Ponosni čuvar blaga srednjevjekovne Srbije: Tvrđava u magli i danas odolijeva vremenu

GS
Foto: Agencije

Ostaci crkve koja je bila posvećena svetom Đorđu, zatim sedam kula, čija visina dostiže deset metara, te oko 20 metara visoka Don Žon kula, kao i ostaci nekadašnje cisterne za vodu, ali i pekare, dio su ovog srednjevjekovnog grada, koji dominira dolinom reke Ibar.

Izuzev regiona Raške, ali i dve patrijaršije, Žičke i Pećke, srednjevjekovna tvrđava u dolini Ibra čuvala je i dva značajna srednjevjekovna manastira.

Od nekadašnjeg Karanovca, danas Kraljeva je tvrđava Maglič udaljena oko 30 kilometara.

Iako ne postoje pouzdani podaci ko je i kada podigao ovo utvrđenje, dugo stitinak i široko 40-ak metara, poznato je da je 1337. godine prvi put srednjevjekovni grad Maglič pomenut u spisima.

Ostaci crkve koja je bila posvećena svetom Đorđu, zatim sedam kula, čija visina dostiže deset metara, te oko 20 metara visoka Don Žon kula, kao i ostaci nekadašnje cisterne za vodu, ali i pekare, dio su ovog srednjevjekovnog grada, koji dominira dolinom reke Ibar.

Mada je danas posjeta tvrđavi praktično nemoguća, budući da je most ovog utvrđenja urušen, Maglič ne prestaje da fascinira mnoge.

Magla je glavni "krivac" za naziv

Zbog magle koja se nerijetko nadvisuje iznad ovog srednjevjekovnog grada, tvrđava Maglič i dobija naziv, koji i danas nosi.

 

Počev od 1979. godine je upravo srednjevjekovni grad Maglič, odnosno njegovi ostaci, proglašen i zvanično spomenikom kulture od izuzetnog značaja. Dodatni značaj mu daje i činjenica da je u vrijeme srednjevjekovne Srbije imao naročito zaštitnu ulogu. Tim prije što se u blizini nalaze i čuveni manastiri iz tog perioda, Žiča i Studenica, koje mnogi posjećuju ukoliko se upute u taj dio naše zemlje, a za koje se smatralo da ih čuva upravo ovo utvrđenje.

I mada postoji nekoliko narodnih legendi u vazi sa nastankom ovog srednjevjekovnog utvrđenja, jedna se najčešće pominje i tiče se jorgovana u dolini reke Ibar.

Izuzev one u kojoj je glavni akter niko drugi do supruga srpskog despota Đurđa Brankovića, u narodu poznata i kao Prokleta Jerina, nerijetko se pominje i legenda o caru Urošu Prvom. Naime, da bi svojoj budućoj supruzi, Jeleni Anžujskoj omogućio da uživa u mirisima rodne Provanse, ovaj vladar je izdao naredbu da se duž toka rijeke Ibar zasade stabla jorovana.

O tome otkud jorgovani u dolini reke Ibar i zašto ih je toliko da s proljeća, svjedoči još jedna zanimljiva narodna legenda. Prema njoj, ostarjeli kralj Milutin je neposredno prije vjenčanja sa ćerkom tadašnjeg cara Vizantije, Andronika Trećeg, koja je u tom trenutku bila tek osmogodišnja devojčica, naredio sadnju stabala mirisnog jorgovana, a kako bi djevojčica bila srećna, piše B92.

Dolina rijeke Ibar domaćin je i vrlo znimljivim manifestacijama. Uz čuveni "Veliki spust", još jedna zanimljiva manifestacija je i ona, koja je simbolično nazvana „Dani jorgovana“.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.

© AD "Glas Srpske" Banja Luka, 2018., ISSN 2303-7385, Sva prava pridržana