Si i Tramp traže izlaz iz „Tukididove zamke“: Može li svijet izbjeći novi sukob supersila?

Glas Srpske
Dodaj glassrpske.com kao Google izvor
Si i Tramp traže izlaz iz „Tukididove zamke“ Foto: Tanjug/AP | Si i Tramp traže izlaz iz „Tukididove zamke“

PEKING - „Mogu li Kina i SAD da prevaziđu Tukididovu zamku i stvore novu paradigmu odnosa?“, opisao je kineski predsjednik Si Đinping neizvjesnost na relaciji dvije supersile tokom samita sa američkim kolegom Donaldom Trampom u Pekingu.

„Tukididova zamka“ veoma je popularan koncept, koji je godinama neizostavan u spoljnopolitičkim analizama. Opisuje neizbježan trend ka ratu kada država u usponu ugrozi položaj vladajuće supersile, tražeći veći uticaj na upravljanje svijetom, dok se dominantni akter drži statusa kvo.

Nazvan je po čuvenom istoričaru iz Stare Grčke, a popularizovao ga je američki politikolog Grejem Alison sa Harvarda.

- Uspon Atine i strah koji je to ulilo Sparti učinili su rat neizbježnim - objasnio je Tukidid prije 2.500 godina uzrok rata dvije supersile antičkih vremena, što je navelo Alisona da 2011. godine osmisli originalan pojam kako bi analizirao savremene geopolitičke tenzije, prije svega rivalstvo između SAD i Kine.

Kakvu poruku Si šalje Trampu

Nije prvi put da Si Đinping pominje „Tukididovu zamku“, koju je koristio u razgovorima i sa drugim američkim liderima, ali je za njega uvijek imala isti smisao - odbacivanje istorijskog fatalizma i vjerovanja da je sukob SAD i Kine neizbježan.

Si smatra da „zamka“ postaje stvarnost samo ako velike sile prave uzastopne strateške pogrešne procjene izazvane strahom i nepovjerenjem.

- U svijetu ne postoji takozvana Tukididova zamka. Ali, ukoliko velike sile iznova i iznova budu pravile greške u strateškoj procjeni, mogle bi same sebi stvoriti takve zamke - upozorio je Si još 2015. godine govoreći u Americi, u Sijetlu, kada se sastao sa tadašnjim šefom Bijele kuće Barakom Obamom.

Na taj način, Peking zapravo koristi termin kako bi podsjetio Vašington na odgovornost za budućnost odnosa dvije sile.

Za pet vijekova 16 slučajeva „zamke“ - kako su završili

Grejem Alison je u studiji Harvardovog Belfer centra za nauku i međunarodne poslove, u posljednjih pet vijekova identifikovao šesnaest slučajeva u kojima je rastuća sila ugrozila poziciju dominantne - i u čak dvanaest slučajeva, rivalstvo je završilo ratom:

  • Krajem 15. vijeka Španija je ugrozila poziciju Portugala - bez rata.
  • U prvoj polovini 16. vijeka Habzburgovci su parirali Francuskoj - rat.
  • U 16. i 17. vijeku Osmansko carstvo je naraslo kao prijetnja Habzburgovcima - rat.
  • U prvoj polovini 17. vijeka Švedska je ugrozila Habzburgovce - rat.
  • Sredinom do kraja 17. vijeka Engleska je izazivala Holandsku Republiku - rat.
  • Od kasnog 17. do sredine 18. vijeka Velika Britanija je nadrastala Francusku - rat.
  • Krajem 18. i početkom 19. vijeka Francuska je ugrozila Ujedinjeno Kraljevstvo - rat.
  • Sredinom 19. vijeka Rusija je postala prijetnja Francuskoj i Britaniji - rat.
  • Takođe sredinom 19. vijeka Njemačka je nadrasla Francusku - rat.
  • Krajem 19. i početkom 20. vijeka Japan je ugrozio Kinu i Rusiju - rat.
  • Početkom 20. vijeka Sjedinjene Države su nadrasle Ujedinjeno Kraljevstvo - bez rata.
  • U istom periodu Njemačka je ugrozila Britaniju, Francusku i Rusiju - rat.
  • Sredinom 20. vijeka Njemačka je postala prijetnja Sovjetskom Savezu, Francuskoj i Britaniji - rat.
  • U istom periodu Japan je ugrozio Sjedinjene Države - rat.
  • Od četrdesetih do osamdesetih godina prošlog vijeka Sovjetski Savez je parirao Sjedinjenim Državama - bez rata.
  • Od devedesetih do danas ujedinjena Njemačka raste kao sila nasuprot Britaniji i Francuskoj - bez rata.

Već je izlizana izreka da je „istorija učiteljica života“, ali ona se ipak uporno vraća - suština Sijevog poziva je da se ne ponovi i da svijet ne završi, kao u nekoj grčkoj tragediji, u još jednoj zamci koju je sam sebi postavio.

Spirala straha - šta je bezbjednosna dilema

Inače, „Tukididova zamka“ bliska je pojmu bezbjednosne dileme.

To je situacija u kojoj jačanje bezbjednosti jedne države (kao što je povećanje njene vojne moći) navodi druge države da strahuju za sopstvenu bezbjednost (jer ne znaju da li država koja jača svoju moć namjerava da je iskoristi u ofanzivne svrhe).

To stvara spiralu straha koja vodi u neželjeni rat.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.