Zašto Amerikanci gomilaju oružje?
Dok su širom svijeta tražene hirurške maske, toalet-papir i tjestenina, u SAD je u doba pandemije traženo i oružje.
Mnogi se plaše da bi prodaja uskoro mogla biti zabranjena ili da policija neće raditi svoj posao.
Dru Vuds živi u Luizijani i radi na jednom remorkeru. Njegova porodica se oduvijek bavila lovom i ribolovom, vatreno oružje je upoznao još kao dijete, a ni danas se ne odvaja od njega. “Kad sam imao 18 godina kupio sam prvo lično oružje. Od 2009. uvijek sa sobom nosim pištolj, skriveno naravno”, piše Dojče vele (DW).
Vuds se tako osjeća sigurnije. Ali ne pokazuje svoje oružje otvoreno, jer mu smetaju reakcije drugih ljudi. “Neki odmah pomisle da ću ih opljačkati.”
U razgovoru za DW spominje zabrinutost da bi zbog krize policija mogla da ima problema. Na internetu je Vudsu za oko zapalo jedno saopštenje policijske stanice u Sinsinatiju: tu je pisalo da policajci takođe moraju da drže prostornu distancu i da ne mogu uveijk lično dolaziti na lice mjesta.
U saopštenju se ipak naglašava da će policija i dalje u hitnim slučajevima izaći na teren, na primjer ako se osumnjičeni još nalaze na mjestu zločina, odnosno ukoliko je potrebna medicinska pomoć.
Aleks Viljanova, šerif u okrugu Los Anđeles, zapravo je sredinom marta obznanio da se moraju zatvoriti sve prodavnice koje se ne bave osnovnim snabdijevanjem. Tada je zavladalo veliko uzbuđenje među vlasnicima oružja i onima koji ga namjeravaju kupiti. Krajem marta se Viljanova ponovno javio te uputio građane na novu poruku američke vlade: uvoz, proizvodnja i prodaja oružja su sastavio dio osnovnog snabdijevanja.
Od izbijanja epidemije su u SAD rafovi u prodavnicama nalik onima u drugim dijelovima svijeta: toalet-papir se rijetko nalazi, tjestenina i pirinač takođe. Neizvijesnost pak tjera Amerikance da skladište i oružje i municiju.
Nova lica u trgovini oružja
“U posljednje vrijeme sam imao puno novih mušterija”, kaže Džoš Lauri, vlasnik prodavnice oružja u Tigardu nadomak Portlanda. Asortiman se sastoji od puški i pištolja, municije i noževa, tu je i poseban kutak za lovce.
“Naše mušterije se brinu za ličnu bezbjednost”, naglašava Lauri. “Boje se da će policija imati previše drugog posla i osjećaju se prisiljeno da stvari uzmu u svoje ruke.” Kriza i na taj način otkriva koliko je nepovjerenje u državu.
U Laurijevoj onlajn-prodavnici je većina oružja već rasprodata, posljednja objava na Fejsbuku je najava da će radno vrijeme biti skraćeno: “Ne stižemo u ovom ludilu da ispunimo sve zahtijeve kupaca, i sad se moramo pobrinuti da popunimo zalihe i obradimo zahtijeve.”
Pod “zahtijevi” misli se između ostalog na proveru potencijalnih kupaca u bazi podataka koja bilježi prestupnike. FBI ovih dana registruje rekordan broj takvih provjera. U februaru ove godine su prodavci oružja izvršili ukupno 2,8 miliona provjera, dok je prošle godine mjesečni prosjek bio 2,36 miliona.
U SAD je u bližoj prošlosti bilo više događaja koji su bili povod za nagli porast potražnje za oružjem i municijom. Na primjer izbor predsjednika Baraka Obame. Ili protestni marševi u martu 2018. kada su demonstranti tražili restriktivne zakone o prodaji oružja. Uvijek kada se priča o mogućoj zabrani prodaje oružja – potražnja skače u nebesa.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
