Ljubomir Nenadović, pisac i akademik
BIJELjINA - Srpski pisac Ljubomir Nenadović (1826-1895), član Srpske kraljevske akademije i jedan od prvih srpskih književnika u 19. vijeku sa širokim evropskim obrazovanjem, čiji su putopisi znatno prevazilazili literaturu tog vremena, umro je 2. februara 1895. godine.
Od Dositeja Obradovića prihvatio je kult nauke i razuma, a od romantičara vjeru u ljudski progres.
Nenadovićeva najpoznatija djela su: putopisi “Pisma iz Italije”, “Pisma iz Njemačke”, “Pisma iz Švajcarske” i “O Crnogorcima”
Njegov otac je bio čuveni prota Mateja Nenadović, a djeda knez Aleksa.
Ljubomir Nenadović je završio gimnaziju u Beogradu, a potom studije u Njemačkoj na Univerzitetu u Hajdelbergu. Kada se vratio, bio je kratko profesor Liceja u Beogradu, te viši činovnik ministarstva i diplomata.
Tokom 1860. godine, bio je ministar prosvjete i po položaju predsjednik Društva srpske slovesnosti. Nekoliko godina je proveo u Crnoj Gori, kao gost kneza Nikole Petrovića.
Ljubomir Nenadović je bio jedan od prvih Srba koji su se školovali u inostranstvu i započeli rad na književnosti i među prvih 16 redovnih članova Srpske kraljevske akademije, koje je 1887. godine imenovao kralj Milan Obrenović.
Vrijednost Nenadovićevog rada je više istorijska, nego umjetnička. Pišući lako i zanimljivo, čistim i tečnim jezikom, on je u svoje vrijeme bio veoma popularan i mnogo čitan.
Nenadović je bio i jedan od prvih srpskih planinara. Izdavao je i uređivao list “Šumadinka”, u kom je 1850. godine objavio članak “Jedan dan iz putovanja mog po Srbiji 1845. godine”.
Osim na planinske vrhove Srbije i Crne Gore, popeo se i na mnoge druge evropske planine i o njima pisao u svojim glavnim djelima.
Kao penzioner, Ljubomir Nenadović je živio u Valjevu, sve do smrti 1895. godine, a sahranjen je u porti crkve u Brankovini.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.