Pola vijeka od smrti Džimija Hendriksa

G.S.
Pola vijeka od smrti Džimija Hendriksa

Širom planete smatran za jednog od najznačajnijih muzičara 20. vijeka, Džimi Hendriks preminuo je u momentu kada je njegova karijera zapravo tek počinjala. Ipak, uspio je da postigne mnogo u godinama koje je proveo pod svjetilama slave.

 

 

Džimi Hendriks, muzičar, pjevač, tekstopisac, gitarista, inovator i kultna ikona rođen je u Sijetlu 27. novembra 1942. godine kao Džon Alen Hendriks. U početku ga je odgajala majka, dok je otac, James "Al" Hendriks, bio u Evropi boreći se u Drugom svjetskom ratu. Kada se Al vratio u Sjedinjene Američke Države 1945. godine, preimenovao je sina i tada dobija ime Džejms Maršal Hendriks.

Smatra se jednim od najuticajnijh i najtalentovanijh gitarista u istoriji rok muzike. Bio je osnivač i frontmen rok benda "Džimi Hendriks ekspirijens". Svjetsku slavu je stekao 1967. nastupom na Monterejskom pop festivalu, a na Vudstoku 1969. godine Hendriks je bio glavna atrakcija. Hendriks je 2005. godine primljen u američku Rokenrol kuću slavnih i britansku Muzičku kuću slavnih.

Na Holivudskom prolazu slavnih postavljena je 1994. njegova zvijezda. Na rang listi časopisa Roling stoun "100 najvećih gitarista svih vremena", Hendriks se našao na prvom mestu. Karijeru je počeo kao petnaestogodišnjak, kupivši za pet dolara prvu gitaru.

Bio je sklon zloupotrebi alkohola i droge. Prema pojedinim izvorima, Hendriks je u julu 1962. godine ušao u mali klub u Klarksvilu, privučen muzikom. Zaustavio se na piću i na kraju potrošio većinu od 400 dolara koje je sačuvao za vrijeme svog boravka u vojsci.

"Ušao sam u ovaj džez-džoint i popio piće", objasnio je. "Svidjelo mi se i ostao sam. Ljudi mi kažu da sam ponekad glup, dobronamjeran. U svakom slučaju, pretpostavljam da sam se tog dana osjećao stvarno dobronamjerno. Morao sam da platim račune svima koji su me pitali. Izašao sam s tog mjesta sa šesnaest dolara".

Alkohol je na kraju postao "bič njegovog postojanja, dovodeći ga do ogromnog bijesa, čak i rijetkih atipičnih naleta fizičkog nasilja".

Postoje razne teorije o uzroku Hendriksove smrti koja je poprimila mitske dimenzije. Zna se da je noć proveo sa Monikom Daneman, svojom tadašnjom dkevojkom i da je proke spavanja uzeo mkešavinu vina i tableta za spavanje, što je uzrokovalo povraćanje u snu i gušenje.

Umro je iznenada, 18. septembra 1970. u 27. godini života. Spekuliše se i da je za Hendriksovu smrt kriv njegov menadžer, koji je na taj način htoo da uzme novac od njegovog životnog osiguranja.

Džimi Hendriks nije postao "Džimi" sve do 1966. godine

Godine 1966, Čas Čandler, basista grupe "The Animals", koji je kasnije postao Džimijev menadžer, vidio je mladog muzičara kako svira u jednom njujorškom kafiću.

"Momak nije izgledao ništa posebno, a onda je odjednom počeo da svira gitaru zubima", rekao je za "BBC" 2016. godine Henriksov saradnik Džejms Tapi Vrajt, koji je takođe bio tamo. "Ljudi su govorili: ‘Šta dođavola?’ a Čas je pomislio: ‘Mogao bih da učinim nešto sa ovim djetetom’.”

Iako je Hendriks u to vrijeme nastupao kao Džimi Džejms, Čandler je bio taj koji je predložio da koristi ime "Džimi".

Nije znao da čita note

Dik Kavet je 1969. godine pitao Džimija da li ume da čita notni sistem: "Ne, nikako", odgovorio je samouki muzičar. Naučio je da svira po sluhu i često je koristio riječi ili boje da izrazi ono što je želio da dočara. "Neka osjećanja vas natjeraju da razmišljate o različitim bojama", rekao je u jednom razgovoru. "Ljubomora je ljubičasta, ‘ja sam ljubičast od gnjeva ili ljubičast od bijesa’, a zelena je zavist, i sve tako".

Koristio je snove kao inspiraciju za tekstove

Inspiraciju za svoju muziku Hendriks je pronalazio na mnogo načina i na različitim mjestima, uključujući i snove. "Mnogo sam sanjao i mnoge snove stavljao sam u pesme", objasnio je 1967. godine u intervjuu za "Nju Mjuzikal Ekspres" "Napisao sam jednu pesmu pod nazivom ‘First Look’, a drugu pod nazivom ‘The Purple Haze’, što je sve bilo o snu u kom sam sanjao da hodam pod morem".

U drugom intervjuu istakao je da mu je ideja za "The Purple Haze" došla u snu nakon što je pročitao naučno-fantastični roman, a vjeruje se da je u pitanju "Noć svjetlosti" Filipa Hosea Farmera.

"The Purple Haze" ima jednu od najpoznatijih pogrešno protumačenih fraza u tekstu pjesme

Pogrešno protumačena riječ ili fraza koja je rezultat pogrešnog shvatanja teksta pjesme ne predstavlja novu pojavu u muzici. U istom intervjuu za "Nju Mjuzikal Ekpresu" istakao je da tekst pjesme glasi: "Izvinite me dok ljubim nebo", te da se odnosi na utopljenika kojeg je Hendriks vidio u snu.

