Tri ljeta krvavog rata u Evropi

KIJEV, MOSKVA - Specijalna vojna operacija armije Rusije u Ukrajini počela je prije ravno tri godine, 24. februara 2022. Nada za mir nikada nije bila veća, jer pregovori između SAD i Rusije su počeli i raste optimizam da bi moglo doći do rješenja za okončanje sukoba.

Ruski predsjednik Vladimir Putin izjavio je da Rusija postiže svoje ciljeve u specijalnoj vojnoj operaciji u Ukrajini zahvaljujući naporima svojih boraca.

- Zemlja je ponosna na njihov doprinos odbrani otadžbine - rekao je juče Putin prilikom dodjele odlikovanja zlatnih zvijezda heroja Rusije u Kremlju.

On je povodom Dana branioca otadžbine zahvalio svim ruskim borcima koji su dali doprinos u specijalnoj vojnoj operaciji, prenio je Tass.

- Ruski vojnici u Ukrajini napredovali su na najtežim linijama fronta i strateškim pravcima - rekao je Putin.

Pregovori predstavnika SAD i Rusije, koji su počeli u Rijadu 18. februara nakon dolaska Donalda Trampa na mjesto predsjednika predstavljaju početak procesa koji bi mogao da dovede do mira i okončanja najsmrtonosnijeg sukoba na tlu Evrope od Drugog svjetskoga rata. Niko ne spominje broj mrtvih, ali je on prema nekim procjenama premašio više miliona ljudi.

Zvanična Moskva sve vrijeme je vojnu operaciju u toj zemlji predstavljala kao specijalnu operaciju koju je Kijev izazvao odnosom prema ruskom stanovništvu u Ukrajini, a Moskva je to predstavila i kao denacifikaciju.

Sukob je realno, nižim intenzitetom, započeo 2014. i od tada nije prestajao.

Nema sumnje da je među razlozima za direktnu intervenciju Rusije februara 2022. najveća bila činjenica da je vlada u Kijevu najavila odustajanje od Budimpeštanskog sporazuma iz decembra 1994. Njime se Ukrajina obavezala na odbacivanje atomskog naoružanja. To je značilo da je oprema te vrste koja je prethodno bila sovjetska nadalje ostala pod kontrolom Rusije.

Kada je 2014. oboren ukrajinski predsjednik Viktor Janukovič odnosi dviju zemalja su posebno zaoštreni. Tadašnja nasilna smjena u Kijevu izazvana je neslaganjem o daljoj spoljnoj orijentaciji zemlje. Ubrzo pošto je Janukovič oboren uslijedila je separacija Krima, na kojem Rusi čine apsolutnu većinu, a onda i bunt u oblastima Donjeck i Lugansk. Paralelno teror nad Rusima u Ukrajini postao je stvarnost.

Sa stanovišta zvanične Rusije najveći problem bila je činjenica da su nove vlasti u Kijevu najavile približavanje NATO-a. Predsjednik Putin prethodno je, bar od 2008, upozoravao da Rusija neće tolerisati dalje približavanje NATO-a njenim granicama.

Kada je 24. februara 2022. vojna akcija Rusije na Ukrajinu započela, prodor je u ranim jutarnjim satima uslijedio iz više pravaca. Sjeverni krak invazije bio je sa prostora Bjelorusije put Kijeva. Ruske trupe dospjele su do Kijeva i sjeveroistočno do Černigova. Sa istoka, iz pravca Sumija ruske trupe kretale su se u smjeru Kijeva. Harkov se našao pod opsadom. Sa juga, od Krima na sjever bio je treći pravac prodora. Paralelno su započela dejstva iz vazduha, kao desetine raketnih napada širom Ukrajine, uključujući i zapadne dijelove kao Lavov. Invazione trupe dospjele su ubrzo do kijevskih predgrađa. Vjerovatno je u Moskvi postojalo očekivanje, procjena, da će se u Kijevu dogoditi prevrat. Bila je to zabluda.

Naprotiv, Ukrajinci su pružili ozbiljan otpor kod Irpina, Hostomela, Buče. Ni opkoljavanje Kijeva nije uspjelo, upravo zbog ozbiljnog otpora.

Na jugu sa Krima, manje na jugoistoku, od pravca otcijepljenih Donbasa i Luganska, ruski prodor je bio uspješniji i nastavljen je. Herson je zauzet do 2. marta. Prodor je dalje nastavljen put Mikolajeva, Nikopolja i Zaporožja.

