Foto: Sva britanska kraljevska vjenčanja
Unutar granica jedne monarhije kakve su bile Engleska, Škotska, Velika Britanija i danas Ujedinjeno Kraljevstvo, neki kraljevski brakovi u velikoj mjeri su uticali na budućnost monarhije.
Zbog prvog od njih, onog između Henrija Osmog i En Bolen, britanski kralj je raskinuo s Katoličkom crkvom koja je odbila da mu da razvod od Katarine Aragonske kako bi mogao da oženi Bolenovu.
En je bila odlučna: nema seksa prije braka, a Henri je strašno želio sina.
Pet vijekova kasnije - a to je direktna posljedica želje ovog kralja da poništi svoj prijašnji brak s Katarinom Aragonskom kako bi mogao da oženi En - Ujedinjeno Kraljevstvo i dalje ima svoju vlastitu crkvu čiji je vrhovni poglavar upravo monarh.
Brak Džejmsa Četvrtog Škotskog i sestre Henrija Osmog, Margaret Tjudor, nije u svoje vrijeme uspio da ostvari cilj prvog Tjudora, Henrija Sedmog, oko stabilizacije sjeverne engleske granice, ali se kasnije pokazao bitnim: iz ove loze potekao je prvi zajednički monarh Engleske i Škotske čime je 1603. efektivno stvoreno kraljevstvo Velike Britanije sa zajedničkim monarhom.
Tom personalnom unijom - takozvanom "unijom kruna" (Union of the Crowns) - efektivno je formirana Velika Britanija kao jedno kraljevstvo, iako će Engleska i Škotska službeno biti ujedinjene tek nešto više od jednog vijeka kasnije, 1707. godine.
Britanski kralj Edvard Osmi napustio je tron da bi 1937. godine mogao da oženi Volis Simpson. Njih dvoje su posjetili i ostrvo Rab tokom te politički "vruće" 1936.
Prethodne godine cijela situacija oko mogućeg braka kralja i dva puta razvedene Amerikanke dovela je Ujedinjeno Kraljevstvo do ustavne krize pa je Edvardova abdikacija bila jedino rješenje.
Manje od jedanaest mjeseci vladao je Edvard Osmi Ujedinjenim Kraljevstvom: od 20. januara do 10. decembra 1936.
Na prvi pogled romantičan zaplet (kralj bira ženu svog života umjesto prestola jedne od najmoćnijih zemalja na svijetu) u stvarnosti je bio mnogo manje idiličan: parlament nije mogao da odobri brak kralja s razvedenom ženom.
Jedan od omiljenih kraljevskih brakova u Britaniji bio je onaj Viktorije i Alberta, s princem koji je uveliko bio odgovoran za vodeću industrijsku poziciju zemlje u 19. vijeku i kraljicom koja ostatak života nije mogla da skine crninu od tuge za prerano preminulim Albertom.
Iako su već pokušali da je spoje s mnogim drugim evropskim prinčevima, Viktorija se zaljubila u njemačkog princa Alberta i njegovu viziju socijalne, pravedne i industrijski snažne Britanije.
Par je za sobom ostavio devetoro potomaka koji su bili pripadnici kraljevskih porodica mnogih evropskih zemalja, a njihovo porodično stablo, osim u Britaniji, može se pratiti i do mnogih drugih zemalja (uključujući i kraljevske porodice Španije, Njemačke, Švedske, Norveške, Rusije, Grčke, Rumunije i Jugoslavije).
Princ Čarls i Dajana Spenser bili su prvi par iz kraljevske porodice koji se od njihove svadbe 1981. godine do Dajanine pogibije suočio s neviđeno velikom pažnjom medija i bitno drugačijim medijskim tretmanom od ijednog ranije. Budući britanski kraljevski parovi - a naročito princeze - uvijek će morati da se suoče s nepravednim pokušajima da ih smjeste u Dajanine cipele te će aktivno morati da formiraju vlastiti, individualni imidž.
Nikada dotad jedno kraljevsko vjenčanje u svijetu nije gledalo tako mnogo ljudi - konačne procjene govorile su o oko 750 miliona - pri čemu se ono za mnoge po baš svemu potpuno uklopilo u pomalo bajkovitu sliku o tome kako bi jedno kraljevsko vjenčanje trebalo da izgleda.
Dajana je ostala upamćena kao "Princeza naroda", što je nadimak koji joj je u jednom govoru dao Toni Bler (iako se vjeruje da je tu omiljenu konstrukciju zapravo skovao njegov savjetnik za komunikacije Alister Kembel), a medijsko praćenje kraljevske porodice poslije tog trenutka se promijenilo.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.