Mileva Župić iz Mrkonjić Grada u ratu izgubila tri sina

Glas Srpske
Mileva Župić iz Mrkonjić Grada u ratu izgubila tri sina

Sedamdesetjednogodišnja Mileva izgubila sinove - Stevu, Živka i Željka. Oni su ubijeni u jesen 1995. godine, za vrijeme okupacije mrkonjićke opštine od strane regularnih oružanih snaga Hrvatske i Hrvatskog vijeća odbrane

MRKONjIĆ GRAD - Sedamdesetjednogodišnja Mileva Župić iz Mrkonjić Grada u Odbrambeno-otadžbinskom ratu izgubila je tri sina - Stevu, Živka i Željka. Oni su ubijeni u jesen 1995. godine, za vrijeme okupacije mrkonjićke opštine od strane regularnih oružanih snaga Hrvatske i Hrvatskog vijeća odbrane. Tijela Steve i Živka pronađena su u masovnoj grobnici na pravoslavnom groblju u Mrkonjić Gradu u aprilu 1996. godine, dok su Željkovi posmrtni ostaci otkriveni mjesec dana kasnije u selu Surjan, svega nekoliko kilometara daleko od njihove rodne kuće u Gustovari. Braća Župić sahranjena su na mjesnom groblju u Gustovari. Njihova majka Mileva, kojoj je još prije rata umro muž Marko, skrhana bolom za svojim junacima živjela je jedno vrijeme u trošnoj kući u svom selu. Na preporuku opštinske Boračke organizacije, jer je srčani bolesnik, preselila se u Mrkonjić Grad. - Jedno vrijeme živjela sam u privremenom smještaju. Prije pet godina dobila sam stan od opštine, u ulici Sime Šolaje. Zadovoljna sam i meni veći stan ne treba - priča Mileva. Kaže da je prethodnih dana imala "veliko spremanje" u stanu. - Angažovala sam molera da mi okreči i uredi stan, jer ja ne mogu da radim ništa od težih poslova. Jedino mogu da ložim vatru u šporetu i kupim prašinu po stanu - šali se Mileva. Ranijih godina, nastavila je, drva su joj obezbjeđivali iz Boračke organizacije i opštine. Sada više toga nema, pa ih sama nabavlja. Pomognu joj sestre, njihovi muževi i djeca. U pomoć priskoče i komšije. - Bogu hvala, imam dobar komšiluk. Srećna sam kada mi neko dođe na razgovor, jer me samoća ubija - veli ova srpska heroina. I komšije imaju samo riječi hvale o ovoj krepkoj starici. Tvrde da je skromna i ponosna žena, i pored svega što ju je zadesilo u životu. Mileva Župić dugo je živjela od 50 maraka penzije, koju je naslijedila od pokojnog muža Marka. Sada je zadovoljna što prima nacionalnu penziju od 760 maraka. - Od kada sam ostvarila pravo na nacionalnu penziju, lakše živim. S penzijom i invalidninom mogu obezbijediti sebi sve za život. Zahvalna sam vlastima Srpske što su meni i sličnim porodicama obezbijedile uslove za normalan život. Međutim, moju tugu za izgubljenim sinovima ne može ništa nadoknaditi - Milevine su riječi. Kaže da bi joj bilo lakše da je bar jedan od sinova bio oženjen, da je imao suprugu i djecu. Ovako je sama i poredi sebe "kao drvo bez grana". Dok nam pokazuje fotografije i medalje Zasluge za narod svojih trojice sinova, Mileva o svakom od njih priča kao da je živ i kao da samo što nije stigao sa ratišta. Veli da su to bili "najbolji momci u selu", vrijedni, pošteni i - iznad svega - hrabri, jer nijednog dana nisu izostali iz svoje jedinice. Ova skromna starica narušenog zdravlja tvrdi da je zadovoljna brigom društva, ali joj nedostaje da je češće obilaze predstavnici ovdašnje Boračke organizacije i opštine. Kaže, "samoća je ubi", pa se svakoj posjeti silno obraduje, a tako je bilo i kada ju je ekipa "Glasa Srpske" posjetila u njenom toplom domu. S. DAKIĆ ORDEN Milevu Župić je nekadašnji predsjednik Republike Srpske, Dragan Čavić, odlikovao Ordenom Miloša Obilića. - Bila sam na prijemu kod Dragana Čavića i on lično mi je uručio orden - prisjeća se majka palih sinova.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.

© AD "Glas Srpske" Banja Luka, 2018., ISSN 2303-7385, Sva prava pridržana