Topovi ili lupa srce: Činjenje i nečinjenje

Glas Srpske 30.06.2007 00:00

Piše Mirko VUKOVIĆ

BEZ OKOLIŠENjA, bez ikakvog uvijanja, odmah ću reći: imam namjeru da napišem nekoliko redaka o karikaturisti Miroslavu Gluhoviću(Pale). Sada će, razumljivo, oni koji pomnije prate ovu kolumnu reći da sam odstupio od njenog osnovnog koncepta i nastrojenja - da otkriva i promoviše mlade i vanredno talentovane stvaraoce (A Gluhović je četrdesetogodišnjak!), ali ja ću pokušati "da se opravdam" tako što ću vam ispričati jednu, nadam se poučnu anegdotu. Govoreći o sistematskom i upornom, istrajnom ignoranstvu ovdašnjih kulturnih "gurua" prema mladim umjetnicima, o sofizmu i autarkičnom autizmu ovih ljudi, Boro Kapetanović mi je jednom prilikom rekao:"Oni su nevjerovatno perfidni! Ako procijene da si im potencijalna prijetnja, oni započnu jednu smutljivu igru; tapšu te i govore:"Mlad i perspektivan". I tako sve dok ti ne shvatiš da više nisi mlad, a da si za njih još uvijek samo "perspektivan"; da si preveslan". Imam snažan utisak da je takva sudbina zadesila i Mira Gluhovića. Ni kao mladom autoru, a ni danas, njemu nije dato ono mjesto koje objektivno zaslužuje. Kada sam prije nekih sedam godina počeo da radim karikature za "Oslobođenje", na prvom sastanku sa urednikom, R. Preradovićem, podigao sam sa stola posljednji broj novina, pokazao na Gluhovićevu karikaturu i rekao:"Ovaj čovjek, ili ima klasično likovno obrazovanje, ili je uistinu vanserijski talentovan". Ispostavilo se da se radi o ovom prvom. U sižejnom smislu to je bila prilično jednostavna karikatura, ali bilo je dovoljno pogledati njegovu liniju, njen ekspresijski intenzitet koji se mijenja po zakonomjernosti nekog dubljeg logičkog poretka, tu punoću, dinamizam i gipkost, kvalitet manuelnog gesta i slobodu do koje se dolazi tek potpunim artističkim ovladavanjem. Linija je DNK svakog crtača, njegov otisak prsta, kardiogram njegovog srca. U toj su krivulji pohranjeni svi podaci o jednom crtaču. Nešto kasnije sam imao priliku da pogledam i njegovu, doduše skromno opremljenu, monografiju "New world order", i sagledam punu raskoš njegovog talenta i dubinu kritičkog sagledavanja problematike. To je snažno sondiranje u samo srce planetarnog problema. Te karikature predstavljaju Gluhovićevu znalačku, minucioznu i hirurški preciznu vivisekciju viroznog globalnog zamorca, i to - bez anestetika. Naživo! Sa punom sviješću o odgovornosti za izgovoreno, ovdje ću načiniti jedan jakobinski retorički iskorak i reći: Gluhović je, lično smatram, najbolji karikaturista koga je Republika Srpska imala. Bez takmaca! I to je ključni razlog za nastanak ovog teksta. Ujedno, i ovo činjenje izuzetka ima svoju smislenu i transparentnu stilemsku funkciju. No, ukoliko nisam bio posve ubjedljiv u pokušaju da opravdam svoj postupak, pokušaću još jednom (Ne predajem se lako!). U hermeneutičkom pravoslavnom leksičkom sistemu postoji jedan divan izraz,"grijesi nedostatka", a koji obuhvata (prema onome kako ga definiše sveti Nikodim Agiorit) ona dobra djela, riječi ili pomisli koje čovjek može, ali iz svog nehaja i otvrdlosti duha ne čini. Na istom tom fonu je i Mihiz kada u svojoj "Autobiografiji o drugima" ispisuje jedan fragment indikativnog naslova - Greh, u kome veli:"Mnoge moralne i intelektualne nepravde u životu čovek nanese ljudima ne samo kada ih čini. Nanosi ih često i kada nehotice, bez svesti o tome, svojim nemarom zaborava, neprimećivanjem, lošom distinkcijom važnog i nevažnog, ne učini ono što je valjalo da učini" - a potom se prisjeća izuzetnih ljudi koji su za njegovog mladićstva tavorili na marginama kulturnog i intelektualnog života, jer im se "nije dalo da poljube papuču" (Brana Petronijević, Radivoj i Milan Kašanin, Justin Popović...) i zaključuje:"Ali kako smo smeli da ih zaboravimo mi koji smo tek nastajali? Kako smo mogli da im bar nekakvim malim gestom ljudske patnje i topline ne pokažemo da smo ih prepoznali i primili za svoje?...Možda to njima ne bi značilo mnogo, ali moje kajanje što za njih nisam učinio ništa, prekorno mi kaže da sam to bio dužan sebi". Ne želim da se kajem. Rekao sam. "Da li su to bili topovi, ili lupa moga srca"?

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.