Oni su upropastili Šengen

Rat u Siriji pokrenuo je migraciju ogromnih razmera, a krajnja destinacija izbjeglica jesu zemlje Evropske unije.

 Međutim, migrantski talas koji sve jače zapljuskuje Stari kontinent donio je i brojne podjele među evropskim liderima. Najveće promjene pretrpio je šengenski sistem, koji je ponovnim uvođenjem granične kontrole postao samo utopistički san. Takvom stanju doprinijeli su mnogi, a ovo je 12 najodgovornijih.

Bašar al-Asad i sunitski pobunjenici

Predsjednik Sirije odgovorio je na pobunu sunitskih pobunjenika 2011. godine, i ušao u rat u kojem je živote izgubilo skoro četvrt miliona civila, dok je šest miliona ljudi prinudno raseljeno. Od toga je najviše ljudi emigriralo u obližnje Tursku, Jordan i Liban, ali je nezanemarljiv broj krenuo put Evrope, što je poprilično uticalo na blokadu granica. Pored toga, haos u državi postao je idealno tlo za rađanje monstruoznih organizacija poput Islamske države, koja dodatno pojačava migraciju.

Viktor Orban

Premijer Mađarske krupnim koracima grabi ka tituli najomraženijeg Evropljanina, a sve zahvaljujući svom oštrom, pa čak i ksenobičnom stavu prema izbjeglicama sa Bliskog istoka, čiju migraciju je nazvao "opasnošću za hrišćansku prirodu Evrope". Zid koji je podigao na granici sa Srbijom podsjeća na neke od mračnijih momenata u svjetskoj istoriji, a njegove izjave da su izbjeglice "isključivo njemački problem" kose se sa svim onim postulatima solidarnosti na kojima EU i počiva.

Redžep Tajip Erdogan

Erdogan, koji se prije može definisati kao vladar a ne predsjednik Turske, obnovio je vojne napade na Kurde, koji biježe ka Grčkoj, odakle nastavljaju ka zapadu Evrope.  Upravo su Kurdi bili ti koji su Erdogana koštali apsolutne vlasti na nedavnim izborima, uzevši mu pozamašno "parče kolača" u vidu 80 poslaničkih mjesta. Uz to, turski lider je odavno ogorčen na strogu viznu politiku EU prema Turskoj, što dodatno komplikuje njegov odnos sa Briselom.

Džordž Buš

Prvi među jednakima. Invazija SAD na Irak, pod ispostaviće se lažnim dokazima da Sadam Husein posjeduje oružje za masovno uništenje, potpuno je razorila tu državu. Pod Bušovom "dirigentskom palicom", Irak je postao pravo oličenje "divljeg Zapada". Tenzije među različitim plemenima, koje je Husein držao pod kontrolom, potpuno su buknule, oformljeni su brojni teroristički antizapadni pokreti, a uveliko je prisutna i Islamska država, koja teroriše koga stigne. Potpuno cjepkanje države na dijelove u kojima vladaju različiti faktori, međusobna odmazda na relaciji suniti-šiiti i prava eksplozija nasilja naveli su nedužno stanovništvo na bijeg u mirnu, evropsku luku.

Barak Obama

Mlak stav koji je zvanični Vašington zauzeo prema sirijskoj krizi imao je veliki uticaj na potonje događaje. Otvoreno neslaganje sa politikom Bašara al-Asada rezultovalo je finansijskom, oružanom i logističkom podrškom sunitskim pobunjenicima, što je dodatno raspirilo sukobe u zemlji. Upravo su ti sukobi bili okidač za masovnu migraciju stanovništva ka Evropi.

Dejvid Kameron

Britansko blokiranje Šengenskog sporazuma iz 1985. godine Kameron je iskoristio kako bi izbjegao svako učešće u zajedničkom riješavanju migrantske krize sa zemljama EU. To je rezultovalo da je Britanija, iako ima kapacitet da primi stotine hiljada, svoja vrata otvorila za svega 216 izbjeglica, dok je ostatku pokazala da nisu poželjni i time ih preusmjerila ka ostatku Evrope.

