Stokton najbjedniji grad u Americi

Stokton - Ugledni magazin „Forbs” već godinama na prvo mjesto neslavne liste najgorih gradova za život stavlja Stokton, prenose agencije.

Ekonomska kriza je od ovog lijepog i ušuškanog grada u srcu Kalifornije napravila meku kriminala.

Za neveselu situaciju u kojoj se nalazi kalifornijski grad žitelji uglavnom krive javašluk i korupciju gradskih vlasti.

Grad ima oko 290.000 stanovnika.

Nalazi se u samom centru Doline snova, 144 kilometra istočno od San Franciska, u Kaliforniji, američkoj saveznoj državi koju mnogi nazivaju najljepšim parčetom naše planete.

Ima i prelijepu luku, i široke bulevare, i - potpuno je bankrotirao.

Dobro došli u Stokton, najbjedniji grad u Americi, kako ga već godinama naziva ugledni magazin „Forbs” i koji je prošle nedjelje i zvanično proglasio bankrot i time postao najveći američki grad u posljednjih nekoliko decenija koji je to učinio.

Gradonačelnik En Džonston kazala je da je to bila „najteža odluka u njenom životu”, ali i da je proglašenje bankrota bilo neophodno kako bi započeo mukotrpni proces oporavka od šoka koji je grad pogodio kada se iz temelja zatreslo američko tržište nekretnina.

Šta konkretno znači proglašenje bankrota za opštinu koja je godišnje imala rupu sa minusom od prosječno 26 miliona dolara? Blagu mogućnost, kažu stručnjaci, da se neki povjerioci ostave na čekanju, dok se iz budžeta plaćaju isključivo policija i vatrogasci.

A Stokton je bio, u neku ruku, oličenje američkog sna.

Smješten u samom srcu Kalifornije, bio je Meka za sve one koji su imali novca i željeli da ga potroše.

Jer ko ne bi kupio posjed u mirnom, ali lijepom gradiću, koji je za svega nekoliko godina sagradio novu marinu, sportske terene, a zaposlenima u gradskoj upravi nudio nepristojno velike penzije i povoljno zdravstveno osiguranje.

Potom je, za svega tri godine, sve počelo da se ruši.

Zvaničnici su shvatili da u guberu nedostaje 90 miliona dolara, pa su otpustili četvrtinu policajaca, trećinu vatrogasaca i 40 odsto svih drugih zaposlenih u gradskoj kući.

Onim preostalim smanjene su plate.

Sve to za rezultat je imalo neviđeni porast nezaposlenosti i, konsekvento, kriminala, koji je sada na samom vrhu u Sjedinjenim Američkim Državama.

Više od 15 odsto žitelja Stoktona je nezaposleno - dvostruko više od nacionalnog prosjeka - a oni koji imaju primanja praktično i nemaju gdje da ih potroše: svuda su znaci „Zatvoreno”.

Čak je i planirana nova zgrada gradske uprave oduzeta od vlasti i postala vlasništvo banke koja je dala kredit.

Majk Bruking (50), rođen u Stoktonu i bivši vlasnik jednog kafića, za sve krivi upravo gradske zvaničnike.

Tvrdi da su plaćali nerealno velike penzije, ali i zdravstveno osiguranje.

- Uplaćivali su zdravstveno osiguranje čak i onim zaposlenima koji su radili i samo jedan mjesec, i to godinama pošto bi ovi našli novi posao. I ne samo njima, već i njihovim porodicama - žali se on.

To nigdje na svijetu nema, dodao je, i onda smo dobili ovo: na ulicama gotovo i da nema policajaca, a kriminal je naprosto „podivljao”.

- Posla nema nigdje – rekao je on.

Nešto niže niz ulicu od kafića gospodina Brukinga je radnja za suvenire i ostale drangulije.

Najviše novca zgrtali su od izrade fotografija za pasoše, ali sada su zatvoreni.

Džordž Estrada, 35-godišnji kompjuterski programer koji je honorarno radio u ovoj prodavnici, kaže da je za sve odgovorna banka Vels fargo, koja je prvo preuzela nekoliko podzemnih garaža koje je izgradio grad, da bi potom, zbog naplate dugovanja, preuzela i novu zgradu gradske kuće.

- Nemoguće je naći posao, čak i ako ste obrazovani i vrijedni. Svi bi da pobjegnu odavde. Ljudi traže poslove u San Francisku ili Sakramentu. Ovdje je sve pošlo po zlu - govori Džordž Estrada.

Da stvar bude još fascinantnija - ili još gora, prije će biti - Stokton leži u samom srcu jednog od najuspješnijih poljoprivrednih regiona čitave Sjeverne Amerike.

Podignut je na kanalu koji je plovan sve do obližnje rijeke San Hoakin, gdje se bogatstva kalifornijskih polja utovaruju u brodove.

Grad je oduvijek zavisio od poljoprivrede, ali ljudi poput gospodina Estrade i drugih mladih obrazovanih ljudi jednostavno ne žele da se bave teškim fizičkim radom poput branja trešanja, badema ili mandarina na jakom kalifornijskom suncu.

Čak su i fabrike za preradu nestale - sve to je ili potpuno automatizovano ili se nalazi daleko od Stoktona.

Uskoro u grad stiže i tržni centar „Volmart”, ali pitanje je da li će iko željeti da radi tamo, u uslovima koji su daleko od povoljnih.

- Nama je možda i lakše. Možemo da otputujemo u obližnje gradove, možemo da se borimo za neko novo radno mjesto. Ali stariji članovi moje porodice jednostavno ne mogu nigdje. A ni ovde više ne mogu – rekao je on.

Najteži dio je ipak pogoršana bezbjednost.

Jednostavno, kažu mještani, nikada ne možete ni da pretpostavite kada će se nešto loše desiti.

To ne taji ni policija.

Penzioneri na udaru

- Kriminala je sve više i sve je nasilniji - kaže Džo Silva, koji već punih 16 godina zadužuje značku i pištolj u policijskoj stanici u Stoktonu.

Prošle godine bilo je 58 ubistava, a za prvih pet mjeseci ove 31. Siguran sam da ćemo oboriti taj neslavni rekor.

Najveći krivac za porast kriminala jesu ekonomske brige koje more Stokton.

Prije samo četiri godine u gradskom budžetu je bilo dovoljno novca za 441 policajca.

Sada ih ima 317, ali plate nisu toliko redovne, pa mnogi gledaju kako da okače šapku o klin.

Frenk Džon Koli, koji je čitav život proveo u Stoktonu, prisjeća se lijepe strane života.

- Nekada je bilo divno živjeti ovdje. Bilo je mnogo prodavnica i malih biznisa. Sada su tu samo zatvorene radnje. Grad kao je u nekoj kutiji iz koje nema izlaza. Osim bankrota. Ali kako može da bude bolje ako isti ljudi koji su nas doveli do čabra sada govore da mogu da nas izvuku iz njega - pita se on.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.