Rusija će zadržati vojno prisustvo u Siriji sa novom vlašću

MOSKVA - Rusija će zadržati vojno prisustvo u Siriji, ali u manjem i drugačije organizovanom obimu, kroz zajedničke centre za obuku, vojne savjetnike i pristup ključnoj infrastrukturi, uključujući bazu i luku u Tartusu, ocjenjuje ruski politikolog i stručnjak za Bliski istok Kiril Semjonov.

Povodom saopštenja sirijskog Ministarstva spoljnih poslova da su Sirija i Rusija, nakon godinu i po dana pregovora, potpisale Memorandum o razumijevanju, kojim će biti uređen status ruskih vojnih baza u Tartusu i Hmejmimu, Semjonov je ocijenio da dogovor sa novim sirijskim rukovodstvom pokazuje da Moskva uspijeva da na određeni način sačuva svoje pozicije u regionu i nastavi vojnu saradnju sa Damaskom.

„Jasno je navedeno da će to biti zajednički centri za obuku, gdje će ruski vojnici i ruski vojni savjetnici dolaziti kako bi obezbjeđivali vojnu obuku nove sirijske armije i tako dalje. Takođe, koliko shvatam iako nisam čitao rusku verziju memoranduma, Rusija će vjerovatno zadržati mogućnost korišćenja aerodromskih pista, vazduhoplovnih objekata i, shodno tome, luke u Tartusu, koja će takođe biti dostupna ruskim vojnim brodovima, iako će sama vazduhoplovna baza pripadati Siriji. To će biti zajednička baza, a ne isključivo ruska“, ocjenjuje Semjonov.

On je istakao da će vojno prisustvo Rusije u Siriji biti reorganizovano u skladu sa novim okolnostima. Prema dogovoru dvije zemlje, sirijska država preuzeće upravljanje civilnim objektima, uključujući aerodrom Hmejmim i komercijalni dio luke Tartus, koji bi trebalo da budu postepeno uključeni u civilnu upravu zemlje.

Vojni objekti bi trebalo da budu prenamijenjeni u zajedničke centre za obuku i osposobljavanje, dok bi tranzicija trebalo da bude završena u roku od tri mjeseca, nakon čega će novi dogovori stupiti na snagu.

Ministarstvo spoljnih poslova Sirije nazvalo je sporazum najznačajnijim događajem od početka pregovora i ocijenilo da on otvara novu etapu u bilateralnim odnosima.

Semjonov ocenjuje da, uprkos spoljnim pritiscima, ovim dogovorom Sirija pokazuje spremnost da sačuva partnerske odnose sa Rusijom, a da dogovori Moskve i Damaska o sudbini ruskih vojnih baza otvaraju mogućnosti za novi format saradnje, uključujući vojnu i humanitarnu sferu.

Semjonov smatra da je promjena uloge ruskog kontingenta logična nakon pada s vlasti Bašara el Asada, jer su se promijenile i okolnosti i raniji ciljevi ruskog prisustva.

Na pitanje šta ovaj sporazum govori o odnosima Moskve i novog sirijskog rukovodstva Semjonov kaže:

„On prije svega govori o tome da se Moskva i Damask vraćaju partnerskim odnosima, jer da su odnosi između Moskve i Damaska bili narušeni i opterećeni različitim nesporazumima teško da bismo mogli da govorimo o tome da je rusko prisustvo u Siriji uopšte moguće sačuvati, pogotovo što je Damask izložen ozbiljnom spoljnom pritisku kako od strane Evropske unije, tako i od strane Sjedinjenih Država. Setimo se da je u američkom Kongresu svojevremeno govoreno o tome da treba ulagati napore kako bi se smanjilo rusko prisustvo u Siriji “.

Moskva zadržava prisustvo, Sirija dobija podršku

Novi format može da bude koristan i Rusiji i Siriji, jer omogućava Moskvi da zadrži prisustvo u regionu, dok Damask dobija podršku u obnovi vojske i realizaciji humanitarnih projekata.

Govoreći o budućoj ulozi Rusije u regionu, Semjonov ocjenjuje da će se njeno prisustvo i uticaj za sada postepeno smanjivati, prije svega zbog toga što je Moskva u ovom trenutku ima druge prioritete, uključujući sukob u Ukrajini.

„Iskreno, njena uloga će se za sada smanjivati. To što smo se učvrstili u Siriji, za sada predstavlja maksimum naših mogućnosti, pošto je Rusija trenutno usmjerena na sasvim druge probleme i pitanja. To je svima jasno. Stoga je važno da smo u nekim aspektima smanjili histeriju, a to se već može smatrati velikim dostignućem“, ocijenio je ekspert.

Ruske vojne baze u Tartusu i Hmejmimu dugo su bila ključna uporišta Moskve na Mediteranu i Bliskom istoku. Njihov status našao se na stolu pregovora sa novim sirijskim rukovodstvom nakon svrgavanja bivšeg predsjednika Bašara el Asada u decembru 2024. godine.

Nove sirijske vlasti, po svemu sudeći, na Moskvu gledaju ne samo kao na globalnog igrača, već i kao na aktera koji je zainteresovan i sposoban da doprinese stabilnosti na Bliskom istoku. Zbog toga bi zadržavanje ruskih vojnih baza u Siriji moglo da bude u interesu novih vlasti u Damasku.

Podsjetimo, ruska vojna intervencija u Siriji počela je 30. septembra 2015. godine, nakon što je tadašnja vlada predsjednika Bašara el Asada zatražila vojnu pomoć Moskve u borbi protiv oružanih i terorističkih grupa. Ruska vojska je intervencijom pomogla sirijskim snagama da stabilizuju front i povrate kontrolu nad značajnim dijelom teritorije.

Operacija je bila prva vojna intervencija postsovjetske Rusije u aktivnim borbenim dejstvima van teritorije bivšeg Sovjetskog Saveza.

Vazduhoplovna baza Hmejmim nalazi se u blizini mediteranskog grada Džabla, oko 60 kilometara južno od Tartusa, na mjestu nekadašnjeg civilnog aerodroma. Od septembra 2015. godine aerodrom Hmejmim korišćen je kao glavna baza ruske avijacije u Siriji, angažovane u vojnoj operaciji protiv terorističkih grupa.

Aerodrom je služio kao baza za izvođenje vazdušnih operacija, transport ljudstva i opreme, kao i za pružanje logističke podrške ruskom vojnom kontingentu.

Tartus je imao pomorsko-logističku ulogu i predstavljao je važan oslonac ruske mornarice u Sredozemlju. Objekat za logističku podršku sovjetskoj mornarici uspostavljen je 1971. godine, a nastavio je da funkcioniše i nakon raspada SSSR-a. Kasnije je korišćen za snabdijevanje i podršku ruskom vojnom kontingentu tokom operacija u Siriji.

Moskva i Damask su 2017. godine postigli sporazum o stacioniranju ruskih snaga u ovim objektima na period od 49 godina, odnosno do 2066. godine, piše Sputnik. 

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.