Zašto je Ukrajini potrebno oružje?

Tvrdnja da nema vojnog rješenja za konflikt između Rusije i Ukrajine postala je neka vrsta mantre među diplomatama i drugim spoljnopolitičkim analitičarima.

Jedini održivi put ka miru i stabilnosti, tvrde gotovo jednoglasno posmatrači, jeste diplomatski.

Ali, uprkos nedavno postignutom sporazumu o prekidu vatre u Minsku, nasilje koje i dalje traje, a koje se odražava u nasilnom istiskivanju ukrajinskih snaga iz grada Debaljceva, snažan je pokazatelj da je vrijeme da se razmotri šta je potrebno da bi se osujetilo bilo kakvo vojno rješenje koje nameće Kremlj, piše Karl Bilt, bivši premijer i šef diplomatije Švedske. bivši premijer i šef diplomatije Švedske

Tri uticajne američke ekspertske grupe su to već učinile i došle do zaključka da Sjedinjene Države treba da počnu da pružaju Ukrajini ne samo više nesmrtonosne pomoći, kao što su dronovi, blindirana terenska vozila "hamvi" i medicinska oprema, već i "smrtonosnu vojnu pomoć za odbranu" u obliku lakih protivoklopnih raketa. Evropske vlade su, međutim, i dalje nevoljne da preispitaju svoj stav o snabdijevanju Ukrajine opremom za odbranu i umjesto toga su ponovile da je diplomatsko rješenje jedina opcija.

Naravno, iz perspektive Ukrajine, vojno sukobljavanje "jedan na jedan" s Rusijom nije održiva opcija. Prošle godine, kada se ispostavilo da separatističke snage u regionu Donbas popuštaju pred ukrajinskom kontraofanzivom, činilo se mogućim da Ukrajina povrati svoj suverenitet nad tom oblašću. Ali Kremlj je brzo rasporedio taktičke grupe veličine bataljona iz okvira ruske vojske da bi pružile podršku pobunjenicima. Ukrajinske relativno slabe snage nisu imale šanse.

Taj potez je primjer posvećenosti Rusije svemu što će sprečiti vojni poraz separatističkih entiteta koje je nahuškala i pretvorila u borbene jedinice, što je odlučnost koja odolijeva, iako je konflikt znatno opteretio njene oružane snage. Imajući to u vidu izgledi da Ukrajina povrati kontrolu nad Donbasom u vojnom smislu su toliko mali da bi čak bilo glupo i pokušati tako nešto.

S obzirom na strateške ambicije separatista i njihovih ruskih zaštitnika, izgledi Ukrajine su još manji. Osim što separatističke grupe snabdijeva teškim i naprednim naoružanjem i raspoređuje specijalne jedinice i snage kao pojačanje, ispostavlja se da Rusija sada šalje "volontere" da obučavaju separatističku vojsku da bi mogla da nastavi ofanzivu.

Takva vojska, nadaju se separatistički lideri, će im omogućiti, ako ništa drugo, da obezbjede kontrolu nad Donbasom. Oni bi onda bili u poziciji da obezbjede da se državica "Novorosija" proširi duž cijele crnomorske obale, sve do Odese, uključujući i nju. A pojedini bi najvjerovatnije čak sanjali o konačnom maršu u Kijev.

Da bi se sprečilo da do takvog scenarija dođe očito je od suštinske važnosti snažan politički dijalog s Kremljem, kao i nastavak ekonomskih sankcija da bi se jasno stavilo do znanja da će Rusija plaćati sve veću cijenu za aktuelnu agresiju. Ali vjerovati da će samo diplomatski dijalog i sankcije donijeti trajan mir možda je pretjerano optimističan pristup.

Sveobuhvatniji pristup bi bio usredsređen na jačanje Ukrajine u svakom pogledu. Da bi se to postiglo, politička i diplomatska podrška je od suštinske važnosti. Ali je možda podrška reformama u cilju iskorenjivanja korupcije i promocije rasta još važnija. U tom smislu je nedavno postignut sporazum s Međunarodnim monetarnim fondom od najveće važnosti, a sporazum sa Evropskom unijom o zoni duboke i sveobuhvatne slobodne trgovine je od suštinske važnosti za dugoročan preobražaj zemlje.

Ali ako separatističke grupe, uz podršku Rusije, vjeruju da mogu da kontrolišu Donbas i crnomorsku obalu, napori da se ponovo izgradi ukrajinsko društvo i ekonomija neće mnogo značiti. Upravo iz tog razloga spoljni partneri Ukrajine takođe moraju da osnaže odbrambene kapacitete zemlje.

U tako napetoj situaciji uvijek će biti usijanih glava, koje streme ka vojnim opcijama. Ali veći problem je ponašanje pragmatičara, koji prepoznaju slabosti koje bi se mogle iskoristiti. Ako separatisti koji uživaju podršku Rusije smatraju odbrambene kapacitete Ukrajine ozbiljnom slabošću, malo toga ima što će ih natjerati da ne nastave da teže ostvarenju svojih ambicija. Političko ili diplomatsko rješenje bi bilo gotovo nemoguće.

Stručnjaci za bezbjednost treba da utvrde šta mogu da preduzmu sile poput SAD i Evrope da bi se poboljšali ukrajinski odbrambeni kapaciteti. Zahtjevi da se dostavi nesmrtonosna oprema koje je ukrajinski predsjednik Petro Porošenko nedavno iznio na konferenciji o bezbjednosti u Minhenu mogli bi da pruže neke smjernice.

Njemačka kancelarka Angela Merkel i ostali očito su u pravu kada kažu da ne postoji čisto vojno rješenje za konflikt u Ukrajini. Ali godinu dana pregovora i propalih sporazuma pokazali su da nema ni čisto diplomatskog rješenja. Ukrajina i njeni partneri mogu da se nadaju trajnom političkom rješenju samo ako otklone ili bar ozbiljno umanje potencijal separatista i njihovih ruskih zaštitnika da nastave vojnu kampanju.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.