, povodom ove godišnjice, upozorio je kako građani zapadnog dijela zemlje i dalje ne shvataju mentalitet istočnih Nijemaca. Kako je istakao problem predstavlja i to što se Osi, kako na zapadu podrugljivo nazivaju svoju istočnu braću, plaše stranaca i promjena. Taj strah, kako je istakao,  prisutan je i kod mlađih generacija, koje čak i ne znaju kako se nekada živjelo u DDR-u.

Prema riječima Aleksandra S. koji već godinama živi i radi u Njemačkoj, više od 25 godina, ostaci prošlosti i danas su prisutni u ovoj državi. Ističe kako se to prije svega osjeti u “klasnim” razlikama, mentalitetu i poimanju života. 

- Zaokret je za mnoge istočne Nemce značio prije svega nezaposlenost. Zapad koji je nekada izgledao kao raj, pokazao se kao surovo kapitalističko društvo. Idealna slika je vrlo brzo izbledela. Istok i zapad Nemačke su i dalje podeljeni po ekonomskim i društvenim pitanjima. Gradovi Drezden i Lajpcig su obnovljeni i privukli su nove kompanije, ali se ruralni istočni regioni još nisu oporavili. Ni obećanja o jednakom standardu se nisu ostvarila. Plate na istoku su i dalje značajno manje od onih na zapadu - kaže Aleksandar.

Objašnjava kako je osjećaj ponosa i uspjeha i danas upadljivo odsutan na istoku. Sve je jače osjećanje da je dugi proces približavanja ne samo stao, već da se preokrenuo.

- Danas Nemci na istoku i zapadu ne samo da različito glasaju, oni i misle drugačije, pa i osjećaju. Strepnje istočnih Nemaca poslije gubitaka poslova, nesnalaženja u novom zapadnom sistemu i velikog egzodusa stanovništva s istoka na zapad, došle su do izražaja tokom migrantske krize kada su se mnogi žalili da država umesto da reintegriše istočne Nemce daje izdašne beneficije migrantima - objašnjava Aleksandar.

Podjele i razlike

Na ove podjele upozorava i profesor istorije na Filozofskom fakultetu u Banjaluci Slavojka Beštić-Bronza navodeći kako je

Njemačka u posljednje tri decenije uložila nekoliko stotina milijardi evra u podizanje nivoa infrastrukture i životnog standarda na prostoru svojih “novih” sjeveroistočnih pokrajina, ali su razlike u tom kontekstu i dalje ostale prilično velike.

- Nedostatak finansijskih perspektiva je ključni razlog što se nekoliko miliona stanovnika bivše Istočne Njemačke preselilo na prostor zapada. Na taj način je ta spirala različitosti dodatno produžena i produbljena. Proces izjednačavanja na tom planu će i dalje biti mukotrpan i neizvjestan. Pored toga, ruralni prostori Saksonije i drugih istočnih pokrajina su tradicionalno izolacionistički nastrojeni. Tako se stvara naizgled paradoksalna situacija da najveću netrpeljivost prema strancima, a generalno i promjenama, pokazuju upravo one oblasti gdje stranaca gotovo da nema i gdje su promjene zbog ekonomije ustvari najviše potrebne. To će rezultovati samo još većim zaostajanjem tih izolacionistički nastrojenih oblasti, koje su površinom male i relativno rijetko naseljene - kaže ona.

Na ove podjele upozorava i bivši ambasador Srbije u Njemačkoj Ivo Visković, navodeći kako su one najprimjetnije u distanci koju zapadni Nijemci imaju prema onima sa istoka. Kako je rekao, ostalo je neko ukorijenjeno shvatanje da su oni manje obrazovani, manje skloni kulturnim običajima koji se gaje na zapadu, te da su ekonomski manje sposobni od “zapadnjaka”.

- Oni čak svoje sunarodnike sa istoka uvredljivo nazivaju Osi - kaže Visković.

Srpski karijerni diplomata Vladislav Jovanović smatra kako  nije jednostavno živjeti 50 godina u jednoj komunistički organizovanoj zemlji, izolovanoj od ostatka svijeta, a onda se probuditi u drugoj, sasvim drugačije uređenoj državi.

- U Zapadnoj Nemačkoj je sve bilo fokusirano na pojedincu, a na istoku na kolektivu. I to se na neki način zadržalo i do danas u glavama pojedinih istočnih Nemaca -  pojašnjava Jovanović.

I ekonomista Branko Dragaš smatra kako su ove podjele unutar samog njemačkog društva i dalje prisutne, te da se u pojedinim slučajevima radi o potpuno dva različita svijeta.

- To se vidi na gotovo svakom koraku. Između ljudi postoji velika i nepremostive razlike - navodi Dragaš. 

Uspon carstva

I pored svih ovih negativnih stvari oko ponovnog “srastanja”, Njemačka je uspjela da za vrlo kratko vrijeme postane jedna od najjačih evropskih država. Prema riječima profesora međunarodnog prava sa Fakulteta političkih nauka u Kragujevcu, Radovana Vukadinovića, Njemačka je na najbolji mogući način iskoristila svoju poziciju unutar EU.

- Ona je  pod tim evropskim kišobranom, uspela da se vrati na političku scenu sveta. Ulazak Zapadne Nemačke u ovu organizaciju joj je omogućio da dobije sve ono što je izgubila u ratu i nakon što je blokovski podeljena. Drugi istorijski prelomni momenat je bio Mastriški sporazum iz 1992. Nemačka je nakon toga značajno uspela da ojača svoju privredu, ali i svoj politički položaj. Vrlo brzo se pokazalo da Evropska unija sa dve Nemačke ili jednom ujedinjenom, nisu iste organizacije - rekao je Vukadinović.

