Ne znaju da je Majkl Džekson umro

Pjongjang - Predstavljajući se kao poslovni ljudi, dvojica novinara tabloida "SAN" proveli su sedam dana unutar Sjeverne Koreje, države sa najčvršćim režimom na svijetu.

Vize su dobili preko kontakta u Kini, pri čemu su naveli lažne poslovne adrese i lažne i-mejl adrese. Na sjevernokorejskoj granici su ih dočekali vojnici, a potom su krenuli prema gradu Sinuijuu.

Usput su vidjeli šestospratnice duž obale rijeke, koje su iz susjedne Kine izgledale veoma lijepo, međutim, to je bila prevara: sve su bile bez prozora i prazne.

Njihovu gradnju naredio je bivši lider Kim Jong-il da bi u Kini imali utisak da se u Sjevernoj Koreji živi dobro. U stvari, mnogi ljudi tu umiru od gladi, pišu novinari lista.

Jedan od vodiča, nakon što su ga upitali o Americi, stisnuo je šake i povikao "Dolje Amerika". Sva tri vodiča su voljela muziku "Bitlsa", ali je nevjerovatno da niko od njih nije čuo za Džona Lenona, Ringa Stara, Pola Makartnija i Džordža Harisona. Zapadna zvijezda za koju su čuli bio je Majkl Džekson, ali su bili šokirani otkrićem da je mrtav.

Uz rijeku u blizini granice su stražarnice u kojima su 24 sata dnevno vojnici. Oni imaju naređenje da pucaju na svakoga ko pokuša pobjeći u želji za boljim životom.

Dolazak u grad Sinuiju, koji je manje od dva kilometra udaljen od Kine, za novinare je bio poput dolaska na drugu planetu. Grad je bio prljav i pust, bez naznaka da tu postoje trgovine ili restorani. Tu su sive vladine zgrade i smeđi stambeni blokovi, dok lokalni stanovnici na reverima nose značke s likovima bivših vođa, Kima Jong-ila i njegovog oca Kima Il-sunga, a hodaju polako i kruže ulicama.

Niko se ne smije i većina ljudi hoda poput zombija, buljeći u pod. Dok je autobus, u kojem su bila dvojica novinara, prolazio kroz grad, mnogi su stajali i zurili u prozore autobusa.

Novinari su potom sjeli u voz iz 1940-ih godina prošlog vijeka i zaputili se ka 320 kilometara udaljenom Pjongjangu, za šta im je trebalo šest sati putovanja.

Usput su vidjeli ljude koji su radili u poljima dok im je voda bila do koljena. Mahali su im iz voza, ali im niko nije uzvratio. Na svom putu su zaključili da su u svakom malom gradu ili selu, bez obzira na njegovu veličinu, šareni mozaici Kima Il-sunga i Kima Jong-ila. Spomenici dragim vođama izgrađeni su i u najudaljenijim zabitima.

Novinari su upozoreni da bi njihovi razgovori u sobama mogli biti prisluškivani, još prije nego što su stigli u 47-spratni "Janggakdo", jedan od dva hotela u Pjongjangu koji režim koristi za smještaj turista.

Iz tog hotela nigdje ne možete otići bez nadzora, a za svaki slučaj u blizini su naoružani stražari. Izgrađen 1995., ima šest liftova, a ni u jednom nema dugme za peti sprat, gdje navodno živi osoblje. Međutim, ima onih koji su uvjereni da su na petom spratu špijuni koji prisluškuju razgovore gostiju.

Svaka soba ima televizor. Emisije na jednom kanalu ispunjene su prorežimskom propagandom, uključujući nekoliko sati snimaka novog čelnika Kima Jong-una. Hotelski bar je iznenađujuće dobar i u njemu je pivo poprilično povoljno.

Osoblje je glatko odbilo napojnicu novinara, a umjesto kusura dali su im žvakaće gume. Na sam spomen imena bivšeg lidera Kima Jong-ila, koji je umro u decembru prošle godine, mnogi ljudi u Sjevernoj Koreji briznu u plač od žalosti, a svakodnevno hiljade ljudi polaže cvijeće pred njegov veliki bronzani kip.

Uprkos očajničkoj borbi protiv "zlih" zapadnih običaja, restoran "mladih" u Pjongjangu nudi hamburger i picu. Iako osoblje tvrdi da su hamburgeri napravljeni po uzoru na one u "Mekdonaldsu", novinari tvrde da meso u njima zasigurno nije govedina.

Dok milioni Sjevernokorejaca gladuju i preživljavaju na pirinču i krompiru, putnici u glavnom gradu mogu čekati svoje vozove gledajući u svjetlucave pozlaćene predmete i prekrasne propagandne slike i murale. Metro u Pjongjangu, kako se tvrdi, ima dvije linije i 17 stanica, ali se vjeruje da zapravo staje poslije samo tri stanice. Samo privilegovani članovi stranke mogu se voziti u zelenim i crvenim istočnonjemačkim vozovima, od kojih su na mnogima još grafiti na njemačkom sa strane.

Za većinu od 24 miliona stanovnika život je stalna borba. Gotovo niko u Sjevernoj Koreji ne dobija platu. Radnici su umjesto toga dobili imovinu, gotovo uvijek prazan stan, bez struje. Većina Pjongjanga uranja u mrak već u 23 sata, samo kipovi dvojice vođa konstantno svijetle.

"Radite još jače"

Manje od jedan odsto Sjevernokorejaca posjeduje automobil, tako da nema saobraćajnih gužvi. Ali, zato gradovima i selima patroliraju plavi kombiji s megafonima iz kojih se ori nemilosrdna poruka: "Radite još jače".

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.