Zoran Pejašinović, istoričar: Aleksandar propustio istorijsku priliku

U razgovoru za “Glas Srpske” povodom stogodišnjice stvaranja Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, kao i važnih istorijskih događaja koji su se u novembru 1918. godine događali u Banjaluci, Pejašinović kaže da bi, da regent Aleksandar nije donio jednu takvu ishitrenu odluku, srpsko pitanje već tada bilo riješeno i prostori na kojima su Srbi tada živjeli danas bi bili u jednoj državi.

- U tim kombinacijama, u jedinstvenoj srpskoj državi trebalo je da se nađu Banjaluka, Prnjavor, ali i još neka druga mjesta iz BiH koja su poslije Prvog svjetskog rata i raspada Austrougarske donijela uredbe o prisajedinjenju Kraljevini Srbiji. Međutim, regent Aleksandar je to ignorisao i donio odluku koja će se na kraju i njemu obiti o glavu - kaže Pejašinović.

GLAS: Kako je izgledao period nakon raspada Austrougarske, te kako je uopšte došlo do ideje da se Banjaluka pripoji Kraljevini Srbiji?

PEJAŠINOVIĆ: Nakon raspada Austrougarske zavladao je period bezvlašća. Tada se postavilo pitanje kome se carstvu privoljeti, ali i kako organizovati život. U novembru 1918. godine pojavila su se narodna vijeća i ona su trebala da spriječe anarhiju. Jedno takvo vijeće osnovano je i u Banjaluci i ono je 27. novembra donijelo odluku da se grad na Vrbasu priključi Kraljevini Srbiji.

GLAS: Možete li objasniti tadašnju ulogu vođe Narodnog vijeća, prote Nikole Kostića?

PEJAŠINOVIĆ: Radilo se o velikom srpskom patrioti, koji je zbog svojih stavova progonjen. Suđeno mu je čak u jednom sudskom procesu vođenom protiv profesora i đaka banjalučke Gimnazije. Upravo je on na kraju rata stao na čelo grupe srpskih intelektualaca koji su htjeli da spriječe anarhiju, ali i da cijelu BiH, i naravno Banjaluku, priključe Kraljevini Srbiji. Kostić je tog 27. novembra sa balkona hotela “Balkan”, koji se nalazio na prostoru današnje banjalučke Gradske uprave, pročitao proklamaciju o ovom prisajedinjenju.

GLAS: Da li je bilo još gradova koji su donijeli sličnu odluku?

PEJAŠINOVIĆ: Prnjavor i Stolac, ali i na desetine drugih mjesta iz BiH su podržali takvu inicijativu. Međutim, centralno vijeće iz Sarajeva je sve to ignorisalo, a sam regent Aleksandar je svojom odlukom od 1. decembra sve to izbrisao i stavio ad akta. Ona je obesmislila sve odluke sa ove strane Drine.

GLAS: Da li je to pripajanje Kraljevini Srbiji bilo tehnički izvodljivo?

PEJAŠINOVIĆ: To je teško pitanje. Mislim da je odlična prilika propuštena 1915. godine kada su saveznici ponudili Srbiji da se odrekne pola Makedonije, a da za uzvrat dobije gotovo sve prostore na kojima su tada živjeli Srbi. Tu je u igri bila i BiH, a bilo je predloženo da Srbiji pripadne i pola Dalmacije, jedan dio Albanije, Bačka i Srem. To je trebalo da bude jedna velika, možda i prevelika Srbija.

GLAS: Kako je Banjaluka, ali i tadašnji prostor Krajine tretiran u toj novoj zajednici?

PEJAŠINOVIĆ: Kralj je insistirao na unitarnom uređenju. Kada je shvatio da tako neće funkcionisati, on je pokušao napraviti banovine, ali i one su pravljene, da tako kažem, u inat istoriji. Generalno gledajući, mislim da su date prevelike žrtve za sve te eksperimente.

Velika greška

GLAS: Da li je formiranje Kraljevine SHS bilo greška?

PEJAŠINOVIĆ: Da, i to velika,  jer se u tu zajednicu ušlo bez čistih računa. Nije se znalo ko u nju šta unosi i to nam se na kraju osvetilo. U više navrata. Mislim da je ova godišnjica dobar povod da se podvuče crta i da raščistimo neke stvari. Treba da kažemo kako je to bila velika greška, ali i dobra prilika da se zaokruže srpske teritorije. Kao bumerang nam se vratilo insistiranje na jugoslovenstvu. Ideja da stvori unitarnu državu na kraju se i samom kralju Aleksandru obila o glavu.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.