Korupcija u Rusiji nezaustavljiva

Moskva - Uprkos nastojanju političkog tandema Putin - Medvedev da ukrote korupciju u svojoj zemlji, ovo najveće zlo ruskog društva, nezaustavljivo raste, pišu Novosti.

Velika antikorupcijska kampanja koju je pokrenuo 2008. godine tadašnji predsjednik Dmitrij Medvedev nije dala željene rezultate, već je samo pokazala da se mito uzima na svim nivoima vlasti.

Obavezno deklarisanje imovine koje je uveo Medvedev, pokazalo je da je većina ruskih rukovodilaca odavno zaboravila šta znači riječ skromnost. Zbog toga je Medvedev jednom prilikom pred TV kamerama upitao: “Zar su činovnici napravili te viletine od svojih plata?”

Građani Rusije smatraju da je korupcija sve gora. Čak 27 posto njih priznalo je da je u posljednjih godinu dana davalo mito u kontaktu sa predstavnicima države. Da su najkorumpiraniji državni činovnici misli 74 posto građana, na drugom mjestu je policija, dok su na trećem oni koji rade u pravosuđu.

Da je virus korupcije zarazio i zakonodavnu vlast misli 54 posto građana Rusije, a da mito uzimaju i političke partije, tvrdi 49 posto anketiranih. Istraživanje je pokazalo da je nedavna reforma policije bila “ćorak” jer nisu postignuti očekivani rezultati.

- Dobro upućeni tvrde da je korupcija za Rusiju neuporedivo veće zlo nego narkotici. U narko-biznisu u ovoj zemlji se godišnje okreće oko 10 do 15 milijardi dolara, dok korumpirani činovnici kao mito “uzmu ili otmu” 300 milijardi dolara, objašnjava Kiril Kabanov, predsjednik Nacionalnog antikorupcijskog komiteta Rusije.

Kabanov kaže da je najveća korupcija među činovnicima, pogotovo onima koji raspodjeljuju novac iz budžeta. Osim njih, tu su i oni koji upravljaju državnom svojinom i prirodnim bogatstvima. Značajan dio korupcije odlazi pravosudnim organima.

Član Savjeta federacije Rusije, Aleksandar Savenkov, kaže da je po ocjenama policije, 2011. i 2012. godine, iznos prosječnog mita bio 300.000 rubalja. Prema statistici Vrhovnog suda u 60 posto slučajeva mito nije prelazio 10.000 rubalja, što je oko 250 evra. Samo u dva posto krivičnih djela mito je bio veći od milion rubalja.

Prema sudskoj statistici tipičan primalac mita u Rusiji je zaposlen ili prosveti, ili je ljekar, ili saobraćajni policajac. Međutim, dobro upućeni kažu da sudska statistika pokazuje i dokazuje da se hapse uglavnom sitne ribe, dok oni koji najviše uzimaju, zahvaljujući vezama, uspijevaju da izbjegnu kažnjavanje. Aleksandar Savenkov tvrdi da je portret korumpiranog čovjeka u Rusiji ipak drugačiji. To je obrazovana osoba koja ima široke veze pogotovo među činovnicima i koristi ih kao zaštitu.

U želji da smanje korupciju u Rusiji se već dugo govori o tome da će činovnici prolaziti provjeru na poligrafu (detektoru laži). O tome se već priprema novi zakon. Takvu provjeru će obavezno prolaziti oni činovnici koji raspodjeljuju novac iz budžeta. Kad je 2007. godine napravljena takva masovna provjera u glavnom gradu Tatarstana, Kazanu, iz gradske administracije je otjerano 80 činovnika.

Pričajući o korumpiranim činovnicima obični građani u Rusiji često kažu kako bi Staljin sve to brzo riješio. Međutim, i u vrijeme boljševičke vlasti, a i kasnije u “zrelom socijalizmu” u SSSR-u, bilo je korupcije. Doduše njene razmjere se ne mogu upoređivati sa sadašnjom. Prvi dekret “O uzimanju mita” Sovjet narodnih komesara je donio 8. maja 1918. Bilo je predviđeno pet godina zatvora, kao i prinudni rad u najtežim i najneprijatnijim uslovima.

Kasnije, u vrijeme vladavine Nikite Hruščova, a zatim i Leonida Brežnjeva, korupcija je dobila još veći razmah. Posebno je veliki odjek imala afera bivšeg ministra policije SSSR-a i generala armije Nikolaja Ščolokova koji je bio bliski prijatelj generalnog sekretara CK KPSS Leonida Brežnjeva. On je dobio toliko umjetničkih slika da nije više imao gdje da ih drži. Obrukani i smjenjeni ministar Nikolaj Ščolokov, kome su oduzeli sva zvanja u novembru 1984. godine, odmah poslije toga se ubio. Kasnije je smijenjeno oko pet hiljada činovnika.

Veliki odjek u sovjetskoj javnosti je imala i azerbejdžanska, a kasnije i uzbekistanska afera, gdje su istražni organi utvrdili da su se za određena mjesta u vlasti plaćale velike sume. Da se postane sudija plaćalo se 30.000 rubalja, a za fotelju rejonskog sekretara partije 100.000 rubalja. U Moskvi se za mjesto šefa veće prodavnice plaćalo od 10.000 do 30.000 rubalja. O kakvim se parama radilo dokaz je da je prosječna plata bila - 100 rubalja.

Danas je Rusija među onim zemljama gdje 80 posto stanovnika kaže da je potrebno imati lične veze i poznanstva da bi se rješavali problemi ili našao posao. U takvom ambijentu ljubitelji mita se osjećaju kao riba u vodi.

Sociološko istraživanje “Barometar svjetske korupcije za 2013” koje je ovih dana objavila međunarodna nevladina organizacija “Transparensi internešenel” i koje je prevedeno u 107 zemalja, pokazuje da broj pesimista kada je korupcija u pitanju, u svijetu raste. Čak 54 posto ispitanika je uvjereno da su za članove njihove vlade važniji privatni interesi nego građani. Među tim “pesimističkim državama” u kojima stalno raste korupcija je i Rusija.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.