Novi model NATO-a otvara pitanje podjela i odnosa moći u Alijansi

Zatvoreni sastanak predstavnika odabranih članica NATO-a, planiran od 12. do 15. oktobra u Poljskoj, otvara pitanje da li se iza koncepta „NATO 3.0“ krije pokušaj Vašingtona da izdvoji države na koje može najviše da računa u budućim operacijama. Na sastanak su, prema pisanju američkog portala „Politiko“, pozvane Poljska, Njemačka, Finska, Švedska i Holandija, dok su Velika Britanija, Francuska i baltičke države ostale izvan ovog formata.

NATO više nije monolitan

General-major u penziji Mitar Kovač, direktor Evroazijskog bezbjednosnog foruma, smatra da takva okupljanja treba posmatrati u kontekstu sve dubljih podjela unutar zapadnog vojnog saveza, koje su posebno došle do izražaja poslije ukrajinske krize.

„Možemo slobodno reći da NATO ne postoji kao homogena organizacija od ukrajinske krize i da svaka godina doprinosi različitostima i drugačijim viđenjima, kako u vrhu upravljačke strukture, tako i među vodećim zemljama, prije svega mislim na Ameriku i vodeće evropske zemlje NATO pakta“, kaže Kovač za Sputnjik.

Prema njegovim riječima, razlike više nisu samo pitanje novca i raspodjele troškova nego i različitih procjena o tome koliko daleko treba ići u konfrontaciji sa Rusijom.

„Sada nije dovoljna ni homogenost unutar evropskog prostora. Postoje drugačija spoljnopolitička opredjeljenja i strategije nekih država: one koje su spremnije da ulaze u potencijalne konflikte sa Rusijom, koje su odlučnije da daju više sredstava, i države koje cijene da mogu biti zahvaćene sukobom sa Ruskom Federacijom“, ističe Kovač.

„NATO 3.0“ – Evropa plaća, Amerika upravlja

Koncept „NATO 3.0“, koji se povezuje sa zamjenikom američkog sekretara za rat Elbridžom Kolbijem, polazi od ideje da evropske članice moraju da preuzmu veći dio odgovornosti za sopstvenu konvencionalnu odbranu, dok bi SAD više svojih vojnih resursa usmjeravale prema drugim strateškim prioritetima, prije svega prema Kini.

U tom modelu od evropskih država očekuje se da povećaju broj vojnika, unaprijede vojne kapacitete, ojačaju namjensku industriju i izdvajaju znatno veći dio BDP-a za odbranu.

U raspravama o novim ciljevima NATO-a pominje se dostizanje pet odsto BDP-a do 2035. godine, kroz osnovne vojne rashode i šire bezbjednosne izdatke.

Suština promjene jeste da bi Evropa trebalo da finansira veći dio sopstvene odbrane, dok bi SAD zadržale ključnu ulogu u određivanju strateškog pravca Alijanse i nastavile da pružaju one vojne kapacitete koje evropske države ne mogu brzo da nadomjeste.

Time se otvara pitanje koliko će evropske članice zaista dobiti na samostalnosti ako budu izdvajale sve više novca, a ključne odluke i dalje budu zavisile od Vašingtona.

Dodatnu kontroverzu izaziva mogućnost da se veća izdvajanja i spremnost na saradnju sa američkom administracijom pretvore u kriterijum za privilegovan položaj unutar Alijanse.

U takvom sistemu pristup američkom naoružanju i političkom rukovodstvu mogao bi da postane prednost za države koje se najviše usklađuju sa prioritetima Vašingtona.

Tako se nameće pitanje da li se NATO postepeno pretvara u savez u kojem nisu sve članice jednake kada je riječ o uticaju na odluke, iako se od svih očekuje da izdvajaju novac i prihvataju posljedice zajedničke strategije.

Zatvoreni sastanak i mogući ratni scenariji

Kovač smatra da sam naziv novog koncepta nije presudan koliko ono što se u okviru takvih sastanaka razmatra.

Prema njegovoj ocjeni, različiti formati okupljanja pojedinih članica predstavljaju pokušaj da se prevaziđu neslaganja unutar Alijanse i pronađu države koje su spremnije da podrže određene vojne i političke odluke.

„Vjerujem da je na dnevnom redu sve ono što NATO u Evropi i Evropska unija ne uspijevaju da postignu u smislu monolitnosti i prihvatanja tih militarističkih odluka, odnosno prihvatanja strategije koja podrazumijeva i neposredno uključivanje u budućnosti u sukob sa Ruskom Federacijom“, ocjenjuje Kovač.

On smatra da će se slični formati pojavljivati i ubuduće, u zavisnosti od konkretnih ciljeva i procjena pojedinih država.

„Vjerujem da tih različitih formata i različitih scenarija postoji još i da će se periodično pojavljivati, a taj NATO koji ima obrise neke nove strategije, rješenja, organizacije, funkcionisanja po tom modelu 3.0 ne znači suštinski ništa. To je samo jedna faza preobražaja politike i strategije pojedinih članica NATO pakta“, navodi naš sagovornik.

Ipak, za Kovača je posebno značajno to što je sastanak zatvoren za javnost.

„Taj podatak da je sastanak zatvoren znači da se razmatraju različiti scenariji ratnih opcija ili neposrednijeg uključivanja u operacije podrške ukrajinskim oružanim snagama, odnosno angažovanja dijela tih snaga na ugrožavanju ruskih nacionalnih interesa, prvenstveno oko Kalinjingradske oblasti“, upozorava on.

Zašto nema Britanije, Francuske i baltičkih država?

Posebno je zanimljivo što u razgovorima o budućnosti NATO-a ne učestvuju Velika Britanija i Francuska, dvije evropske nuklearne sile, kao ni Estonija, Letonija i Litvanija, države među najglasnijim zagovornicima agresije na Rusiju, dok London ima značajnu ulogu u oblikovanju vojne i političke strategije NATO-a u Evropi.

Zašto su onda ostale izvan sastanka koji bi trebalo da razmatra buduće funkcionisanje Alijanse?

Kovač priznaje da je odsustvo baltičkih država teško objasniti, imajući u vidu njihovu neposrednu uključenost u bezbjednosne scenarije na istočnom krilu NATO-a.

Međutim, kada je riječ o Velikoj Britaniji, on smatra da formalno odsustvo ne mora da znači i stvarno isključivanje iz procesa odlučivanja.

„Za ovaj format nije baš lako objasniti tu ulogu, zašto nema makar baltičkih država, pošto su one neposredno uključene u te scenarije sukobljavanja sa Ruskom Federacijom, a posebno ne Velike Britanije, koja je oslonac, okosnica strategije NATO-a u Evropi, koja u krajnjem gura i Njemačku i Poljsku, pa i ove baltičke zemlje u konflikt sa Ruskom Federacijom“, kaže Kovač.

On procjenjuje da odsustvo Londona može imati formalni karakter.

„Mislim da je to više učinjeno iz formalnih razloga, da ne bude suviše indikativno da Velika Britanija upravlja i ovim formatom zatvorenog okupljanja dijela članica NATO-a, nego da se formalno nađe izvan tog formata, ali ja mislim da je ona suštinski dio toga“, zaključuje Kovač, a prenosi Sputnjik.