Mnogi obožavaoci su pogrešno čuli rečenicu "Izvinite me, dok ljubim ovog tipa". Bila je to tako česta greška da se i sam Hendriks znao šaliti sa tim, pjevajući netačne tekstove na samoj sceni. Povremeno je čak na nastupima propraćeno šaljivim prizorom ljubljenja na sceni.

Postoji čak i sajt KissThisGuy.com posvećen prikupljanju priča različitih korisnika koji su nekad pogrešno razumjeli tekstove pjesama.

Hendriks je znao da svira gitaru okrenutu naopačke

Šoumen kakav je bio, Hendriksovi pokreti i performansi koje je izvodio prilikom sviranja postali su dio legende koja je građena oko njegovog imena, uključujući i njegovo upečatljivo sviranje zubima, sviranje gitare iza leđa, ponekad čak i ne dodirujući žice instrumenta.

Međutim, kao upečatljiv detalj ostala je i činjenica da mu je gitara bila okrenuta naopako, mada je razlog bio jednostavan - bio je ljevoruk. Otac je tokom njegovog odrastanja pokušao da ga nauči da svira desnom rukom, smatrajući da je sviranje lijevom rukom znak đavola.

Madi Voters ga je privukao ka gitari

Na pitanje o gitaristima koji su ga inspirisali, Hendriks je naveo Badi Holi, Edija Kohrana, Elmora Džejmsa i B.B. Kinga. Ali Madi Voters je bio prvi muzičar koji ga je zaista upoznao sa instrumentom. "Prvi gitarista za kog sam čuo bio je Madi Voters", rekao je Hendriks "Čuo sam jednu od njegovih starih stvari kada sam bio mali i to me je nasmrt preplašilo jer sam čuo sve te zvukove".

Bio je pomoćna gitara brojnim velikim imenima

Iako će Hendrikovo ime na kraju "pomračiti" većinu onih sa kojima je svirao u ranim danima, svirao je bekap gitaru kao Džimi Džejms za brojna velika imena uključujući Sem Kuka, Litl Ričarda, Vilsona Piketa, Ajka i Tinu Tarmer i Ajsli Braderse.

Pored pomenutih muzičkih legendi, Hendriks je u muzičkoj karijeri pomagao i glumici Džejn Mensfild. Godine 1965. svirao je glavnu i bas gitaru na "Suey", B strani njenog singla "As The Clouds Drift By".

Otvarao je koncerte grupe "The Monkees"

Hendriks je bio predgrupa grupe "The Monkees", što je bilo neobično za to vrijeme, a zapravo je imalo smisla. Ako bi bend imao ozbiljan talenat poput Hendriksa za predgrupu, dodalo bi im na kredibilitetu među ozbiljnim ljubiteljima muzike i kritičarima.

Iako je Hendriks mislio da je muzika grupe "The Monkees" loša, u Americi nije bio dovoljno poznat i njegov menadžer ga je ubijedio da će mu partnerstvo sa bendom pomoći na putu ka uspjehu. Jedno nisu uzeli u obzir: mlade djevojke koje su bile usred "mankismanije".

Obožavaoci "Monkees"-a bili su zbunjeni Hendriksovim otvorenim i na momente prenaglašeno slobodnim ludorijama na sceni. Tog 16. jula 1967. godine, nakon što je odsvirao samo osam od 29 planiranih nastupa na turneji, Hendriks je u Kvinsu bacio gitaru i sišao sa bine.

Kidnapovan je nakon jedne emisije

Iako su detalji oko otmice Hendrika pomalo nedorečeni, u njegovoj biografiji "Room Full of Mirrors" autora Čarls Krosa opisan je događaj kako je muzičar kidnapovan nakon emisije u klubu "The Salvation" u Grinvič Vilidžu.

"Otišao je sa neznancem da bi povukao kokain, ali je umjesto toga postao talac u stanu na Menhetnu. Otmičari su zahtijevali da Hendriksov menadžer, Majkl Džefri preda Džimijev ugovor u zamjenu za njegovo puštanje. Umjesto da pristane na zahtev za otkupninom, Džefri je unajmio svoje ljude da istraže otmičare. Tajanstveno, Džefrijevi nasilnici pronašli su Džimija dva dana kasnije … nepovrijeđenog".

"Bio je to toliko čudan incident da je Noel Reding sumnjao da je Džefri organizovao otmicu kako bi Hendriksa obeshrabrio da traži druge menadžere. Drugi su tvrdili da je otmica autentična."

Moguće je posjetiti njegov stan u Londonu

Godine 2016. stan u Londonu u kojem je Hendriks zaista započeo karijeru vraćen je u prvobitno stanje izgledom kao kada je Džimi tamo živio od 1968. do 1969. godine i ponovo otvoren za posjetioce kao muzej.

Dnevna soba koja mu je služila i kao spavaća soba dekorisana je u boemskom stilu, a kutija "Benson & Hedges" cigareta stoji na noćnom stočiću. U toj prostoriji nalazi se i kutak posvećen njegovoj kolekciji ploča.

Nevjerovatno je da je ista stambena zgrada, koja se nalazi u gradskoj četvrti Mejfer, takođe bila dom Džordža Hendla od 1723. godine, pa sve do njegove smrti 1759. godine. Ostatak zgrade služi kao muzej posvećen životnom djelu slavnog kompozitora.

© AD "Glas Srpske" Banja Luka, 2018., ISSN 2303-7385, Sva prava pridržana