Karadžić zatražio privremeni transfer Milana Martića

Martić se nalazi na odsluženju 35-godišnje zatvorske kazne u Estoniji.

On je u Tribunalu proglašen krivim za ubistvo, progon na političkoj i rasnoj osnovi, okrutno postupanje i druge zločine.

Od početka 1991. do avgusta 1995. godine Martić je u nekadašnjoj Srpskoj autonomnoj oblasti (SAO) Krajina i Republici Srpskoj Krajini (RSK) u Hrvatskoj bio predsjednik, ministar odbrane, te ministar unutrašnjih poslova.

Karadžić je naveo da mu je Martićev iskaz važan, jer on može da pobije svjedočenje Milana Babića koje je pretresno vijeće prihvatilo u dokaze prema pravilu “94ter”, koje se odnosi na svjedoke koji su preminuli.

Babić je bio predsjednik i premijer SAO Krajina od avgusta 1991. do februara 1992. godine, a zatim predsjednik RSK.

On je početkom 2004. godine u Tribunalu priznao krivicu za progone.

U junu iste godine osuđen je na 13 godina zatvora, a u martu 2006. je izvršio samoubistvo.

Panić ne mora da svjedoči na suđenju Karadžiću

Pretresno vijeće Haškog tribunala odbacilo je danas zahtjev prvog predsjednika Republike Srpske Radovana Karadžića da izda nalog da se nekadašnji premijer SR Jugoslavije Milan Panić pojavi kao svjedok njegove odbrane, saopšteno je danas iz ovog suda.

Sudije su zaključile da “u ovom slučaju nisu ispunjeni uslovi za izdavanje obavezujućeg naloga” i ponovile da ih “ni ubuduće neće olako izdavati, jer bi trebalo da oni budu ograničeni i korišteni kao posljednje sredstvo za pribavljanje informacija koje su i pravno i činjenično relevantne za ovaj predmet”.

- Pretresno vijeće ima diskreciono pravo da izda subpoenu, zbog čega je neophodno da se njihov mehanizam prinude ne zloupotrebljava i ne koristiti kao sudska taktika - navodi se u odluci sudija.

Karadžić je tražio da se Panić pojavi kao svjedok 18. februara ili poslije tog datuma, kako odredi sudsko vijeće.

U zahtjevu je navedeno da su učinjeni svi razumni napori da se obezbijedi Panićeva dobrovoljna saradnja, te da se Karadžićev pravni savjetnik Piter Robinson sa njim sastao u januaru ove godine.

Panić je tada, kako se navodi, izjavio da je spreman da da intervju, ali da ne bi pristao da bude svjedok.

U maju ove godine Panić je potpisao izjavu, ali je ponovio da neće svjedočiti.

Optuženi je, navodi se u zahtjevu, poslije toga zatražio od tužilaštva da prihvati izjavu, bez Panićevog dolaska na svjedočenje, ali se ono sa tim nije saglasilo, da bi on zatim ponovo bezuspješno pokušao da ubijedi Panića da dođe u Hag.

Panićevo svjedočenje Karadžiću je važno kako bi potvrdio da ga je u njihovim brojnim kontaktima 1992. godine optuženi, između ostalog, obavijestio da je naredio da se zaustavi granatiranje Sarajeva i da se otvori aerodrom radi dostave humanitarne pomoći.

Sudije su konstatovale da obavezujući nalog ne može biti izdat ako do informacija koje se traže preko svjedočenja može da se dođe na druge načine.

Vijeće je konstatovalo da su informacije o kojima se traži Panićevo svjedočenje sadržane u dokumentima koji su već u posjedu optuženog.

U odluci se kaže i da je “priroda Panićevih saznanja o događajima o kojima treba da svjedoči razmotrena i sa njegovim asistentom koji je u septembru ove godine obavijestio pravnog savjetnika optuženog da je njegova izjava uglavnom zasnovana na određenim dokumentima iz arhiva premijera, a ne na tome da je bio očevidac događaja na koje se oni odnose”.

- Kao svjedok, gospodin Panić ne bi ništa mogao da doda, osim da citira te dokumente - naveo je asistent bivšeg premijera SRJ.

Akaši svjedoči u aprilu iduće godine?

