Zašto se u Indoneziji dešava toliko vazduhoplovnih nesreća?

Agencije
Dodaj glassrpske.com kao Google izvor
Foto: Zašto se u Indoneziji dešava toliko vazduhoplovnih nesreća?

Nakon jučerašnjeg pada indonezijskog Trigian Era u kojem je poginulo 54 putnika i članova posade, ovo je treća velika nesreća na istom području u posljednjih 12 mjeseci

Inodnezijska pokrajina Papua jedno je od najnapuštenijih područja svijeta, mjesto koje je toliko neistraženo da ga naučnici nazivaju 'izgubljenim svijetom', a koje je poznato po mnogim neotkrivenim životinjskim vrstama.

Ovih dana tamo se dogodila još jedna tragedija. Avion Trigian Era ondje je nestao s radara, da bi lokalno stanovništvo ubrzo objavilo da su pronašli olupinu, te se sumnja da ni jedan putnik ni član posade nije preživio.

Budući da se ondašnji arhipelag proteže na 5.000 kilometara na jugozapadu Tihog okeana, vazduh i dalje predstavlja najpraktičniji oblik putovanja između različitih dijelova zemlje.

No najnoviji incident tek je posljednja u nizu avionskih nesreća koje su pogodile ovu azijsku državu, inače četvrte na svijetu po broju populacije.

U julu je vojni avion, koji je prevozio 122 osobe, pao u gradu Medanu, pri čemu su poginuli svi koji su bili u avionu, kao i 21 osoba na tlu.

Prošlog decembra, avion koji je letio prema Singapuru srušio se ubrzo nakon poletanja iz Surabaje, pri čemu su je poginulo 162 ljudi, tj. svi koji su se nalazili u avionu.

Ove nezgode nisu izolovani incidenti, jer je sigurnost indonezijskih aviona toliko loša da im je do 2009. godine EU zabranio da lete u bilo koju od svojih zemalja članica.

Zašto Indonezija ima toliko burnu vazduhoplovnu istoriju?

Odgovor se krije u povezanosti geografije, ekonomije i politike. Naime, kao što smo već naveli, najlakše se diljem arhipelaga kretati avionima. U siromašnijim krajevima Indonezije, kao što je Papua, infrastruktura puteva i željeznice je jako loša ili nepostojeća, što znači da je nužan avio transport.

Dvadeset godina snažnog ekonomskog rasta koje su usledile nakon razornog finansijskog kraha istočne Azije 1998. godine, podigli su milione do statusa srednje klase, te je mnogima korišćenje aviona zpostalo najjednostavnija opcija. Zbog toga su se i avio kompanije poput Trigane mogle pridružiti tržištu.

Diktatura koja je vladala do ostavke Suharta 1998. godine, u današnjoj je demokratiji nezamisliva prošlost. No prema riječima Došue Kurlancika, stručnjaka za jugoistočnu Aziju, korupcija opstaje u epidemijskim razmjerima, zbog čega je patila, između ostalog, i vazduhoplovna industrija.

Piloti, kontrolori leta i mehaničari su loše plaćeni, a vlada nerado pušta ljude izvaa da imaju potpun pristup kad se radi o akcijama potraga i spašavanja, možda iz staha da se ne otkrije koliko su nesposobni neki od kontrolora i regulatora zračnog saobraćaja.

Portparol Trigiana Airlinesa izjavio da je do posljednje nesreće došlo zbog nepovoljnih vremenskih uslova. Iako je moguće da se iznenada zamagli, zatamni i počne da duva jak vetar bez ikakvog upozorenja, avio kompanija koja je imala 14 velikih nesreća od osnivanja, 1991. godine, ne bi smijela imati takvih opravdanja, piše Atlantik.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.