Težak život Sebastijana Marokina zbog očevih grijeha

BUENOS AJRES - Poslije 16 godina života u anonimnosti, sin vođe Medeljinskog narko-kartela Pabla Eskobara, u intervjuu španskom listu "Pais", kaže da je u životu naučio da mora da radi sve suprotno od onoga što je njegov otac činio zato što želi da živi.

Arhitekta Sebastijan Marokin (32) zvao se Huan Pablo dok nije napunio 16 godina, a ime je promijenio u decembru 1994. godine kada je stigao u Buenos Ajres sa kartom u jednom pravcu. Razlog je bilo prezime, zato što je bio sin jednog od najozloglašenijih narko-dilera u Latinskoj Americi, Kolumbijca Pabla Eskobara Gavirije.

Njegov otac je poginuo u sukobu sa policijom 2. decembra 1993. godine u Medeljinu. Sebastijan je poslije toga pobjegao iz zemlje sa majkom i mlađom sestrom.

- Već sa sedam godina živio sam kao kriminalac. Živjeli smo kao bjegunci. Dešavalo nam se da se krijemo sa njim, da budemo okruženi milionima dolara, a da nemamo šta da jedemo - priča Eskobarov sin.

Pablo Eskobar Gavirija bio je 80-ih godina lider Medeljinskog narko-kartela, kontrolisao je 80 odsto trgovine kokainom u svijetu, a njegovi postupci pokrenuli su višegodišnji krvavi narko-terorizam zbog koga je u Kolumbiji započela spirala nasilja, smrti i bola.

On je odgovoran za hiljade ubistava, atentata automobilom bombom, eksploziju jednog putničkog aviona i osnivanje odreda smrti čiji su pripadnici bila čak i 11-godišnja djeca.

Život Eskobarove porodice nije bio nimalo lak i ona je plaćala kaznu za njegove zločine. Izgnanstvo iz Kolumbije, završilo se u Argentini poslije "hodočašća" kroz desetine zemalja.

Marokinova mlađa sestra Manuela bila je izbačena iz nekoliko škola kada su roditelji njenih školskih drugova saznali njen pravi identitet. Njegova majka je 1996. godine optužena za pranje dva miliona dolara i provela je godinu i po dana u argentinskom zatvoru, poslije čega je bila pomilovana.

Porodica Pabla Eskobara danas živi u oskudici. Marokin sa suprugom živi u Buenos Ajresu u stanu od 60 kvadrata, uprkos ogromnom očevom bogatstvu koje je u jednom trenutku iznosilo između pet i deset milijardi dolara, zato što su kolumbijske vlasti zaplijenile više od 240 Eskobarovih imanja, među kojima je bila i jedna hacijenda od 2.800 hektara sa aerodromom i zoološkim vrtom.

Marokin je priznao da su on, njegova majka i sestra 2006. godine morali da plate kolumbijskim mafijašima određenu svotu novca da bi ih ostavili na miru.

Marokin se prvi put poslije 15 godina provedenih u inostranstvu vratio u rodni Medeljin, gdje je posjetio očev grob i prošetao se ulicama grada, iako se i dalje plaši da bi neprijatelji njegovog oca mogli poželjeti da se osvete.

Savjest

Marokin, njegova majka i mlađa sestra su promijenili imena iz bezbjednosnih razloga, međutim griža savjesti zbog zločina koje nije počinio on, već njegov otac, natjerala ga je da poslije 16 godina izađe iz anonimnosti i pristane da sarađuje u projektu argentinskog sineaste Nikolasa Entela koji je htio da snimi film o životu Pabla Eskobara iz drugačije perspektive. Tako je nastao dokumentarni film "Grijesi moga oca" koji je prošle nedjelje premijerno prikazan na Filmskom festivalu u Mar del Plati u Argentini.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.