Timoti Les: Očigledna spremnost EU da bude nezavisna od SAD-a

Srna
Foto: Arhiva

BEOGRAD- Bivši britanski diplomata na Balkanu, politikolog Timoti Les smatra da će EU u predstojećem periodu djelovati u interesu Evrope, a ne SAD, te da je očigledna njena spremnost da uspostavi svoju nezavisnost od Amerike.

"To je najočitije na ključnom političkom pitanju našeg doba: kako upravljati usponom Kine. Posljednjih nekoliko godina SAD slijede svoj osjećaj ka pronalaženju odgovora da Kina mora biti blokirana ako SAD žele da zadrže svoj vodeći položaj u svetu, a kao posljedica toga, SAD neprestano povećavaju pritisak na Peking, ne samo nizom novih sankcija Kini u decembru, već i zabranama kineskim zvaničnicima i brisanjem različitih kineskih kompanija sa američkih berzi", ocijenio je Les.

On je naveo da je EU na sličan način tražila odgovor, ali je došla do drugačijeg zaključka: da Kinu treba prilagoditi, a ne blokirati.

"To odražava njeno gledište da uspon Kine ne mogu zaustaviti, ponajmanje Evropljani, i da je bolje postići pragmatičan aranžman koji omogućava EU da iskoristi kinesku ekonomsku ekspanziju u svoju korist", smatra Les.

On je u autorskom tekstu za "Medija centar" istakao da su EU i SAD takođe odstupile po pitanju Turske koja teži da bude velika sila sa sferom uticaja na Mediteranu, Bliskom Istoku, Kavkazu i Balkanu.

"Korakom bez presedana, SAD su u decembru odlučile da sankcionišu svog fiktivnog saveznika u NATO-u, navodno zbog kupovine protivraketnog sistema od Rusije prošlog ljeta. Šire posmatrano, Vašington je Turskoj slao signal da odustane od svojih planova za status velike sile i regionalne sfere uticaja, u svim oblastima za koje SAD tvrde da su njihove", dodao je Les.

Nakon toga, kaže on, pojavili su se izvještaji o eklatantnoj raspravi između Majka Pompea i turskog ministra spoljnih poslova Mevluta Čavušoglua na internet samitu NATO-a u decembru.

Prema njegovim riječima, suprotno tome Evropski savjet se opirao pritisku da nametne sankcije Turskoj zbog istraživanja nafte i gasa u grčkim i kiparskim vodama u istočnom Mediteranu usljed oklijevanja da se suoči sa tom zemljom.

Les navodi da Turska ne samo da je glavni trgovinski partner, već kontroliše migrantsku rutu sa Bliskog istoka, koju može otvoriti u bilo kom trenutku u znak odmazde zbog neprijateljskog čina EU, oslobađajući milione migranata u Evropu.

"Tu je i Rusija za koju se Džo Bajden obavezao da će nametnuti 'značajne troškove odgovornima' za masovni sajber napad na američku vladu, koji je otkriven u decembru, možda najveći u američkoj istoriji koji uključuje prodor u osjetljiva vladina odjeljenja kao što su Nacionalna bezbjednost, Trezor i Ministarstvo trgovine. Jedan političar ga je uporedio sa japanskim preletom uoči napada na Perl Harbor 1941.", naglasio je Les.

On je podsjestio da je EU povećala svoju energetsku zavisnost od Rusije kako se gasovod "Turski tok" kroz Bugarsku konačno pojavio na mreži, a rad na "Sjevernom toku 2" nastavljen je, sporazumom u decembru, izgradnjom segmenta cjevovoda kroz danske vode.

"Između ostalog, ovo nagovještava i transatlantsku alijansu, baš kao što se dolazeća administracija Bajdena nada da će kooptirati Evropljane u svoju novu antikinesku 'koaliciju demokratija'. Međutim, EU vjeruje da nema direktan interes da se umiješa u titansku, višedecenijsku borbu između SAD i Kine, čiji je cilj očuvanje američke pozicije hegemonije, posebno one vrste Amerike koja može da izabere Donalda Trampa", ocijenio je Les.

Umjesto toga, dodao je Les, čini se da je EU zaključila da ima strateškog smisla ostati neutralna u hladnom ratu koji je uslijedio i balansirati između njih dvije u svoju korist, kao što je to učinio "nesvrstani svijet" tokom posljednjeg Hladnog rata.