Bivši predsjednik Republike Srpske Radovan Karadžić pozvao je danas nekadašnjeg specijalnog izaslanika UN za Balkan Jasušija Akašija da se u aprilu pojavi kao svjedok njegove odbrane pred Haškim tribunalom, objavljeno je danas u ovom sudu.

Karadžić je ranije ove godine tražio da Tribunal izda obavezujući nalog Akašiju da se sastane sa njegovim pravnim savjetnikom Piterom Robinsonom.

Akaši je najprije rekao da ne želi da se odazove pozivu za taj razgovor, navodeći da “nema šta da doda informacijama koje je već proslijedio u sjedište UN u Njujorku, za koje vjeruje da su objelodanjenje Tribunalu”.

Do razgovora je ipak došlo u septembru u Tokiju, poslije čega je Karadžić povukao zahtjev za izdavanje obavezujućeg naloga.

S obzirom da je Akaši zatražio da se sva dalja komunikacija obavlja preko japanske Ambasade u Hagu, Karadžić u svom pismu ambasadoru Takašiju Koezukaju traži da mu se potvrdi da li je Akaši voljan da se pojavi kao svjedok i kojeg dana bi u aprilu mogao da dođe i svjedoči u Tribunalu.

Dragičević: Ne znam za zločine VRS

Bivši pomoćnik komandanta Sarajevsko-romanijskog korpusa Vojske Republike Srpske Luka Dragićević izjavio je danas na suđenju nekadašnjem predsjedniku Radovanu Karadžiću pred Haškim tribunalom da “ne zna ni za jedan zločin” vojnika tog kopusa na sarajevskom ratištu.

Dragićević, koji je svjedočio u Karadžićevu odbranu, potvrdio da su pripadnici UNPROFOR-a, poslije vazdušnih udara NATO na Vojsku Republike Srpske 1995, po naređenju više komande bili “zarobljeni u vojnom smislu”, ali da je to predstavljalo “zaštitnu i odbrambenu mjeru” od daljih udara.

Penzionisani pukovnik Dragićević je ponovio iskaz prethodnih svjedoka da je Sarajevsko-romanijski korpus tokom rata branio srpska naselja i narod od napada Armije BiH iz grada, koja je često koristila civilne objekte poput škola, obdaništa i bolnica.

Sugerišući da Sarajevo nije bilo pod opsadom Vojske Republike Srpske, svjedok je naznačio da je okruženje oko grada bila “situacija koja je prirodno postojala i niko je nije stvorio”, zato što su srpska naselja bila oko gradskog jezgra.

Muslimanska strana je, naveo je Dragićević, odbila sve ponude Vojske Republike Srpske da se zajednički istraže incidenti u Sarajevu za koje je okrivljavala srpsku stranu, kao i da se grad proglasi “otvorenim”.

Da bi se spriječile civilne žrtve, Sarajevsko-romanijski korpus je, po naređenju komande, otvarao vatru samo na vidljive neprijateljske položaje, izjavio je Dragićević.

Poslije sporazuma o stavljanju artiljerije pod kontrolu UN u Februaru 1994., Vojska Republike Srpske je smatrala da je neophodno da neka od oruđa ponovo preuzme da bi se odbranila od ofanziva Armije BiH, ali je zbog toga u septembru 1994. bila napadnuta NATO avijacijom, iako oruđa nije upotrijebila.

Svjedok je negirao i da je Sarajevsko-romanijski korpus ikada uskraćivao stanovništvu Sarajeva struju, gas i vodu.

Najveći dio unakrsnog ispitivanja, tužilac Džulijan Nikols posvetio je osporavanju kredibiliteta svjedoka, na osnovu pisanih naređenja koja je on izdavao.

Tužilac je Dragićeviću predočio njegovo naređenje iz 1992. da se “spali” jedno selo u okolini Višegrada, gdje je tada službovao, ali je svjedok uzvratio da je to “bio zaselak od tri kuće” u kojem tada nije bilo civila, a Armija BiH ga je koristila na prvoj borbenoj liniji.

Karadžić je danas kao svjedoka izveo i Milorada Katića, koji je od marta 1993. bio predsjednik srpske opštine Novo Sarajevo, i on je posvjedočio da u to vreme nije bilo progona Bošnjaka i Hrvata iz naselja Grbavica, gdje je do kraja rata ostalo 1.500 građana nesrpske nacionalnosti.

Prema njegovim riječima, oni su dobijali humanitarnu pomoć i penzije, kao i Srbi.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.