Upoznajte „imljansku narodnu nošnju“

Prikupljajući podatke o narodnoj nošnji kneževskog kraja, dolazimo do značajnih informacija o vlašićkoj narodnoj nošnji – imljanskoj narodnoj nošnji, koja je široko bila rasprostranjena na području Imljana, Vlatkovića, Kobilje, Šišave, Mudrika, Vitovlja i Korićana.

Prema etnološko-folklorističkim istraživačkim podacima Zemaljkog muzeja, davne 1958.godine, prvi put se spominju nešto detaljniji opisi ove narodne nošnje, osvrćući se na teritorijalnu rasprostranjenost i detaljniji opis muške i ženske nošnje. Već tada se naglašava da rijetko koja oblast u Bosni je imala jedinstvenu i izrazitu nošnju na tako širokom području kao što je to ovdje slučaj. Austrougarska okupacija, razvoj kapitalizma i industrije, imali su malo uticaja na promjene u razvoju imljanske nošnje. Osnovna karakteristika imljanske nošnje da se u izradi iste nije koristio fabrički materijal sve do drugog svjetskog rata. Narod je u ovim oblastima sam pripremao materijale i to: konoplju, lan, vunu i kožu. Tek poslije drugog svjetskog rata nastaju znatnije promjene.

Razlikuju se dva tipa ove nošnje i to stariji tip i noviji srednjebosanski tip imljanske narodne nošnje, piše „Kneževo na dlanu“.

Izvorne originalne primjerke imljanske narodne nošnje danas možemo da pronađemo u Zemaljskom muzeju u Sarajevu, Muzeju u Banja Luci, a nekoliko kompleta ove narodne nošnje posjeduje i RKUD Vasa Pelagić i ANIP Veselin Maslaša iz Banja Luke.

Imljanska narodna nošnja posebno je očarala Petra Dešića iz Vojvodine čija je želja bila da jednog dana uradi fotografije ove narodne nošnje. Glavni opus njegovog fotografskog rada su narodne nošnje i običaji naroda u regionu, stari zanati, stare kuće, groblja i crkve. Kako kaže prvi put je imljansku narodnu nošnju vidio na festivalu Biserna grana u Novom Sadu, a zatim u muzeju u Banja Luci. Nakon nekoliko godina pokušaja, želja mu se ispunila u maju prošle godine.

„Stupio sam u kontakt sa Aleksandrom Dragićem, kolekcionarom nošnje sa područja Kozare. Kako je on bio član RKUD-a Vasa Pelagić koji u fundusu narodnih nošnjih posjeduje i imljansku narodnu nošnju, organizovali smo odlazak u Imljane – Popovo polje, gdje smo u saradnji sa umjetničkim rukovodiocem ovog društva Bojanom Kukić i dvoje igrača iz ovog kuda odradili fotografisanje. Želja mi se ispunila „- kaže Dešić.

Inače, ovaj fotograf je održao i nekoliko izložbi u jednoj staroj galeriji u centru Bratislave, a izdao je i foto-monografiju „Nasleđe koje opstaje“ posvećena Slovacima iz Stare Pazove. Najviše sarađuje sa Slovacima, a često fotografiše na području Vojvodine, Mađarske, Rumunije i Slavonije.

Iz razgovora sa Bojanom Kukićem rukovodiocem RKUD Vasa Pelagić saznajemo odlike i razlike starog i novijeg tipa imljanske narodne nošnje.

Stari tip nošnje je u osnovi dinarski tip, prepoznatljiv po valjanom suknu, platnu od konoplje, crvenim ženskim kapicama i bijelim prekrivačima za glavu.

Od lana i konoplje su seizrađivali košulje, gaće i marame za glavu i nosili su zajedničko ime „rubine“.

„Debeli bez“ ili „suvara“ je platno izrađeno od čiste konoplje ili lana.

Vuna se koristila za izradu gornjih toplijih dijelova odjeće poput zubuna, aljina, gunjeva, pregača, šarvala, čakšira, džoke,čarapa.

Nevaljano sukno od vune može biti tkano sukno od dva ili četiri nita za muške pantalone, te valjano sukno u dva nita koje se koristilo za izradu ostalih zimskih odjevnih predmeta.

Opanci su se izrađivali od kože i zvali su se „putravci“ i „šabare“. Kožnjaci su obojci izrađivani od sirove kože a nosili su se i „guberi“( prsluci) koji su pored kože imali i ovčije runo.

Ženska narodna nošnja dinarskog tipa sastoji se od lanene vezene košulje, dva zubuna, prvo se oblači manji zubun koji je do kukova a preko njega veći, izrađena od crnog sukna i ukrašeni perlicama, vezom sindžircom i raznobojnim komadima čohe. Zatim tu je i velika prednja pregača a preko nje oko struka se stavnjala tkanica ukrašena cvancikama.