"Nije iznenađujuće da je to razbjesnelo Bajdenov tim koji je molio EU da sačeka do promjene predsjednika prije potpisivanja sporazuma, koji će ekonomski ojačati Kinu i zabiti klin između SAD i EU, ali bez uspjeha. Suprotno tome, EU je bila spremna da zaključi sporazum prije nego što je Bajdenova administracija preuzela vlast", naglašava Les.

"Autonomni" pristup EU spoljnoj politici, smatra on, vjerovatno će otuđiti novoizašlu Veliku Britaniju, koja će morati da izabere stranu i koja će vjerovatno ići sa Amerikancima iz solidarnosti sa Vašingtonom, zabrinutosti zbog Hong Konga i nespremnosti da se toleriše svijet u kojem se Kina pojavljuje kao najistaknutija sila.

On je ocijenio da je značajno da je Najdžel Faraž, arhitekta Bregzita, formirao novu političku stranku kojoj je cilj da britansku politiku udalji od Kine.

"U stvarnosti, naravno, svaka rasprava o položaju EU zapravo je rasprava o Njemačkoj, koja se pojavila kao neprikosnovena hegemonijska sila u Evropi 2020. Događaji su išli na ruku Njemačkoj - prvo odlazak Velike Britanije iz EU, a zatim početak političkih nemira u Francuskoj koji su iscrpili snagu predsjednika Makrona. Poslije toga, ostatak Evrope je podlegao virusu korona, dok je Njemačka ostala relativno neoštećena, a glavne države poput Italije i Španije ostale su zavisne od velike Njemačke i njene podrške EU Fondu za oporavak od virusa korona", pojasnio je Les.

Prema njegovim riječima, ovaj uspon na vlasti značajan je zbog odlučnosti Njemačke da progura svoje političke ciljeve, ne samo osnovne ekonomske interese kao što je izvoz njemačkih automobila u Kinu, već i izražene želje da od SAD dobije nezavisnu spoljnu politiku.

"U govoru 2017. godine, nakon izbora Donalda Trampa, Merkelova je tvrdila da Evropa 'ne može više da se oslanja na Ameriku'. Njen namjesnik, Ursula fon der Lajen, naknadno je umanjila nade u zbližavanje nakon pobjede Bajdena. To nas dovodi na Balkan, a posebno u BiH, gde je Valentin Incko neočekivano najavio svoju odluku da odstupi kao visoki predstavnik nakon dvanaest godina mandata, a Njemačka je brzo za njegovog nasljednika imenovala Kristijana Šmita, saradnika Angele Merkel", ukazao je Les.

On smatra da mnogo toga oko imenovanja ostaje mutno, posebno da li je Rusija bila umiješana u odluku.

"Međutim, ključna stvar je jasna: Njemačka želi da instalira svog predstavnika u BiH kao dio napora za evropsku 'stratešku autonomiju' u zemlji. To se događa u trenutku kada administracija Bajdena razvija ideje koje Njemačka ne odobrava, prije svega destabilizujući pokušaj ponovnog otvaranja Dejtonskog mirovnog sporazuma.

Ako se zbog toga postavlja pitanje šta evropska 'strateška autonomija' znači za ostatak Balkana, onda je odgovor u Berlinu i njegovim preferencijama za region. To isključuje korigovanje regionalnih granica, što će vjerovatno blokirati svako rješenje kosovskog spora, i umjesto toga produžiti njegov zamrznuti status. Njemačka takođe nerado uključuje Balkan u EU zbog širokog protivljenja proširenju EU među njemačkim glasačima", naveo je Les.

Prema njegovim riječima, Njemačka je takođe zainteresovana za Berlinski proces koji ima za cilj unapređenje integracije Balkana uspostavljanjem neke vrste regionalne ekonomske zone, gdje njemački proizvođači mogu proširiti svoje lance snabdevanja i koji prevazilaze problem neusklađenih granica na Balkanu.

"To ne sprečava američko učešće u regionu, ali očigledna spremnost EU da uspostavi svoju nezavisnost od SAD sugeriše da će prihvatiti uticaj SAD samo u mjeri u kojoj podržava evropske ciljeve. U suprotnom, EU, na čelu sa Njemačkom, nastojaće da spreči SAD i da slijedi te ciljeve sama", zaključio je Les.

© AD "Glas Srpske" Banja Luka, 2018., ISSN 2303-7385, Sva prava pridržana