Misteriozna bolest hara C. Amerikom

Kako ispitivanja pokazuju, u nikaragvanskom gradu Čičigalpi više od četvrtine ljudi pokazuje simptome hroničnog oboljenja bubrega, koje se završava smrću.

Ova bolest izaziva trovanje organizma, grčeve, povraćanje, glavobolju i opštu iscrpljenost.

Na desetine hiljada ljudi na širokom prostoru od Meksika do Paname umrlo je od ove bolesti zadnjih desetak godina.

Ova misteriozna epidemija hara čitavom pacifičkom obalom Centralne Amerike, i od nje je u El Salvadoru i Nikaragvi od 2000. preminulo 24.000 ljudi, dok su hiljade drugih na ovom području pogođene hroničnim oboljenjem bubrega, u procentu kakav praktično nigjde drugdje u sjvetu nikada nije zabilježen.

Naučnici tvrde da izvještaji o ovoj pojavi stižu i iz drugih oblasti Centralne Amerike, od južnog Meksika na sjeveru, do Paname na jugu.

Prošle godine, epidemija je dostigla tačku u kojoj je meksička ministarka zdravlja, dr. Marija Isabel Rodriges, osetila potrebu da se obrati za pomoć međunarodnoj zajednici, uz tvrdnju da epidemija ugrožava zdravstveni sistem njene zemlje.

„Bolest nastupa bez upozorenja, a kad je otkrijete, već je prekasno”, kaže Vilfredo Ordonjes, koji je više od 30 godina radio na poljima susama, pirinča i šećerne trske, a boluje od svoje 38. godine.

Deset godina kasnije, postao je zavisan od dijalize, koju prima tri puta dnevno.

Mnoge od žrtava su poljoprivredni radnici sa polja šećerne trske, koja pokrivaju veliki deo nizija u obalskom pojasu, tako da pacijenti, domaći ljekari i aktivisti vjeruju da bi krivac za misterozno oboljenje mogle biti poljoprivredne hemikalije, koje tamošnji radnici godima koriste praktično bez ikakvih mjera zaštite i predostrožnosti, uobičajenih u razvijenijim zemljama.

Sve više je, međutim, dokaza da su uzroci bolesti komplikovaniji.

Druga hipoteza, naime, glasi da bolest nastaje zbog teških fizičkih poslova koje njene žrtve, među kojima ima i građevinskih radnika, rudara i drugih, bez unošenja odovoljnih količina vode obavljaju na visokim temperaturama, tako da godinama prolaze kroz niz ciklusa dehidracije i fizičkog stresa izazvaniog vrućninom.

Mnogi počinju da rade već sa 10 godina, a praksa iscrpljujućeg fizičkog rada bez dovoljne hidracije mogla bi biti uzrok otkazivanja bubrega kakvo se inače obično javlja samo kod dijabetesa i visokog krvnog pritiska, koji su u Centralnoj Americi retki.

Napori da se misterioznoj bolesti suprotstavi trenutno se, stoga, odvijaju na dva plana: sa jedne strane, rezultati se uopoređuju sa onim u drugim područjima u kojima ljudi na visokim temperaturama obavljaju teške fizičke poslove, kako bi se proverila hipoteza o dehidraciji.

Sa druge strane se, pak, radi na tome da kompanije koje zapošljavaju fizičke radnike na poljima i drugim teškim poslovima obezbjede bolju zaštitu od pesticida i dovoljne količine vode za piće u svakom trenutku, kako bi se ispravnost hipoteza provereialna licu mjesta i kako bi se, ukliko su one tačne, situacija bar do nekle popravila u hodu.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.