Foto: SAD regrutuju hakere tinejdžere
Vašington - Čelna pozicija SAD u sferi “sajber ratovanja” odavno je uzdrmana, a nakon što su inostrani hakeri uspješno provalili u sisteme velikih kompanija i infrastrukturnih sistema i počeli da napadaju čak i računare Sekretarijata za državnu bezbjednost SAD donijeta je nova strategija, prenosi B92.
Regrutuju se novi hakeri – što mlađi, to bolji.
Novoosnovani “sajber komandni centar” SAD saopštio je prošle nedjelje da formira 13 timova programera i kompjuterskih eksperata kako bi odgovorili na sve učestalije hakerske napade iz Kine i Koreje.
Ti timovi imaće ofanzivnu ulogu i biće pripojeni Državnoj bezbjednosnoj agenciji (NSA), pa američka sekretarka za državnu bezbjednost Denet Napolitano želi da sastavi svoju ekipu – 600 hakera koji će “igrati u odbrani”, piše Njujork tajms.
Njihov cilj neće biti napadi, već držanje hakera iz drugih zemalja na distanci.
Za taj, manje atraktivan zadatak potrebna je svježa krv, a ona se traži po prvi put u srednjim školama.
- Moramo da im pokažemo koliko je to kul i uzbudljivo. Moramo da im pokažemo da je njihovo umijeće važno i za javni sektor - kaže Ed Skudis, jedan od najvećih američkih stručnjaka za kompjutersku bezbjednost.
Regrutacija se obavlja na prilično jednostavan način, u srednjim školama širom Amerike organizuju se takmičenja rađena po vojnim programima, tzv. “NetWars”, koji mladim kompjuterskim čarobnjacima pružaju osjećaj kao da se takmiče u nekoj video igri.
Njihove rezultate, a naravno i ponašanje u takmičarskom okruženju, prate i agenti bezbjednosnih agencija.
Među kandidatima prednost imaju oni sa kočopernijim stavom.
- Volim da rastavljam stvari. Uvijek hoću da znam kako mogu da natjeram stvari da rade nešto drugo - kaže 18-godišnji Kolin Berman, koji sa drugom iz razreda Arlanom Jaskom bilježi sjajne rezultate.
Zadatak mladih genijalaca je mnogo “uzvišeniji” od uništavanja tuđih sajtova, smatraju neki hakeri.
- Želite ljude koji se pitaju kako ovo radi?. Ali najbolji od njih su oni koji daju odgovor na to pitanje, a zatim ga iskoriste da obrnu stvari - kaže Alan Peler, osnivač koledža SANS koji se bavi obukom profesionalaca za kompjutersku bezbjednost.
Amerikanci su dio inspiracije da školska takmičenja koriste na ovaj način dobili baš od konkurencije – iz Kine, gdje vojska svakog proljeća organizuje slične manifestacije na kojima najbolji postaju “nova generacija digitalnih ratnika”.
Dio razloga za “uzbunu” je i to što je Tana Dailina, jednog od pobjednika niza školskih takmičenja 2005. godine, umjesto tada nezainteresovane vlade SAD regrutovao neko drugi – ubrzo je uhvaćen nakon provale u sistem Pentagona i slanja nekih informacija na servere u Kini.
- Mi takve programe nismo imali u SAD, ništa nije postojalo. Niko ne uči ništa slično u školama. Ako ne riješimo taj problem, bićemo u velikom problemu - kaže Peler, koji je i direktor razvoja SANS-a.
U srednjim školama, pa čak i u onim iz koje potiču najveći talenti, ipak, još nema nikoga ko se usko bavi kompjuterskom bezbjednošću.
Zato su se prošle godine organizovali đaci – Berman i Jaska su sa nekoliko drugova osnovali Klub za kompjutersku bezbjednost (izbacili su riječ “sajber” iz naziva, jer “zvuči kao da pokušavate da budete kul, a niste kul”).
Članovi kluba su počeli da se prijavljuju na takmičenja, dobili su podršku profesora, a zatim su bili među tek nekoliko desetina đaka koji su stigli do “Guvernerovog sajber kupa” na Univerzitetu Mejson.
“Njujork tajms” ističe da su tamo zatekli nešto što im je bilo najpotrebnije – društvo.
- Za mnoge klince ovdje, koji su uglavnom pomalo usamljenici, ovo je prvi put da imaju svoju kliku. Konačno su mogli da pričaju o svemu što ih zanima, o tehnologiji, programiranju. To ih je oduševilo - kaže Pejler.
Đaci su osim društva, imali priliku i da se oprobaju na pet nivoa zadataka koje vojska koristi za testiranje svojih eksperata.
Bodovali su se razbijanje šifara, pronalaženje ranjivosti različitih sistema, provale na sajtove i baze podataka, a rezultati su prikazivani u realnom vremenu na velikom semaforu.
Čak trećina đaka je stigla do trećeg nivoa, što je nešto što se smatra uspjehom i za one koji imaju sedam do deset godina iskustva u tom poslu.
Najboljim tinejdžerima su podijeljene stipendije, a iza kulisa su mnogi vjerovatno i vrbovani.
Ipak, za angažman je potrebno i nešto više.
- Problem kod rada za vladu je to što ćeš manje zaraditi, sve je sporije, sada se krešu budžeti, a i birokratija te koči na svakom koraku. Na kraju, ne možeš ni da pričaš mnogo o onome što radiš. Prosto, nije dovoljno zabavno - rekao je 17-godišnji Jaska i poslao jasan signal vlastima.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.