Posljednje suđenje nacistima u istoriji

Bruno D., kako ga navode u njemačkim medijima, bio je čuvar u koncentracijskom logoru Stuthof i sada će biti optužen za ono što je radio prije 75 godina.

Naime, taj je 93-godišnjak optužen za smrt 5230 ljudi, a pretpostavlja se kako će suđenje u Hamburgu biti posljednje suđenje nacistima u istoriji.

Bruno je imao 17 godina kad se pridružio SS-ovom bataljonu smrti, a čuvao je stražarske kule u koncentracijskom logoru nedaleko od poljskog Gdanjska.  Vjeruje se kako je u razdoblju od avgusta 1944. do april 1945. bio sudionikom u brojnim zločinima, a ukupan broj žrtava za kog ga se optužuje uključuje i one koji su umrli od gladi, tifusa, zbog nedostatka lijekova i nemogućnosti pristupa vodi - njih oko 5000 hiljada te oko 200 njih ubijenih u plinskim komorama, te 30 njih direktno pogubljenih. Zaustavljajući zatvorenike da pobjegnu, tužitelji tvrde da su stražari igrali ključnu ulogu u dopuštanju masovnih ubistava u Stuthofu. Procijenjeno je da je tamo poginulo 65.000 ljudi prije 9. maja 1945., kada su savezničke snage oslobodile logor.

Suđenje 90-godišnjaku

Optuženi je sarađivao s istražiteljima pristajući na osam ispitivanja, doktor ga je proglasio podobnim i sposobnim za suđenje, no zbog njegove dobi se sjednice moraju ograničiti na trajanje od najviše dva sata. U jednom od ispitivanja Bruno je priznao kako je čuo krikove te je bio upoznat s prirodom zločina u kampu.

- Vjerojatno sam znao kako su to Jevreji koji nisu počinili zločine te su zato što su Jevreji te da imaju pravo slobodno živjeti i raditi kao sva ljudska bića – prenijeli su njemački mediji.

Uprkos tome, on navodno ne priznaje krivnju niti se smatra saučesnikom u ubijstvima.

- Kakva korist bi bila od toga da sam ja otišao, samo bi našli nekog drugog? - pitao je tužitelje.

Oni se ne slažu s njegovim zaključkom, tvrdeći da je mogao ići u borbu na Istočni front umjesto da služi kao stražar. No, Bruno kaže da su ga odbili za borbu zbog bolesti srca. Stuthof, jedan od manjih nacističkih koncentracionih logora, prvobitno je otvoren radi pritvaranja pripadnika poljskog političkog vodstva, ali je od 1944. godine sve češće korišten za držanje i ubijanje Jevreja prebačenih iz baltičkih država, Mađarske i koncentracionog logora Aušvic. Do kraja 1944. godine 70 posto stanovništva Stuthofa bili su Jevreji. Na suđenju je oko 20 tužitelja koji su proveli vrijeme Stuthofu, od kojih su četiri bivša pripadnika dominantnog pokreta otpora u Poljskoj, a dvije su žene koje su se borile u Varšavskom ustanku. Svjedoci će doletjeti iz Amerike, Izraela i Poljske kako bi svjedočili pred sudom od kraja oktobra. Simbolička vrijednost za žrtve

Iako se niko od svjedoka vjerovatno ne sjeća Bruna, suđenje ima veliku simboličku vrijednost za mnoge žrtve.

"Ovo nije stvar osvete, već više da se to što su proživjeli proglasi nepravdom na njemačkom sudu i da ispričaju svoju priču kako se ne bi zaboravila", rekao je Markus Horstman, advokat jednog od njih.

Njemački kazneno-pravni sistem omogućio je niz slučajeva protiv osoblja koncentracionog logora poput ovog u Hamburgu nakon što je 2011. godine osuđen Džon Demjanjuk, ukrajinski zarobljenik okrivljen za pomaganje nacistima.

Njegovo je suđenje postavilo presedan prema kojem neko može biti osuđen za sudjelovanje u zločinima, iako se tog pojedinca ne može povezati s pojedinačnim ubistvima. Od tada su tužitelji diljem Njemačke proveli preliminarne istrage u još 23 slična slučaja nacističkih zločina. Ipak, šanse da završe na sudu se smanjuju s vremenom, jer su svi osumnjičeni izrazito stari.

- Približavamo se posljednjem suđenju ovakve vrste - rekao je glasnogovornik tužiteljstva.

Budući da je Bruno u vrijeme navodnih zločina imao 17 godina, pojaviće se pred sudom za mlade, s tim da će sudija morati uravnotežiti težinu počinjenih zločina prema kaznenom zakonu za mlade počinitelje, koji ima maksimalnu kaznu od 10 godina. Prvo suđenje nacistima

U jednom od najpoznatijih suđenja u 20 vijeku, u Nirnberškom procesu, sudjelovala je većina najmoćnijih nacista. Ukupno su optužena 24 zločinca. Stotine ljudi pripremalo je suđenje, a materijal je iznosio više od pet miliona stranica. Bile su četiri tačke optužnice: ratni zločini, zločini protiv čovječnosti, poticanje agresije, i poticanje ili sudjelovanje u zločinima protiv mira. Prvooptuženi u procesu bili su feldmaršal Herman Gering, lični Hitlerov sekretar Rudolf Hes, nacistički ministar vanjskih poslova Joakim von Ribentrop i ministar rata generalfeldmaršal Vilhelm Keitel. Na prvom pojavljivanju pred sudijama 1945. godine, svi optuženi izjasnili su se da nisu krivi.

Iznošenje dokaza optužbe trajalo je do 6. marta 1946. godine. Na javnost su poseban snažan dojam ostavili stravični filmski snimci nacističkih zločina, posebno iz velikog broja koncentracijskih logora i plinskih komora.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.