Posebno teške borbe vođene su za Marijupolj, na Azovskom moru. Opsada grada započela je 26. februara, a Marijupolj je zauzet poslije teških borbi tokom maja. Pokušaj zauzimanja Mikolajeva, prve sedmice marta, pokazao se kao neuspjeh.

Teške međusobne optužbe bile su posljedica činjenice da su se ruske trupe 26. februara približile nuklearnoj elektrani "Zaporožje". Obje strane optuživale su protivničku zbog stvarnih ili navodnih oštećenja kompleksa elektrane, što je dovelo do posjeta međunarodnih stručnjaka za atomsku energiju da bi se vidio stepen opasnosti. Posmatrači IAEA razjasnili su da je uglavnom bila na djelu ratna propaganda.

U okolnostima koje su odavale utisak opšte konfuzije Ministarstvo odbrane Rusije 26. marta saopštava da je prva faza vojne operacije u Ukrajini "generalno" završena i da će se ruske snage nadalje fokusirati na oslobađanje regiona Donbasa. Po ondašnjim navodima proruske snage držale su pod kontrolom 93 odsto regiona Luganska i 54 odsto Donjecka.

U onome što je predstavljeno kao druga faza specijalne operacije, pošto su borbe u Marijupolju bile pri kraju, krajem aprila i tokom maja pažnja invazionih trupa je usmjerena na potez Mikolajev Odesa, uglavnom raketnim dejstvima.

Rusija je proglasila aneksiju četiri regiona jugoistočne Ukrajine, Donjecka, Luganska, Zaporožja i Hersona. Otprilike 20 odsto teritorije Ukrajine nalazilo se juna 2022. pod kontrolom ruskih trupa.

Prema procjenama približno osam miliona građana Ukrajine je interno raseljeno, dok je zemlju tokom prve godine ratnih dejstava napustilo oko 8,2 miliona. Generalna skupština Ujedinjenih nacija u više navrata je osuđivala invaziju Rusije na Ukrajinu, kao 2. marta 2022. ili 23. februara 2023. godine.

Pod pritiskom sankcija iz Rusije se povuklo više od 1.000 zapadnih preduzeća, a izvoz energenata je preusmjeren.             Međutim, utisak je da su ekonomske sankcije prema Rusiji izazvale teže posljedice u zemljama Evropske unije, makar u onima koje su zavisile od gasa iz Rusije poput Njemačke.

"Sjeverni tok", gasovod izgrađen s ciljem snabdijevanja Njemačke, oštećen je 26. septembra 2022. u vodama danskog ostrva Bornholm. Njemačka je prethodno već objavila da ga neće koristiti.

Međunarodni krivični sud u Hagu (IC C) 17. marta 2023. izdao je nalog za hapšenje predsjednika Putina i njegove saradnice, zbog, kako je rečeno, nezakonite deportacije djece.

Zvanično, SAD su za pomoć Ukrajini izdvojile 175 milijardi dolara. Ipak, riječ je uglavnom o zastareloj vojnoj opremi i naoružanju, a veći dio takozvane finansijske pomoći zapravo je preusmjeren na subvencionisanje SAD vojne industrije.

Krupna promjena dogodila se nedavnim odlaskom administracije Džozefa Bajdena u Vašingtonu. Novi predsjednik Donald Tramp sve vrijeme je naglašavao da je jedan od njegovih prioritetnih ciljeva postizanje mira u Ukrajini, a pregovori koji su započeli u Rijadu 18. februara početak su procesa koji bi mogao do toga da dovede.

Dogovor o mineralima

Američki predsjednik Donald Tramp izjavio je da su SAD i Ukrajina blizu sklapanja dogovora o podjeli prihoda od ukrajinskih minerala, u sklopu napora da bude okončan rat u Ukrajini.

- Mislim da smo prilično blizu dogovora - rekao je Tramp.

On je kazao da SAD žele da povrate milijarde dolara vojne pomoći koju je Vašington dao Kijevu tokom rata u Ukrajini. Još je dodao da SAD traže rijetke minerale, naftu ili "bilo šta što mogu da dobiju".

Ranije juče "Njujork tajms" je prenio da je Trampova administracija u novom prijedlogu pozvala Ukrajinu da prepusti SAD polovinu prihoda od prirodnih resursa, uključujući minerale, gas i naftu, kao i zarade od luka i druge infrastrukture, bez bezbjednosnih garancija. Ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski je odbio da potpiše prvi prijedlog zbog nedostatka bezbjednosnih garancija.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.