Sendi bira novog predsjednika SAD

Hoće li još jedna katastrofa, ovoga puta prirodna, odrediti pobjednika američkih predsjedničkih izbora?

Prije četiri godine to je uspjela financijska katastrofa. Do oktobra 2008. godine republikanski kandidat Džon Mkkein bio je izjednačen s Barakom Obamom, u nekim anketama čak i nadmoćan, sve do sloma Lehman Bradersa, jedne od pet najvećih investicionih banaka u SAD-u. U tom trenutku dogodilo se ono što se i danas kolokvijalno naziva "Mkkejnovim trenutkom".

Finansijska propast

Dok je Obama propast banke nazvao "najozbiljnijom finansijskom krizom od Velike Depresije", okrivivši za to administraciju Džordža Buša, Mkkain se u potpunosti pogubio. Umjesto da se politički distancira od Buša, on je čak prekinuo kampanju kako bi se odazvao njegovu pozivu na konzultacije u Bijeloj kući, otkazavši pritom gostovanja u utjecajnim tv emisijama, da bi potom izjavio ono za što mnogi smatraju da ga je koštalo pobjede: "Osnove naše ekonomije još uvijek su snažni".

Četiri godine kasnije, nikad slabija ekonomija opet je bila glavna tema američkih izbora. Sve dok se nije pojavila nova katastrofa, ovoga puta ona prirodna.

Sedam dana prije izlaska na birališta uragan je promijenio uslove igre.

Brus Vilis u Bijeloj kući

Predizborna kampanja praktički je suspendovana. Dok republikanski kandidat Mit Moni panično smišlja način kako da katastrofu preokrene u svoju korist, Barak Obama se u Bijeloj kući bori protiv uragana. U očima nacije on je Brus Vilis. On je taj koji izgleda i ponaša se kao predsjednik, njemu ne trebaju skupovi ni spotovi. U uporedbi s njim "onaj drugi" izgleda potpuno nevažno.

Premda taj drugi u mnogim anketama bilježi prednost.

Obamin hendikep

Dok se bori s uraganom, Obama se bori s jednim krupnim hendikepom: nikako ne smije podsjetiti ljude na Bušovu katastrofalnu reakciju na uragan Katrina, koji je postao simbol predsjedničke neposobnosti.

U isto vrijeme, uragan koji hara istočnom obalom SAD-a, po mnogima najvećom izbornom bazom Demokrata, mogao bi nanijeti najveću materijalnu štetu upravo Obaminu biračkom tijelu, koje će zbog toga u manjem broju izaći na birališta. Takođe, analitičari se pribojavaju i psihološke reakcije na uragan.

Amerikanci su toliko umorni od četverogodišnje ekonomske krize da bi razaranje uragana Sendi mogao probuditi novu dozu ljutnje i apatičnosti koja bi mnoge udaljila od birališta.

Koga briga za izbore

Pored toga, u situaciji elementarne nepogode i vanrednog stanja nitko više ne obraća pažnju na izbore. Pitanje je kome će to ići na ruku: aktualnom predsjedniku koji bi tako skrenuo pažnju s ekonomskih problema i iskoristio činjenicu da u vremenima vanrednih kriza narod nije pretjerano sklon promjenama vlasti ili njegovu izazivaču koji se nada da bi mogao zadržati postojeću prednost barem u nekim ključnim državama?

Ipak, mnogi su skloni zaključiti kako bi uragan Sendi mogao spasiti Ameriku i svijet, od Romnija i njegova radikalnog potpredsjednika Pola Rajana, baš kao što ih je finansijska katastrofa spasila od Mkkaina i Sare Palin.

Odgovor prirode

I dok je finascijski slom bio posljedica Bušove politike, superoluja nad Amerikom može se shvatiti i kao vrlo konkretan odgovor prirode na podrugljivu izjavu Mita Romnija s govora na Republikanskoj konvenciji, kada je rekao ovo: "Predsjednik Obama obećao je da će usporiti dizanje okana i ozdraviti planet (grize usnicu i čeka smijeh publike). Ja obećajem da ću pomoći vama i vašim porodicama".

Sada bi taj isti okean mogao doslovno i simbolički potopiti sve njegove nade u pobjedu idućeg utorka.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.