Čarape su vunene u bojama kao i pregača, duge do koljena a preko njih išli su priglavci od crvene vune i na kraju opanci. „Prijevez“ je vezena krpa koju je mlada nosila na glavi, a „jagluk“ je velika vezena krpa sa dva reda crvenog meterijala „musul“ koji se stavljao preko prijeveza.

Grudni nakit se naziva „gendar“, nakit na glavi je „kov“, a „uskošnjak“ je nakit koji se nosio na pletenicama. Zimske haljine su bile duge i od valjanog sukna, obogaćene vezom, nosile su se i crvene kabanice.

Košulja od beza, djevojačka je bila ukrašena vezom na prsima, rukavima i skutima, a kod starijih žena vez je bio na prsima i rukavima. Vez je bio u tri ili četiri tamnije boje sa floralnim motivima.

Pregače su „ćilimače“ sa geometrijskim motivima sa resama po obodu, one koje su bile bogatije ukrašene sa srmenim trakama i đinđuvama nazivale su se „đinđuvarke“.

Pojas ili tkanica izrađivala se od vune u četiri nita dijagonalno, na jednom kraju su duge rese „struke“ koje su padale niz bok. Često su ukrašavane đinđuvama i cvancikama.

„Rukavci“ su nakit za ruke, pletene narukvice od raznobojne vune i ukrašene đinđuvama.

Muška narodna nošnja sastoji se od kape i šala krmez ili čalma , šubare, košulje, gaća, suknenog zubuna ili džoka, šarvala, vuneni pojas, kožni pojas bensilah, vunene čarape i opanci.

Preko ramena se nosila kožna torba šarpelj, a zimi guber i suknena aljina, oko nogu se obmotavali kožnjaci.

Debela košulja od beza zvana đulašica, po kragni prsima i manžetnama ukrašavana crvenom trakom, đinđuvama, vezom od bijele vune ili u boji sa geometrijskim motivima i đulovima. Gaće su izrađivane od meleznog platna, prostog kroja sa nogavicama i turom u jednom komadu.

Zimi su se nosile „rajtozne“.

Pojas je bio isti kao i ženski ali mnogo širi, tkan u dva nita sa četiri do pet različitih boja u horizontalnim linijama.

Fes tamnocrvene boje su nosili na glavi, stariji muškarci su oko fesa stavljali šal krmez a momci crveni pamučni peškir. Nosila se i šubara koja se održala i do danas.

Čarape sa floralnim motivima, đinđuvama, razrezane na grliću i sastavljaju se kukicama, na krajevima sa okićenom podvezom.

Zubun od valjanog sukna dužine do kukova oblačio se preko košulje. U početku su bili bijeli sa motivima kao kod ženskih zubuna, nisu se trapezasto širili u donjem dijelu kao ženski zubuni. Kasnije su se bijeli zubuni izrađivali u crnoj boji.

Ženska dobra košulja nastajale su tehnikom uzvoda, od pamučnog su platna tkana sa dva nita, obod, rukavi i jaka se ukrašavaju sa kericama (vrsta čipke).

Pregače su male travničke pregače nastale tehnikom iveranja, sa resama po obodu. Osnova je crna sa poprečnim šarama u različitim svijetlim bojama, motivi su geometrijski.

Pojas je uži, od vune u četiri nita dijagonalno, sa bojama kao i pregača. Na kraju pojasa su duge rese, struke koje vise niz bok. Ove tkanice zovu „župske“.

Ječerma gornji odjevni predmet koji ide preko košulje, krojena od basme različitih boja a ukrašena je se čipkom „tenta“ na rubovima i srmenom trakom zlatne boje „širit“.

Crni zubun „sadak“ bez motiva dužine do bedara nosio se tokom zime.

Čarape su od bijele vune, duge do koljena sa podvezama a preko njih su se nosili crveni priglavci.

Šal je industrijska marama sa floralnim motivima, najčešće se nosila bijela, žuta, plava i crvena boja sa gustim resama po obodu.

Od nakita se koristio bašlija, od raznobojnih perlica-đinđuva romboiidnog oblika nošen na prsima te okovanik, filigranski okvir sa srebrenjakom u sredini, nosio se kao medaljon na grudima. Oko strka su se nosile pafte „sojka“, badem i pivac pafta kao i filigranski pojas ežder.

Muška nošnja se sastoji od dobre košulje, sa dugim i širokim rukavima, od uzvodnog platna sa kericama po obodu, jakom i klinima ispod ruke. Kragna je široka, u novije vrijeme ukrašena sa vezom i pozamanterijskim materijalom.

Gaće su od meleznog bijelog platana sa nogavicama i turom u jednom komadu.

Tkanice su široke, tkane uz dva nita, sa četiri do pet različitih boja uhorizontalnim linijama. Džoka,gornji haljetak od crnog sukna, oblači se preko košulje, sa tamnocrvenim ili crnim gajtanima.

Na glavi se nosila šubara.

Nosile su se čarape „bjelače“ sa crvenim priglavcima preko njih.

Od obuće su se koristili opanci „gumenjaci“ i cipele do gležnja „kudure“.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.