Snouden: Ne mogu u moj kompjuter

Njujork - Edvard Snouden je, u intervjuu uz pomoć šifrovanih komunikacija, rekao da su "nulte šanse" da su Rusi i Kinezi došli do sadržaja njegovog kompjutera.

Strogo povjerljive dokumente američke Nacionalne agencije za bezbjednost (NSA) Edvard Snouden je dostavio samo medijima, a ništa od toga nije otkrio ni Kini ni Rusiji, zadržavajući se poslije bjekstva iz Amerike prvo u Hongkongu, a potom u Moskvi, gdje je poslije jednomjesečnog boravka u tranzitnoj zoni aerodroma Šeremetjevo dobio jednogodišnji azil.

"Nulte su šanse" da su kineske i ruske službe došle do sadržaja njegovog kompjutera, glavna je poruka iz prve ispovijesti koju je, u formi intervjua datom Njujork tajmsu, ovaj američki bjegunac ponudio američkoj javnosti.

Snouden je prošlog maja neke od najčuvanijih američkih tajni – one o svestranom nadzoru svih elektronskih komunikacija koje uključuju i prismotru američkih građana od strane NSA u kojoj je bio zaposlen kao informatički tehničar – dostavio britanskom dnevnom listu Gardijan, a potom i drugima, a prije nego što su objavljeni pobjegao je iz zemlje.

Intervju je vođen prošle nedjelje, na daljinu, uz pomoć, kako navodi američki list, šifrovanih komunikacija. Njujork tajms nema saznanja gdje se Snouden precizno nalazi, ili ih ne iznosi, a nije predočeno ni kako je uspostavljen kontakt s njim. Sem toga, intervjuisani je odbio da kaže bilo šta o uslovima u kojima živi u Moskvi, ali je napomenuo da nije pod kontrolom ruske vlade i da ima slobodu kretanja.

Tvrdnju da se tajne službe američkih rivala nisu dokopale sadržaja njegovog kompjutera potkrepljuje svojim poznavanjem njihovih metoda, a prije svega kineskih, pošto je u NSA prošao odgovarajući kurs, a sem toga, Kina mu je bila i posljednje zaduženje pred bjekstvo. Imao je, kaže, pristup svim aktivnim operacijama NSA protiv Pekinga.

Sebe smatra "uzbunjivačem", jer je državne tajne otkrio u javnom interesu. Polemike o tome u kakvoj je on u stvari ulozi – da li je heroj ili izdajnik – ovdje inače nisu završene. S jedne strane, on dobija nagrade za građansku hrabrost i širenje sloboda, a sa druge je krivično optužen za špijunažu, krađu državne imovine, neovlašćeno iznošenje informacija o nacionalnoj bezbjednosti i voljno dostavljanje povjerljivih obavještajnih podataka neovlašćenim licima.

U intervju, u kojem su njegove riječi uglavnom prepričane, Snouden je izneo i uvjerenje da je svojim činom u stvari doprineo nacionalnoj bezbjednosti SAD, time što je podstakao javnu debatu o svemu šta radi najtajnija među američkim tajnim službama.

"Tajno nastavljanje programa NSA je veća opasnost nego njegovo objelodanjivanje", ocijenio je on.

Kao dokaz da nije nanio štetu, navodi da NSA nije iznijela nijedan primjer za to, dok Njujork tajms napominje da NSA nije željela da ovo komentariše.

Snouden je rekao i da je dejstvo njegove odluke da stavi na uvid ono do čega je došao bilo veće nego što je očekivao. Napominje, međutim, da nije bilo u njegovoj moći da kontroliše šta će novinari koji su te dokumente dobili o njima da pišu. Objasnio je još i da je odluka da dokumente NSA iznese u javnost u njemu sazrijevala postepeno i dugo, još otkako je radio kao tehničar u stanici CIA u Ženevi, 2008. i 2009.

Opovrgao je pri tome nedavnu vest Njujork tajmsa da je CIA još tada upozorila na njegovu nepouzdanost. "U pitanju je bilo nešto sasvim drugo", kaže Snouden.

To drugo je bio njegov sukob sa nadređenim u Ženevi, koga je upozorio na bezbednosne slabosti softvera koji je korišćen u toj stanici, na šta mu je ovaj odgovorio „da ne ljulja čamac", ali je posle toga u Snoudenov dosije uneo jednu kritičku napomenu.

Ta epizoda ga je, kaže, uverila da ništa ne može da se promeni „radom u sistemu": da je legalnost operacija NSA pokušao da dovede u pitanje kao insajder bio bi "pokopan zauvek" – diskreditovan i uništen. "Sistem ne funkcioniše, jer za ono što ne valja treba da se žalite nekome ko je za takvo stanje najodgovorniji."

Ono što ga je konačno prelomilo, bilo je otkriće kopije jednog izvještaja generalnog inspektora o NSA prisluškivanju bez naloga, u vrijeme kada je predsjednik bio Džordž Buš mlađi. Do toga je došao specijalnom pretragom sistema, tražeći pojmove koji tamo ne bi trebalo da budu, a što je inače metoda administratora sistema (tehničara za održavanje) za "sanitizaciju", uklanjanje neodgovarajućih sadržaja.

"Taj dokument je bio isuviše povjerljiv da bi bio tamo", kaže Snouden, objašnjavajući zatim da ga je otvorio samo u namjeri da provjeri da li zaista ne treba da bude u sistemu, ali je, kad se u to uvjerio, "prevladala radoznalost".

Onda je zaključio da su tajna ovlašćenja mogućnost nadzora izvan legalno definisanih procedura (pojedinačni sudski nalozi i ostalo), – nešto što je "izuzetno opasno". Poslije toga je, ne precizirajući sagovorniku iz Njujork tajmsa vremenske okvire, počeo da sastavlja dosije o tome, kopirajući i druge povjerljive dokumente, sa namjerom da ih objelodani.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.