Slično mišljenje imaju i diplomate Visković i Jovanović, ali i ekonomista Dragaš, navodeći kako je nakon ujedinjenja ova država vrlo brzo postala svjetska sila.

- Nemačka? To je Evropska unija! Ako bi se nekada i desilo da ona napusti sve to, poput Britanije, ni ove zajednice ne bi bilo više. Od nje ne bi ostalo ništa. I toga su Nemci svesni - kaže Jovanović, dok Dragaš dodaje kako, za razliku od nekog ranijeg perioda, vlasti u Berlinu sada novcem osvajaju Evropu.

Kako kaže Njemačka je 1990. ostvarila ono što je bio Hitlerov san. A onda su iskoristili EU za svoj privredni razvoj i ekonomsko pokoravanje Evrope. Ta moć danas je počela da zabrinjava ostatak svijeta. Kroz istoriju, u nekoliko navrata, pokazalo se kako velika i ujedinjena Njemačka može da bude nepredvidiva i opasna. A koliki je taj strah od tog drugog lica nekada bio možda se najbolje može vidjeti iz jedne od anegdota vezanih za bivšeg britanskog predsjednika Vinstona Čerčila. On je navodno svojim saradnicima jednom prilikom rekao kako ga ujutro mogu probuditi samo u dva slučaja. Prvi - ako se desi Treći svjetski rat, a drugi ako se ponovo ujedini Njemačka.  I bivši francuski predsjednik Miteran ostaće upamćen po svojoj izjavi kako Njemačku toliko voli da je sretniji kada su dvije na evropskom kontinentu.

Krah EU i evra

Već 30 godina to nije tako. Svi sagovornici “Glasa Srpske” su manje-više saglasni da se istorija može teško ponoviti. Naglašavaju da ne treba zanemariti pojavu sve većeg broja neonacista i desničarskih pokreta u ovoj zemlji, ali i da te snage nemaju veliku moć.

- Ekstremizam gotovo da postoji u svakoj zemlji. U Nemačkoj je “desničarstvo” pustilo korene tokom nacionalnog socijalizma i ta energija i danas postoji. To je neka vrsta nostalgije za pokazivanjem moći - kaže Jovanović.

I istoričarka Beštić-Bronza naglašava kako bez obzira na sve strahove, prethodnih 30 godina nas je u potpunosti uvjerilo u činjenicu da ova zemlja nema nekih  osvajačkih pretenzija. Kako je istakla na tom planu ne treba očekivati nikakve dalje promjene, odnosno “dovršavanja”.

- Početak devedesetih godina bio je obilježen određenim strahovima u Poljskoj i Čehoslovačkoj da će Njemačka tražiti reviziju granica uspostavljenih nakon Drugog svjetskog rata, te da će pokrenuti neki novi “Prodor na istok”. Ali danas je vidljivo da Njemačka ima probleme da naseli i svoje sjeveroistočne oblasti, te da nema nikakve osnove da se smatra kako joj je potreban nekakav dodatni “životni prostor” - rekla je ona.

Njoj je, objasnila je, potreban samo prostor koji joj je otvorila Evropska unija, a u kojem oni danas vedre i oblače.

Kako će Njemačka izgledati u budućnosti? Dragaš nema dilema. Upozorava kako ekonomske prilike u ovoj zemlji nisu ni približno sjajne koliko se pokušava prikazati. Da je tako, kaže on, može se vidjeti i iz nedavno objavljenih finansijskih rezultata Bundesbanke.

- Objavljeni su podaci kako je ova banka u minusu od čak 110.000 milijardi evra. Šta to znači? Nemački razvoj je falsifikovan lažnim evropskim evrima. Verujem da će uskoro doći do otrežnjenja i suočavanja sa realnošću. Zbog toga očekujem raspad EU i krah evra. Za Nemačku se ne bojim, oni već imaju spremne “dojče marke” - zaključio je Dragaš.

Zeleno svjetlo

U novembru 1989. godine, a nakon rušenja Berlinskog zida, tadašnji kancelar Helmut Kol predstavio je program “10 tačaka”, koji je trebalo da posluži kao “podloga” za ujedinjenje Zapadne i Istočne Njemačke. U tom trenutku Pariz, London i Moskva nisu bili baš spremni da na karti Evrope vide veliku Njemačku. Međutim, krajem januara 1990. došlo je do velikog preokreta i Sovjeti su dali zeleno svijetlo.  Prema posljednjim istraživanjima, gotovo dvije trećine Nijemaca i dalje vjeruje da ovaj proces nije završen. Čak 64 odsto anketiranih reklo je da su razlike u životnim uslovima još uvijek prevelike.

Margaret Tačer

Prisjećajući se svog službovanja u Berlinu, Visković kaže kako ne može da ne pomene i obilježavanje 20. godišnjice ujedinjenja. Kako kaže, “Nemci su uvek bili rezervisani prema Britancima, a pogotovo prema bivšoj premijerki Margaret Tačer koja je bila jedna od najvećih protivnica tog ujedinjenja”.

- Kad su pomenuli njeno ime svi prisutni Nemci su zazviždali, a onda i stavili prst na usta - kaže Visković

© AD "Glas Srpske" Banja Luka, 2018., ISSN 2303-7385, Sva prava pridržana