Krijumčari ljudima

Vođe bandi uveliko koriste patnju izbjeglica, naplaćujući im basnoslovne sume za prevoz do Evrope. Ucijene, tortura i iznuda su sredstva kojima se ovi kriminalci koriste, čime nesrećnim migrantima izvuku i posljednji dolar koji su uštedeli, čime ih na obali Evrope ostave bez prebijene pare. Pored toga, njihove brutalne metode rezultuju velikim brojem žrtava, koje umjesto u "obećanoj Evropi" završe na dnu Mediterana, ili ugušeni u kamionima smrti. Upravo zbog krijumčarenja, mnoge evropske zemlje uvele su kontrolu na granicama.

Marin Le Pen

Sinonim za francusku desnicu, Marin Le Pen je jedna od najglasnijih političara kada je riječ o tvrđem stavu prema migrantima i ponovnom uvođenju graničnih kontrola. Njena izjava da "Francuska mora da uđe u rat za svoju slobodu i mogućnost da sama odlučuje koga će primiti na svoju teritoriju", dodatno je raspalila antimigrantsku histeriju u pojedinim dijelovima Evrope. Pored toga, Le Penova je jedna od žešćih kritičarki Angele Merkel, koju naziva "vukom u jagnjećoj koži", rekavši da njemačka kancelarka u okrilje svoje zemlje ne prima izbjeglice, već "robovsku radnu snagu".

Ajub el-Kazani

El-Kazani je nedavno pokušao da izvrši teroristički napad u vozu na relaciji Amsterdam-Pariz, koji se srećom sprečen adekvatnom reakcijom putnika. Njegova namjera da izvrši masakr na evropskom tlu odmah je pokrenula pitanje kako je mogao da slobodno prenese oružje iz Belgije u Holandiju, iako je od ranije poznat po svom ekstremizmu. Nakon kritika o "previše labavim granicama", pojačana kontrola je ponovo uvedena.

Mehdi Nemuš

Čovjek koji je 2014. otvorio vatru u Jevrejskom muzeju u Briselu, kada su četiri osobe izgubile život. Uspio je da nesmetano pobjegne u Francusku, s obzirom da na belgijskoj granici nije postojala kontrola. Kasnije je uhapšen u Mareju, a francuska policija ga, pored ubistva četiri osobe, tereti i za terorizam, pošto je pripadnik Islamske države.

Isajas Afeverki

Predsjednik Eritreje, kojeg ostatak svijeta smatra diktatorom, konstantno je odbijao da raspiše demokratske izbore u svojoj zemlji. Njegov represivni režim naterao je mnoge mlade Eritrejce da pobjegnu iz zemlje, i uhlebljenje i mirniji život potraže u Evropi. "Amnesti internešnl"  tvrdi da se u eritrejskim zatvorima nalazi najmanje 10.000 političkih zatvorenika.

Abu Bakr al-Bagdadi

Samoproklamovani kalif  i bivši lider Al kaide u Iraku  je svojim brutalnim zločinima utjerao strah u kosti nedužnom stanovništvu koje bježi glavom bez obzira pred dželatima njegove Islamske države.

Šengenski sporazum

Šengenski ugovor je sporazum kog je 14. juna 1985. potpisalo pet evropskih država (Belgija, Francuska, Njemačka, Luksemburg i Holandija). Sporazum je potpisan na brodu „Princeza Mari-Astrid“ na rijeci Mozel, pored Šengena, malog mjesta u Luksemburgu na granici Francuske i Njemačke.  

Po Šengenskom ugovoru, državljani države potpisnice mogu se slobodno kretati u bilo kojoj drugoj državi potpisnici ne pokazujući bilo kakav dokument na granici (pasoš, lična karta). Cilj ugovora je bio da se ukinu i harmonizuju granični prelazi između zemalja potpisnica. U vrijeme potpisivanja, ugovor nije imao veze sa Evropskom unijom (tada Evropskom zajednicom), dok to danas nije slučaj.  

Naknadne zemlje potpisnice su donijele konvenciju kojom se ograničava ukupan broj šengenskih država na dvadeset šest.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.